Naš tim

Mateja Španić

Administratorica

Irena Felbar Cesar, prof. sociologije

Piše: Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander

Kako se osjećaju djeca i mladi – žrtve seksualnog zlostavljanja i o čemu ovisi njihov oporavak

Riječ ravnateljiceNeću i ne smijem govoriti o konkretnim slučajevima seksualnog zlostavljanja, ali imam potrebu, s obzirom da sam radila sa stotinama seksualno zlostavljane djece i mladih, predočiti javnosti kako se djeca i mladi - žrtve seksualnog zlostavljanja osjećaju i kakva podrška im treba od nas odraslih: trebaju razumijevanje i podršku obitelji, ali i od svih institucija u sustavu koje sudjeluju u zaštiti djece - dječji vrtići, škole, centri za socijalnu skrb, zdravstvene ustanove, policija, sud - jer oporavak žrtava ovisi o načinu na koji obitelji i mi kao društvo reagiramo na pojedini zločin kada se dogodi. A civiliziranost društva se pokazuje upravo time na koji način se odnosimo prema žrtvama i prema počiniteljima.

Objavljeno: 15. listopada 2019. | Pročitajte više >

Mitovi i istine o seksualnom zlostavljanju: ‘Da nije htjela, rekla bi NE i ne bi skrivala zlostavljanje’

Iz medija Teme1. MIT: Seksualno zlostavljanje djece vrlo je rijetko ili se ne događa Seksualno je zlostavljano svako peto dijete, kako u svijetu i Europi, tako i u Hrvatskoj. Mnogi imaju pogrešnu percepciju o prevalenciji seksualnog zlostavljanja djece iz nekoliko razloga. Prije svega tema je vrlo teška, izaziva otpor i gađenje, nevjericu i potrebu da okrenemo glavu u drugom smjeru. Nadalje, želimo vjerovati u pravedan svijet, želimo vjerovati da smo mi i naši najbliži, a posebno naša djeca i mladi, sigurni i zaštićeni. Konačno, djeca i odrasli koji su pretrpjeli ili trpe seksualno zlostavljanje o tome rijetko govore, ta trauma nije tema koja iskrsne na popodnevnoj kavi s društvom, stoga mnogi ljudi smatraju da ne poznaju nikoga tko je seksualno zlostavljan. Statistika kaže da poznajete barem pet do deset žrtava.

Objavljeno: 17. listopada 2019. | Pročitajte više >

“

Kako da djeca vjeruju da vaši savjeti vode prema sreći ako vas ne vide sretnima? Najjači autoritet roditelja jest zadovoljstvo svojim životom. Ako vas ne vide opuštene, nasmiješene, ponekad bezbrižne i neozbiljne – djeca zaključe da vam je život naporan. I da će, slušajući vaše savjete, završiti kao vi, bez osmijeha. Zato odbijaju vaš savjet i u međuvremenu rade ono što ih veseli, crtaju stripove, igraju igrice. Jer im se čini da bi put do sreće trebao biti veseo.

Dobro je znati

Iz knjige „Kako djeca pomažu roditeljima da odrastu“, autorice Radojke Sućeska Ligutić

“

Tijekom puberteta u dječjem mozgu događaju se takve biološke promjene da roditelji odjednom imaju osjećaj da ne poznaju vlastito dijete. Takve promjene potiču djecu da svu pažnju usmjere prema unutra. Tu introvertiranost roditelji ne bi smjeli shvaćati osobno, jer ona nije povezana s time da se vaš inače dobar odnos s djetetom pogoršao. Ona nije ni znak nedostatka povjerenja.

Dobro je znati

Iz knjige „Obitelji s tinejdžerima“, autora Jaspera Juula

“

Djeca ponekad ljute roditelje. Kad su frustrirani, roditelji se ponekad iskaljuju ljutitim optužbama. Umjesto da optužujete, recite što mislite i osjećate i/ili što biste željeli. Vjerojatnije je da će vas tinejdžeri poslušati ako im kažete kako se osjećate, umjesto da im govorite koliko su nepristojni ili u krivu.

Dobro je znati

Iz knjige „Kako govoriti da bi tinejdžeri slušali i slušati što tinejdžeri govore“, autorica Adele Faber i Elaine Mazlish

“

Umjesto da zanemarujete osjećaje, priznajte osjećaje riječju ili zvukom.Umjesto da naređujete, opišite problem.Umjesto da tinejdžera napadnete, opišite što osjećate.Umjesto da okrivljujete, dajte informaciju.Umjesto da prijetite ili naređujete, ponudite izbor.Umjesto dugotrajnog predavanja, recite to jednom riječju.Umjesto da ukazujete na ono što nije u redu, pokažite svoje vrijednosti i/ili očekivanja.

Dobro je znati

Iz knjige „Kako govoriti da bi tinejdžeri slušali i slušati što tinejdžeri govore“, autorica Adele Faber i Elaine Mazlish

“

Stručnjakinja za djecu, Bonnie Benard, kaže da djeca, kako bi postigla otpornost, „trebaju prisutnost barem jedne brižne osobe – nekoga tko nudi suosjećanje, nekoga tko razumije da bez obzira na to koliko se dijete loše ponašalo, ono u tom trenutku radi najbolje što može“. Vi trebate biti ta osoba, a podrška koju pružate djetetu pomaže mu da razvije kritičko razmišljanje i otpornost koji su mu potrebni da ostvari svoje potencijale.

Dobro je znati

Iz knjige „Understanding parental alienation“, autora Karen Woodall i Nick Woodall

Ravnateljica

Psiholozi

Psihijatri

Defektolozi

Socijalni radnici

Neuropedijatar

Medicinske sestre

Pravnik

Tajnica

Administratorica