Toksični stres u dječjoj dobi je tema od vrlo značajnog i rastućeg interesa. Razlozi tomu su brojni, kumulirani kroz godine istraživanja. Ona su dala nepobitne dokaze da stres/trauma u djece prouzrokuje brojne kratkoročne i dugoročne učinke, te predstavlja rizik za cijeli niz oboljenja u kasnijoj dobi. On primjerice značajno povećava pojavnost infarkta miokarda i karcinoma pluća, te imunoloških i malignih bolesti u odrasloj dobi, u usporedbi sa populacijom koja nije bila izložena stresu u djetinjstvu. Ne govorimo o stresu vezanom uz svakodnevne aktivnosti i izazove odrastanja, nego o onome stresu koji se javlja vezan uz nasilje u obitelji, svjedočenju tjelesnom nasilju, izloženosti tjelesnom kažnjavanju, zanemarivanju, seksualnom zlostavljanju, vršnjačkom nasilju i slično.
Kronično bolesno dijete
Podaci iz literature govore kako je prevalencija kronične bolesti kod djece 10-15 % kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Najčešće se radi o diabetesu ovisnom o inzulinu, epilepsiji, bronhijalnoj astmi, bolestima koje zahvaćaju sustave za kretanje, kardiološke bolesti, kroničnim upalama crijeva i leukemiji.
Saznanje o kroničnoj bolesti se može promatrati kao proces tugovanja za izgubljenim zdravljem, a sama bolest može imati negativan utjecaj na budućnost djeteta i obitelji te voditi gubitku ciljeva, aspiracija i snova. Takovi gubitci se moraju odtugovati što podrazumijeva proces sa različitim fazama: od početne nevjerice i negiranja, preko bijesa i napetosti, depresije pa konačno postupnog prihvaćanja bolesti. Reakcije su uobičajene s obzirom na nenormalnu situaciju u kojoj se nalaze dijete i obitelj stoga ne želimo izbjeći tugu, već bol radi gubitka.
Nadalje, obitelj se suočava sa stresom radi teških odluka sa kojima se druge obitelji ne moraju suočiti. Strepnja i briga oko zdravstvenog stanja u određenoj mjeri ostaju prisutni zauvijek. Dinamika obitelji te stil života se mijenja-djeca su usmjerena na česte posjete liječniku pa čak i bolnička liječenja, posebni režim prehrane i životnih navika, kao i uključivanje u zahtjevna i bolna vježbanja i terapijske postupke. Sama terapija može također uzrokovati razne nuspojave radi kojih mogu biti sputani u svakodnevnom funkcioniranju.
Kako će se obitelj, odnosno samo dijete prilagoditi na bolest ovisi o kronološkoj dobi djeteta, težini bolesti, ali i osobinama samog djeteta, načinu na koji je do sada funkcionirala obitelj te sadašnjim osobinama obitelji i zajednice, odnosno škole.
Moguće negativne posljednice bolesti na dijete:
– nezrelost i ovisnost o roditeljima
– sniženo samopouzdanje
– poteškoće u ponašanju
– socijalna izolacija
– konflikti u socijalnim odnosima
– pseudozrelost
– anksioznost
– depresija
Moguće negativne posljedice na roditelje:
– teže prepoznavanje razvojnih kapaciteta djeteta
– simbioza ili regresija u odnosu roditelj-dijete te distanciranje u odnosima izvan njegujuće dijade
– stalna sumnja u vlastite sposobnosti brige oko djeteta
– konstantna „bitka“ između roditelja i liječnika oko autoriteta nad djetetom
– socijalna izolacija obitelji
Efekti na zdravu braću / sestre:
– ovise o težini bolesti samog djeteta te psihosocijalnom funkcioniranju djeteta
– vremenu i pažnji koje roditelji i sami stručnjaci pružaju zdravom djetetu
– mogu osjećati odgovornost za bolesnog brata/sestru
– mogu se javljati osjećaji poput tuge, ljutnje, ljubomore, straha te poteškoće u svakodnevnom, školskom i međuvršnjačkom funkcioniranju
Pozitivni utjecaji na obitelj:
– veća povezanost među članovima obitelji
– produbljivanje odnosa među supružnicima
Što možete učiniti:
– educirajte se u vezi bolesti
– iskreno, otvoreno i na razumljiv način razgovarajte sa djetetom o bolesti
– pomognite djetetu pri prorađivanju emocionalnih reakcija na bolest
– pripremite dijete na medicinske postupke
– potičite na vođenje što normalnijeg života (odlazak u park, vršnjaci, slobodne aktivnosti)
– ne bojte se postavljati granice i disciplinirati dijete
– dajte obaveze djetetu
– održavajte obiteljske rutine
– brinite o vlastitoj dobrobiti
– pripremite dijete na reakcije okoline
– dopustit drugima da vam pomognu
– dopustite djetetu da donese neke odluke
– upoznajte ga sa drugom kronično bolesnom djecom
– nemojte zaboraviti na zdravo dijete
– usko surađujte sa školom
– potražite savjet i pomoć stručnjaka u zdravstvenim ustanovama (liječnika, medicinskih sestara, psihologa, psihijatra, defektologa, logopeda, radnog terapeuta, fizioterapeuta)
Vlatka Križan, prof. psihologije