Razvoj djece

Znate li što je to senzorna integracija?

Objavljeno: 28.08.2013.

U posljednje vrijeme sve se veći broj roditelja susreće sa pojmom senzorna integracija i pitaju se ima li to neke veze sa njihovim djetetom. Odgovor na to pitanje je da svako ljudsko biće prolazi proces senzorne integracije cijelo vrijeme svojeg života, a započinje ga još prije rođenja.

Senzorna integracija je proces tijekom kojeg u mozak dolaze senzorne, odnosno osjetilne informacije iz naših osjetila za kretanje, vid, sluh, dodir, okus, njuh… putem moždanih živaca, zatim se obrađuju tako da im damo smisao i onda na njih možemo odgovoriti nekom aktivnošću. Na primjer trčimo parkom, spotaknemo se i pri padu ogrebemo ruke. U ovom primjeru dok smo trčali, u naš mozak je putem živčanih vlakana dolazilo mnoštvo osjetilnih informacija o raznim stvarima koje smo vidjeli, čuli, osjetili…no informacija da je naše brzo kretanje u jednom trenutku prekinuto, bila je važnija od ostalih i zahtijevala je brzi odgovor. Naš je mozak primio informaciju o naglom zaustavljanju, gubitku ravnoteže i opasnosti da udarimo glavom o pod pri padu, pa je poslao poruku rukama da se odmah ispruže prema naprijed. Dakle, primanje informacija iz naših osjetila, njihova interpretacija i pripremanje odgovora – to je senzorna integracija.

Osjetilni sustavi u našem tijelu

Već u petom mjesecu trudnoće razvijen je jedan od najvažnijih tjelesnih osjetilnih sustava – vestibularni sustav. Njegova funkcija je da nam kaže u kojem je položaju naše tijelo u odnosu na Zemljinu silu težu, te u kojem smjeru i koliko brzo se naše tijelo kreće ili jednostavno miruje.

Vrlo rano razvija se i proprioceptivni osjetilni sustav čije je zadaća da prikuplja informacije iz naših mišića, tetiva i zglobova, a potom kaže našem mozgu kako se kreću naši udovi i trup, kao i gdje se u prostoru nalaze. Kada vestibularni i proprioceptivni sustavi obavljaju svoj posao dobro i u potpunosti mi imamo dobru kontrolu nad pokretima glave, stabilno vidno polje, dobar mišićni tonus i posturu, sposobni smo održati ravnotežu i općenito uživamo u ljuljanju, vožnji, trčanju i slično. Djeci čija je senzorna integracija informacija iz vestibularnog i proprioceptivnog tjelesnog sustava loša, vrlo je zahtjevno hodati bez spoticanja ili sudaranja sa ljudima ili stvarima, mirno sjediti na stolcu, nogom udariti loptu, skočiti u more, voziti bicikl, zavezati vezice na tenisici ili snaći se u prostoru nove škole.

Dobro funkcioniranje vestibularnog sustava presudno je i za razumijevanje svega što gledamo, dakle razumijevanje informacija koje primamo vizualnim sustavom. Naše oči neselektivno primaju vizualne informacije iz okoline, kao što to radi fotoaparat, no da bi to u što očima gledamo za nas imalo neko značenje, nužno je da znamo u kojem je odnosu sa našim tijelom. Djeca koja imaju dobar vid, a istovremeno im je teško prepisati riječi sa školske ploče u bilježnicu, čitati tekst bez da se „izgube“ među redovima ili svaki put napisati slovo B okrenuto na desnu stranu, vrlo vjerojatno imaju poteškoće u funkcioniranju vestibularnog sustava.

Taktilni osjetilni sustav prima informacije iz kože, ali iako koža prekriva čitavu površinu našeg tijela, na nekim dijelovima imamo neusporedivo više receptora (stanice koje primaju podražaje) nego na ostatku tijela. Dijelovi kože koji su najosjetljiviji za taktilne informacije su jezik, usne, lice i glava općenito, jagodice prstiju i dlanovi, te stopala. Poteškoće u senzornoj integraciji informacija iz taktilnog sustava mogu kod djece dovesti do izbjegavanja grljenja i maženja, igre u kojoj se mogu zaprljati, stajanja u redu ili gužvi, velik otpor pri češljanju ili šišanju, kao i rezanju noktiju, ali i pretjerane potrebe da sve diraju, pregrube igra u kojoj ozljeđuju sebe, druge ili potrgaju igračke, ne obraćanje pažnje na obrnuto obuvene cipele i slično.

Auditivni sustav prima informacije o svemu što mi čujemo. Poteškoće u senzornoj integraciji auditivnih informacija očituju se kod djece kao pretjerano obraćanje pažnje na uobičajene vrlo tihe zvukove, kao što je zujanje klima-uređaja ili kucanje sata, zatim strah i pokrivanje ušiju kod naglih glasnih zvukova kao što je paljenje usisavača ili radija, nemogućnost održavanja usmjerene pažnje zbog zvukova iz okoline kao što je šuškanje ili pad olovke na pod, zvuk vjetra ili kiše izvana i slično. S druge strane djeca se mogu ne odazivati na svoje ime ili ne reagirati na verbalne upute, ostavljati dojam da ne čuju dobro.

Gustativni osjetilni sustav zadužen je za okusne i informacije o teksturi hrane. Neke od poteškoća u ovom području su: izbirljivost u smislu jedenja samo nekih vrsta hrane, ili samo hrane koja je pasirana, usitnjena, kremasta; zatim otežano žvakanje i gutanje, odbijanja pranja zubi i odlazaka zubaru, kao i jedenje izrazito hladne ili vruće te prezačinjene hrane, često sisanje i žvakanje odjeće, prstiju, kose i slično.

Olfaktorne informacije primamo njuhom. Neka djeca iznimno su osjetljiva na mirise pa tako izbjegavaju ljude koji nose parfem ili prostorije u kojoj se kuha ili jede hrana, ali isto tako mogu imati veliku potrebu mirisati intenzivne mirise, poput sredstava za čišćenje, lakova, smeća i slično.

Poteškoće senzorne integracije dovode do raznih poteškoća u ponašanju, socijalizaciji, emocionalnoj stabilnosti, koncentraciji, samostalnosti i učenju.

Omogućite li vašem djetetu od najranije dobi da se slobodno kreće i istražuje okolinu te mu ponudite igračke primjerene njegovoj dobi osigurat ćete mu osjetilne informacije neophodne za zdrav razvoj.

Piše: Vesna Vurušić, prof.rehabilitator