Brojna su provedena istraživanja ukazala da su za dobru prilagodbu djeteta na bolničko liječenje i preveniranje emocionalnih poteškoća kao reakcije na hospitalizaciju, važni prisutnost roditelja, priprema djeteta za ostanak u bolnici te prilagodba bolničkog okruženja i postupaka zdravstvenog osoblja s obzirom na razvojnu dob i potrebe djeteta.
Odvajanje od roditelja predstavlja stres za svako dijete, a intenzitet stresa ovisit će o njegovoj razvojnoj dobi, osobinama i temperamentu te o trajanju liječenja odnosno dužine odvojenosti roditelja. Najviše su pogođena djeca u dobi od prve do četvrte godine kada je najintenzivniji razvoj privrženosti, a nešto rjeđe starija školska djeca.
Što može uznemiriti dijete u bolnici:
– separacija od roditelja
– nepoznata okolina i ljudi/osoblje
– različite rutine
– pretrage
– neobični mirisi, hrana i zvukovi
Kako roditelji boravak u bolnici mogu učiniti manje stresnim za dijete:
- Prije odlaska djeteta na liječenje razgovarajte s djetetom iskreno o razlozima zašto ide u bolnicu. Važno je da dijete shvati da i roditelji i zdravstveno osoblje brinu o njemu i žele da što prije ozdravi, te da odlazak u bolnicu nije kazna za loše ponašanje.
- Ako je vaše dijete mlađe od šest godina, razgovarajte s njim nekoliko dana prije odlaska u bolnicu. No, ako je starije s pripremama možete početi i par tjedana ranije.
- Djecu možete upoznati s bolnicom, s time što ga očekuje i pretragama sukladno njegovoj kronološkoj dobi i na način da primjerice kupite igračke (stetoskop, toplomjere, zavoje…) i upoznate ga s medicinskim postupcima, možete čitati slikovnice ili knjige o boravku djeteta u bolnici.
- Recite djetetu kako će boravak u bolnici biti ograničenog trajanja i da će se vratiti kada ozdravi. Naglasite kako ćete ga redovito posjećivati. Uključite ga u pripremu stvari, ponesite drage igračke, predmete i stvari kojima se može zabaviti.
- Nekada odrasli imaju potrebu „prevariti“ mlađu djecu primjerice uvjeravajući ga da ga određeni postupak neće boljeti, ili bježe iz posjeta djetetu u bolnici pod izgovorom da idu samo na nekoliko minuta u trgovinu i slično, sve sa namjerom da dijete ne bi plakalo. Kako bi dijete imalo povjerenje u odrasle i da bi imalo osjećaj kontrole i sigurnosti, iznimno je važno da ne obmanjujete dijete.
- Roditelj se ne treba bojati djetetovog plakanja, nego ga prihvatiti kao uobičajenu reakciju na po dijete stresnu situaciju. Djetetu treba dopustiti da izrazi uznemirenost, strah i tugu.
- Pokušajte ne iskazivati vlastitu uznemirenost pred djetetom, kako ne bi zaključilo da je bolnica opasno mjesto za njega. Trudite se zajedničko vrijeme u bolnici provesti u igri, čitanju i razgovoru o svakodnevnim stvarima.
- Mnoge bolnice i odjeli imaju igraonice i „škole u bolnici“, gdje se dijete može igrati s drugom djecom i odrađivati zadaće i nastavno gradivo u slučaju duže hospitalizacije.
- Mnoge bolnice omogućuju roditeljima cjelodnevni boravak uz dijete. Ako to nije moguće, nastojte se čuti s djetetom i posjećivati ga svaki dan, jer uz vas će se dijete osjećati sigurnijim i smirenijim.
Vlatka Križan, prof. psihologije
