Često se adolescencija i pubertet navode kao sinonimi no ta dva pojma označavaju dva različita procesa. Naime, adolescencija je psihosocijalni (psihički) dok je pubertet anatomsko-fiziološki (biološki) fenomen.
Pubertet je faza koju karakterizira brz tjelesni rast i razvoj te pojava sekundarnih spolnih obilježja koja završava punom spolnom zrelošću i sposobnošću razmnožavanja. Adolescencija predstavlja razdoblje u kojem se jedna životna etapa (djetinjstvo) zamjenjuje drugom (odrasla dob) te se javljaju psihičke promjene koje prate tjelesni razvoj puberteta.
Zbivanja koja se kod adolescenta događaju nerijetko dovode u pitanje sliku koju svaki adolescent ima o vlastitoj ličnosti, osjeća se drugačije nego prije, svjestan je hormonalnog djelovanja te često postoji raskorak između tjelesnog, intelektualnog i socijalnog sazrijevanja. Takvo stanje dovodi do osjećaja zbunjenosti, nelagode, zabrinutosti zbog reakcija okoline na njegove promjene pa je preokupacija estetskim često u prvom planu. Adolescenti često osjećaju da su u centru pažnje te da ih svi kritički prosuđuju tako da vrlo često reagiraju bez razmišljanja o posljedicama. Na socijalnom planu „traže“ se u društvenim skupinama vršnjaka s kojima se poistovjećuju.
Najčešće pogreške roditelja/odgajatelja prema adolescentima:
- · Ponašanje prema njima kao prema djeci što znači pretjerano zaštićivanje i obavljanje stvari umjesto njih
- · Ponašanje prema njima kao prema odraslima što često uključuje kritiziranje
- · Nemogućnost prihvaćanja odvajanja
- · Projiciranje vlastitih strahova i nesigurnosti
Što adolescenti očekuju od roditelja/odgajatelja?
- Interes i pomoć kada je trebaju
- Razumijevanje i slušanje bez kritiziranja
- Pokazivanje ljubavi
- Prihvaćanje i podršku
- Povjerenje i očekivanje najboljeg
- Iskazivanje zadovoljstva i smisla za humor
dr. Domagoj Štimac, spec. psihijatar, subspec. dječje i adolescentne psihijatrije
