U postmodernom dobu mladi ljudi mogu biti izloženim mnogobrojnim izazovima tokom osjetljivog perioda odrastanja. Adolescencija, samo srce mladosti, period života kada je većina nas blagoslovljena vitalnošću i ljepotom mladosti, fleksibilnošću na psihološkom planu, kao i sposobnošću brzog oporavka nakon ozljeda, može izroniti i neke krizne situacije. Period adolescencije najjednostavnije je opisati prijelaznim razdobljem razdobljem iz djetinjstva u zrelo doba života, u kome dolazi do svojevrsne renasanse. Sazrijevamo na intelektualnom, tjelesnom, i društvenom nivou. Završni proces sazrijevanja ovisi i o mnogim vanjskim, socijalnim faktorima i okolnostima.
Jedno od osnovnih obilježja adolescencije jest traganje za vlastitim identitetom, što je često popraćeno snažnom željom za neovisnošću od odraslih ljudi, u prvom redu od roditelja, potom i od nastavnika te drugih autoriteta. S druge strane, produženi proces školovanja, koji nerijetko seže do kasnih dvadesetih godina, čini mlade dulje ekonomski ovisnima o roditeljima, što produljuje razdoblje adolescencije, stvarajući tako prostor koji može biti ispunjen dramatičnim događanjima.
Važan zadatak adolescencije je i oblikovanje seksualnog identiteta te doživljaja sebe kao partnera u vezi. Prve ljubavi zato mogu biti bolne, one nose određene lekcije, imaju svoj udio u formiranju identiteta adolescenta, buduće odrasle osobe.Ujedno, adolescencija na neki način predstavlja i doba velikog rastanka. Mlada osoba se oprašta s cjelokupnim svojim dosadašnjim svijetom. Prvo se adolescent oprašta se od emocionalne sigurnosti i bezbrižnosti djetinjstva, a u završnoj fazi adolescencije opraštaju se s ovisnosti o roditeljima.
Problemi u odnosima s vršnjacima
Jedan od izazova s kojim se mladi, već od rane faze adolescencije mogu susresti, slično kao i djeca, jest izloženost međuvršnjačkom nasilju i drugi problemi u odnosu s vršnjacima. Najčešći oblici vršnjačkog nasilja su tjelesno i verbalno nasilje, no ono se može pojaviti u modalitetu emocionalnog, seksualnog, kulturnog te ekonomskog nasilja, a u današnje vrijeme relativno se često susrećemo i s nasiljem putem internetskim i mobilnih aplikacija- cyberbullying. Izloženost vršnjačkom nasilju može imati dalekosežne posljedice i u odrasloj dobi u vidu problema na emocionalnom planu te u međuljudskim odnosima te ova pojava svakako zahtjeva punu pažnju društvenih struktura.
Ovisnosti, uspoređivanje s nedostižnim idealima, autodestruktivna ponašanja
Izazovi odrastanja u moderno vrijeme su i mogućnost pretjeranog korištenja, s mogućim razvojem ovisnosti o kompjuterskim igricama, socijalnim mrežama kao i patološko kockanje te izlaganje psihostimulativnim sredstvima. Navedeno je često zamka koja će u doba odraslosti nerijetko dovesti do ozbiljne patologije i društveno neprihvatljivih ponašanja. Kada mlade uhvati kockarska strast za dobitkom, a na krilima lažnog osjećaja svemoći, inače čestog pratioca adolescentnog razdoblja, neki od njih neće birati sredstva da bi nahranili svoju žudnju.
Otežavajuća okolnost u današnje vrijeme, koje cijeni materijalne vrijednosti i visoko postignuće, jest i svakodnevno bombardiranje mladih, slikama nekih dalekih, očaravajućih i egzotičnih krajeva, kao i informacijama o nekim novim profesijama, kroz koje je barem u očima mladih i naivnih adolescenata, čiji je psihološki razvoj još u tijeku, a istovremeno nemaju prijeko potrebno životno iskustvo, moguća laka zarada bilo radom od kuće ili čak putujući svijetom. Također, putem medija svakodnevno su dostupne tisuće slika prelijepih ljudi, što kod mladih ljudi sklonih uspoređivanju, može pridonijeti uspoređivanju svog izgleda s teško dostižnim idealima, koji u realitetu mogu biti „ fotošopirani“ i „ provučeni kroz filtere“. Ako mladi ustraju u uspoređivanju s takvim nedostižnim idealima, mogući su problemi s niskim samopouzdanjem, a u senzibilnih pojedinaca takve okolnosti mogu pridonijeti razvoju i nekih težih poremećaja, npr. anoreksije, bulimije. U nekih mladih ljudi, moguć je i razvoj prenaglašene sklonosti skupim, a ponekad nepotrebnim kozmetičkim zahvatima.
Kada su sve informacije lako dostupne, „na klik mišem“, adolescenti istovremeno mladi i neiskusni, a željni materijalnih sredstava, neki od njih biti će podložni tomu da sreću okušaju putem uvijek nepredvidljive kocke. Dostupno je, nažalost, obilje takvih ponuda u živo i online, a koje sve mogu biti vrlo atraktivne za mlade, slično kao i razne kompjuterske igrice, komuniciranje preko interneta ili mobilnih aplikacija ili jednostavno gledanje lako dostupnih atraktivnih videa. Kako adolescenti još nemaju u cijelosti izgrađenu svoju ličnost, oni lako mogu izgubiti kontrolu nad vremenom koje posvećuju takvim sadržajima te se odati se takvim aktivnostima bez samokontrole i mjere što onda lako može preći granicu k ovisničkom ponašanju.
Patološko klađenje se često bazira na osjećaju za dobitak i osjećaju kako će ovaj put uspjeti i da će baš ovaj put njih „pohoditi Fortuna“, otvoriti rog izobilja i pružiti im veliku materijalnu zadovoljštinu. Po jednoj od teorija, osobe s problemom kockanja zapravo vole gubiti, budući da kada nešto dobiju, mnogi od njih to odmah ulože u sljedeći pokušaj izazivanja dobitka, bez mogućnosti da se tome odupru. Kod mnogih takvih ljudi, često se nailazi na uskrate ljubavi koje su doživjeli tokom rane faze odrastanja.
Konzumiranje raznih psihoaktivnih tvari, od društveno prihvatljivih kao što su npr. pušenje duhana ili konzumacija nekih alkoholnih pića, do konzumacije kanabisa, „snifanja ljepila“, konzumacije heroina, kokaina, amfetamina i i drugih sredstava ovisnosti, također spada u izazove s kojima se susreću današnji adolescenti, ali i djeca. Novija istraživanja pokazuju značajan postotak mladih koji konzumiraju sredstva koja mogu dovesti do ovisnosti. Pijenje piva i pušenje duhana je danas česta pojava u gotovo svima srednjim školama. Nažalost, nisu rijetke niti smrtonosne intoksikacije alkoholom na tulumima, o čemu povremeno možemo pročitati u rubrikama crne kronike dnevnog tiska. Smrti od predoziranosti, ne događaju se samo u obaljelih od bolesti ovisnosti, već i u slučajnih, nenaviklih i povremenih konzumenata psihoaktivnih tvari, koji su često veoma mladi.
Također, neki od adolescenata mogu posegnuti za autodestruktivnim ponašanjima, što može biti u rasponu od samopovređivanja rezbarenjem kože, najviše podlaktice, pa do pokušaja suicida. Takvo reagiranje može predstavljati psihopatološki unutarnji izazov podstaknut brojnim mogućim izvanjskim okolnostima te nije uvijek posljedica dubljeg psihičkog proživljavanja. Uvijek je svaki takav pokušaj bitno ozbiljno shvatiti i potražiti stručnu pomoć (obiteljski doktor, pedijatar, psiholog, psihijatar).
Zaključak
Umjesto zaključka, reći ćemo kako su nam naši adolescenti uvijek i dragi i mili. Većina njih će izazove adolescencije prebroditi i razviti se u zrele i odgovorne mlade ljude. No, ako se pojave problemi u adolescenciji, uputno je potražiti savjet liječnika pedijatra, obiteljskog liječnika, psihologa ili dječjeg i adolescentnog psihijatra, a ponekad od pomoći može biti i razgovor sa školskim pedagogom, psihologom.
Bitno je osluškivati potrebe mladih, pružiti im podršku na putu odrastanja te svakako prevenirati potencijalne teže probleme s kojima se mladi u suvremeno doba mogu susresti.
Važno je reagirati na vrijeme i uvidjeti što tišti naše mlade, s kojim se poteškoćama možda suočavaju, kako oni vide i doživljavaju svoje probleme, sve kako bi im se pomoglo pravovremeno, prije nego dođe do komplikacija u vidu težih oblika samoozlijeđivanja, poteškoća s hranjenjem, razvoja bolesti ovisnosti, patološkog kockanja te težih problema u ponašanju i drugih težih smetnji.
Piše: Dijana Staver, dr. med., spec. psihijatar
Drugi članci autorice:
“Neke specifičnosti stresnih reakcija u doba globalne pandemije i elementarnih nepogoda”
