Poremećaji hranjenja: psihijatrijski aspekti

Poremećaji hranjenja spadaju među najčešće psihijatrijske poremećaje te su povezani s brojnim somatskim komplikacijama, a u najtežim slučajevima i sa smrću. Sveukupna prevalencija poremećaja hranjenja procjenjuje se na 5% u općoj populaciji, a osobito je značajan porast oboljelih u zadnjih nekoliko desetljeća kao i porast pojavnosti bolesti u sve mlađim dobnim skupinama. Početak bolesti je najčešće u adolescenciji, a 90 % oboljelih su žene. Etiologija bolesti još uvijek nije dovoljno razjašnjena, no smatra se da ulogu u nastanku bolesti imaju psihološki, biološki i socijalni čimbenici. Anorexia nervosa i Bulimia nervosa su glavni oblici poremećaja hranjenja.
Pročitajte više →

Neke specifičnosti stresnih reakcija u doba globalne pandemije

Globalna pandemija koronavirusa sigurno će ostaviti psihološke posljedice ili ih već ostavlja. Očekivano je da će dio djece i mladih zasigurno razviti i ozbiljnije psihičke posljedice u vidu reakcije na stres, poremećaja prilagodbe ili čak posttraumatskog stresnog poremećaja. To je posljedica straha i izloženosti stresu zbog neizvjesnosti kojom je popraćena rastuća pandemija koronavirusa diljem svijeta. Neizvjesnosti doprinosi preplavljenost lošim vijestima (iz susjednih i bliskih zemalja Europe svakodnevno stižu vijesti o smrti stotina ljudi dnevno), uz istodobno umanjivanje ozbiljnosti situacije dezinformacijama s raznih internetskih izvorišta kako se radi o varijanti sezonske gripe koja je opasna samo za starije ljude.
Pročitajte više →

Emocionalno zlostavljanje: Oblici, posljedice i tretman

Prema istraživanju prevalencije zlostavljanja i zanemarivanja djece provedenom 2006. godine (Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada zagrabe i Hrabri telefon) 16.5% djece je doživjelo emocionalno zlostavljanje. Međutim jako je teško procijeniti točnu zastupljenost emocionalnog zlostavljanja u populaciji budući da ono uključuje široki spektar ponašanja te ne postoji jasna definicija istoga. U ovom tekstu bavimo se emocionalnim zlostavljanjem u obitelji, iako se ono može događati unutar bilo kojeg drugog relevantnog odnosa.
Pročitajte više →

Mentalni poremećaji roditelja – rizici za razvoj i zaštita dobrobiti djeteta

Gotovo svaka treća odrasla osoba ima neki mentalni poremećaj tijekom života. Oko dvije trećine žena i preko polovine muškaraca koji imaju neki mentalni poremećaj su roditelji. Istraživanja pokazuju da između 17,0 do 37,3% djece u općoj populaciji ima roditelja s mentalnim poremećajem. Djeca roditelja s mentalnim poremećajem imaju dva do trinaest puta veći rizik za razvoj problema mentalnog zdravlja u odnosu na svoje vršnjake čiji roditelji nemaju mentalni poremećaj. Djeca mlađe dobi su najvulnerabilnija, ali je rizik za djecu roditelja s mentalnim poremećajima za negativne psihosocijalne ishode prisutan u svim razvojnim fazama. Utjecaj mentalnog poremećaja roditelja na dijete je kompleksan i rezultat je interakcije genetskih, bioloških i okolinskih čimbenika.
Pročitajte više →

Emocionalna podrška obitelji djeteta s teškoćama u razvoju

Trenutak u kojem je roditeljima priopćena vijest o tome da njihovo dijete rođeno ili je steklo teškoću u razvoju, ostaje trajno zapamćen, iz razloga što se radi o spoznaji koja dugoročno mijenja cjelokupni život obitelji. Svaki od roditelja tom prilikom, u vrlo kratkom periodu, prolazi kroz proces žalovanja i opraštanja od fantazija koje su prethodno imali o djetetu, te dolazi do faze oporavka i prilagodbe na nove okolnosti obiteljskog života. Različita istraživanja su pokazala da pravovremeno savjetovanje i pružanje informacija o prirodi djetetovih poteškoća i načinima njihova uklanjanja kao i općenito edukacija, u znatnoj mjeri reduciraju roditeljske brige i stres te im pomažu im u procesu prilagodbe na odgoj djeteta.

Pročitajte više →

Otpornost djeteta

Često idealiziramo djetinjstvo kao bezbrižno doba, ali biti dijete ne znači ne trpiti emocionalnu bol i patnju. Nakon teških  događaja većina djece ima očekivane stresne ili traumatske reakcije koje se očituju na emocionalnom, tjelesnom, misaonom planu te u promjeni ponašanja. S obzirom da su očekivane, najčešće kažemo da su to normalne reakcije na nenormalne događaje.

Pročitajte više →