Škola

Oproštaj s vrtićem i priprema za školu

Objavljeno: 17.11.2008.

Spremnost za školu nije jedna izdvojena vještina, već kombinacija raznih vještina koje pridonose školskom uspjehu, a uključuju: dobro tjelesno zdravlje, socijalnu i emocionalnu zrelost, jezične i komunikacijske vještine, sposobnost rješavanja problema i kreativnog razmišljanja te općenito poznavanje svijeta u kojem dijete živi. Uvijek je važno podsjetiti se da se djeca različito razvijaju i da svako dijete ima svoje jače i slabije strane.

Kako pomoći djetetu kada se odvaja od prijatelja u vrtiću?

Budući da proces odrastanja i sazrijevanja uključuje stalnu promjenu, postoje gubici koji se događaju pri prijelazu iz jedne razvojne faze u drugu. Odvajanje od vrtićkih prijatelja, kao i rastanak od omiljene odgajateljice iz vrtića, predstavlja jedan takav gubitak izazvan prirodnim procesom odrastanja. Nije moguće postati „školarcem“, a da prije toga dijete ne izgubi sigurnost vrtića i prijateljstva koja je izgradilo u tom okruženju. Iako je polazak u školu kod većine djece i roditelja popraćen osjećajem uzbuđenja i veselja, važno je razgovarati s djetetom i o promjenama koje će se dogoditi, što sve gubi odlaskom iz vrtića. Važno je pomoći djetetu da nađe način kako se oprostiti od prijatelja, posebno onih koje možda neće viđati u školi ili u susjedstvu.

Priprema za školu

Priprema za školu i zahtjeve škole počinje vrlo rano. Roditelji mogu puno učiniti kako bi razvili neke socijalne vještine i emocionalnu zrelost kod djece. Mogu pokazati djeci da će, bez obzira na to što se dogodi, oni brinuti o njima i voljeti ih. Djeca koja dobivaju puno ljubavi i pažnje, zagrljaja, ohrabrenja, držanja na krilu, spontano napreduju, rastu i razvijaju se brže od emocionalno zanemarene djece. Takva djeca će biti puno sigurnija u sebe i mati dobru sliku o sebi. Djeca oponašaju ono što vide od roditelja. Djeca roditelja koji, primjerice, vode brigu o sebi, redovito se bave tjelesnim aktivnostima, iskazuju poštovanje prema ljudima, suosjećaju s drugima, najvjerojatnije će usvojiti i težiti sličnim vrijednostima. Pokažite i vi entuzijazam prema učenju, stvaranju, školi…

Pohvalite dijete, pokažite ponos, ohrabrite njegovu znatiželju. Razgovarajte s djetetom o školi već u vrtiću, izrazite uzbuđenje i veselje zbog polaska u školu, pričajte o zanimljivim stvarima koje će naučiti u školi. Djeca vole ponavljati stvari, pa im pružite puno prilike za to i budite strpljivi. Ponavljanje uči djecu da je moguće nešto novo naučiti i uvježbati, čak i kad se činilo teškim u početku.

Kako djetetu olakšati prilagodbu na polazak u školu

  • Nakon što je dijete upisano u školu, dobro je prije početka škole prošetati s djetetom, pokazati mu školu iznutra, i izgled razreda, prošetati oko škole i zadržati se na školskom igralištu. Često djeca pri upisu ostvare prvi kontakt sa školom, kako s prostorom tako i s učiteljicama koje rade u školi. Ukoliko dijete ide u vrtić, vjerojatno će prvi kontakt i posjet školi imati i sa svojim prijateljima i odgajateljima.
  • Razvijte pozitivne stavove djeteta prema školi i učitelju – nemojte nikada plašiti dijete školom niti mu prijetiti njegovom učiteljicom. O školi pričajte kao o mjestu na kome će dijete puno naučiti, postati pametnije, raditi zanimljive stvari. Ne gradite sliku idealnog učitelja već sliku realnog čovjeka koji pomaže djeci da nauče mnoge zanimljive stvari.
  • Na vrijeme i u ugodnoj atmosferi nabavite potreban pribor i odjeću za školu. Uključite dijete u sve aktivnosti oko nabave i pripreme školskog pribora i knjiga (zajedno napišite njegovo ime na knjige i bilježnice)
  • U dogovoru s djetetom odredite prostor za rad i učenje. Vrlo je važno da dijete ima vrijeme i prostor za rad, učenje i pisanje svojih zadaća. Važna su jasna pravila vezana za učenje i školske obaveze, a poticanje učenja na istom mjestu i u isto vrijeme olakšava razvijanje radnih navika kod djece. Također, poželjno je da radna površina i prostor tijekom pisanja zadaće i učenja nemaju puno sadržaja i igračaka koje će odvlačiti djetetovu pažnju.
  • Recite djetetu da imate povjerenja u njegove sposobnosti i ste uz njega ako mu treba pomoć. Razgovarajte na koje načine može zatražiti pomoć od vas, tko mu još može pomoći kada nešto ne razumije ili ima problema.
  • Poželjno je privikavati dijete na sjedeći rad nudeći mu i uvodeći aktivnosti i sadržaje koji su mirniji i odvijaju se u sjedećem položaju.
  • Navikavajte dijete na rad na papiru kroz crtanje, bojanke, čitanje priča i slične aktivnosti.
  • Na vrijeme obavijestite dijete o svim promjenama koje slijede i razgovarajte o tome kako će se na njih prilagoditi – dio vremena će provoditi samo kod kuće, samo će se oblačiti i pripremati za školu, morat će samo kontrolirati izvršenje nekih higijenskih navika i sl.
  • Uvježbajte s djetetom put do škole.
  • Upoznajte ga s osobama koje će o njemu brinuti za vrijeme vaše odsutnosti.
  • Dogovorite pravila koja će pomoći djetetu da se osjeća sigurno kod kuće i na putu od kuće do škole
  • Naučite dijete adresu stanovanja, vaše brojeve telefona i gdje radite te druge važne informacije za koje procjenjujete da mogu pomoći djetetu da bude sigurno. Dajte mu mali adresar u kojem će te sve važne informacije napisati.
  • Pažljivo planirajte godišnji odmor – ostavite si dane kako bi mogli prvih dana otpratiti dijete u školu i dočekati ga po povratku iz škole.
  • Pobrinite se da učitelj/ica i stručna služba škole dobiju procjene razvoja vašeg djeteta iz vrtića kako bi imali što bolju spoznaju o njemu i važne informacije koje mogu pomoći boljem razumijevanju djetetovog ponašanja i eventualnih teškoća.

Pri polasku u školu većina djece ima iskustvo odvajanja od roditelja. Mnoga djeca prvi puta to iskuse već u vrtiću, a neki su možda provodili dio vremena sa članovima šire obitelji. Nova pravila, drugačiji način rada od onog u vrtiću, očekivanja i zahtjevi školske sredine predstavljaju stresnu situaciju i potrebno je određeno vrijeme kako bi se djeca privikla na novu sredinu. Moguće je da se separacijski strahovi, koji su razvojno očekivani, pojačati i postati izraženiji, što se u ponašanju djeteta može opaziti kroz teže odvajanje od roditelja, brizi za sigurnost roditelja, pozivanje roditelja da ostane u školi, ili odbijanje odlaske u školu. Neke od ranije spomenutih stvari koje mogu olakšati djeci polazak u školu doprinijet će smanjenju početne tjeskobe i zabrinutosti djeteta. Većina škola omogućuje roditeljima da prvih dana ostanu duže u školi i borave u razredu s djecom, što pomaže djeci da se osjećaju sigurnijima.

I ne zaboravite, dijete koje postaje učenik ne prestaje biti dijete!

Ivana Ćosić Pregrad, prof. psihologije