Razvod braka je stresna situacija za cijelu obitelj, a osobito za djecu. Kada roditelji odluče djetetu reći da se razvode važno je da prilikom razgovora kažu istinu na način prilagođen dobi djeteta. Bilo bi dobro da su oba roditelja prisutna u tom razgovoru, da djeluju smireno i samopouzdano kako bi djeca znala da se na njih mogu osloniti čak i za vrijeme krize. Ukoliko imaju više djece važno je da roditelji razgovaraju sa svom djecom istodobno. Tijekom razgovora trebaju biti iskreni i pružiti prikladne informacije. Dobro je reći djeci da su se jako trudili popraviti odnos, da ne mogu ostati zajedno, da će živjeti odvojeno, ali da će se i dalje zajedno brinuti o njima i pružiti im sve što im treba. Važno je sve predstavljati kao zajedničke odluke, ne tražiti krivca u drugom partneru (npr. ukoliko jedan roditelj ne želi razvod nije informacija za dijete). Vrlo često djeca pomisle da su ona nešto skrivila i time uzrokovala razvod roditelja. Može im se reći da gotovo uvijek djeca krive sebe za razvod roditelja, ali da to nikada nije krivnja djece. Važno je da im se to često ponavlja, da tu poruku čuju opet i iznova, dulje vrijeme. Djeci se treba naglasiti da iako se odrasli ponekad prestanu voljeti i razvedu se, nikad ne prestanu voljeti svoju djecu (često se djeca počnu bojati da će ih roditelji prestati voljeti jer su prestali jedno drugo voljeti). Također je bitno razgovarati o budućem načinu života i dati im priliku za sva pitanja koja imaju. Najvažnije je ne postavljati djetetu pitanje s kim želi živjeti jer ga na taj način stavljamo u poziciju da bira između dva roditelja koja jednako voli i treba stoga je takva odluka preteška za dijete.
