Selidba u novi dio grada ili drugi grad dio je životnog iskustva velikog broja obitelji i djece. Preseljenjem dijete, kao i cijela obitelj, doživljava velike promjene kao, primjerice, promjenu vrtića ili škole, gubitak poznatog susjedstva i okoline, prijatelja i vršnjaka s kojima se igralo u susjedstvu, drago mjesto za igru i slično. U pravilu djeca i mladi se s vremenom dobro prilagođavaju okolini u koju su doselili.
Razgovarajte s djecom o promjenama koje donosi preseljenje
Međutim, važno je obratiti pažnju na niz spomenutih aspekata gubitaka kao posljedice preseljenja i njihovu težinu pokušati procijeniti na temelju toga kako ih doživljava dijete ili adolescent. Ukoliko roditelji i značajni odrasli procjenjuju težinu gubitka i značaj preseljenja iz svoje odrasle perspektive, vjerujući da „to i nije tako velik problem“, moguće je da će biti manje osjetljivi na znakove kojima djeca poručuju da su im gubici teško pali. Odrasli zaboravljaju da je njima lakše održavati kontakt s prijateljima i ljudima od kojih su se odselili nego djeci. Neki od znakova mogu se manifestirati kroz razdražljivost i češće promjene raspoloženja, izraženije separacijske teškoće, revoltirano ponašanje i češće ispade ljutnje, odsutnost i potišteno raspoloženje, probleme u školi i s učenjem, moguće povlačenje i teškoće u sklapanju novih prijateljstava.
Stoga je važno s djecom razgovarati o promjenama koje donosi preseljenje, pružiti im podršku i dati dozvolu da tuguju za onim što oni doživljavaju kao svoj gubitak. Potrebno je ostaviti dovoljno vremena djetetu da se prilagodi na ideju preseljenja i promjene koja dolazi. Djeci je potrebna podrška u pronalaženju načina kako se oprostiti od prijatelja, svoje stare sobe i stana, susjedstva. Dobro je razgovarati s djetetom, posebno kada se radi o mlađoj djeci, o mogućim načinima održavanja kontakt sa starim prijateljima. Roditelji mogu pružiti podršku djetetu na način da uspostave kontakte sa roditeljima djetetovih prijatelja i pomognu djetetu u prikupljanju njihovih telefonskih brojeva i adresa, te pregovaraju o mogućnostima daljnjeg viđanja i slično.
Također je važno podržati dijete u novoj situaciji i nikako ga ne požurivati – prilagodba na promjene je proces i zahtijeva određeno vrijeme kako bi dijete prežalilo gubitke, prihvatilo i naviknulo se na nove okolnosti.
Ivana Ćosić Pregrad, prof. psihologije
