Posljedice nasilničkog ponašanja i zastrašivanja
Nasilničko ponašanje može izazvati brojne posljedice kao što su: usamljenost, depresivnost, tuga, uplašenost, nesigurnost, nisko samopouzdanje, pa i bolest, što ostaje prisutno dalje kroz život. Pokazalo se da su žrtve nasilničkog ponašanja u školi kao dvadesetogodišnjaci depresivniji od osoba koje nisu bile žrtve takvog ponašanja.
Važno je naglasiti da, ako se nasilničko ponašanje ne zaustavi i promijeni, nasilnici također imaju dugoročne posljedice takvog ponašanja. Istraživanja su pronašla povezanost nasilničkog ponašanja za vrijeme školovanja s kriminalnim ponašanjem kasnije u životu.
Djeca koja su svjedoci nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi također imaju posljedice jer mogu postati skloniji većem riziku toleriranja ili agresivnog ponašanja u budućnosti.
Što roditelji mogu učiniti?
Roditelji mogu puno toga napraviti da pomognu djetetu žrtvi nasilničkog ponašanja. Moraju znati da za zastrašivanje nije krivo njihovo dijete. U nekim situacijama se djeca mogu sama suočiti sa zastrašivanjem i nasilničkim ponašanjem, ali često je potrebna pomoć odraslih i njihova uključenost. Većina djece odrasta u nenasilnim uvjetima i nije navikla na takvo ponašanje, pa se ne snalazi, a i nije u mogućnosti primijeniti neke strategije sprečavanja zastrašivanja. Djeca koja se požale roditeljima očekuju pomoć i nikako im se ne smije govoriti da se ne obaziru na zastrašivanje.
Sumnjate li da vam je dijete žrtva zastrašivanja i nasilničkog ponašanja u školi neka vam ispriča što se događa. Potrudite se da:
- Saslušate dijete i ne prekidate ga
- Uvjerite ga da nije ono krivo i da je učinilo pravu stvar rekavši vam
- Potražite pomoć nastavnika i školskog suradnika
- NE ohrabrujete dijete da se samo odupre tome (npr.”Vrati mu!”)
- Potaknete dijete da se druži s prijateljima u školi i na putu u školu
- Budete svjesni znakova i simptoma zastrašivanja, ne zanemarujte ih već kontaktirajte školu
- Ne držite zastrašivanje tajnom
- Potaknete pitanje uvođenja programa za suzbijanje nasilničkog ponašanja i zastrašivanja u školi
- Pružite djetetu priliku da kaže što misli o tome
- Okupite i druge roditelje te raspravite o problemu i načinima njegovog suzbijanja
- Predložite školski pravilnik za rješavanje sukoba – dokument u kojem se navodi kako se škola suočava i rješava svaki incident
- Dogovorite se da otpratite dijete u školu ako se događa na putu prema školi
- Predložite da se nasilnika zadrži u školi dok svi ne odu kući
- Odvedete dijete na tečaj samoobrane ukoliko to može pomoći njegovom samopouzdanju i osjećaju sigurnosti
- Zapisujete sve incidente
Pojava nasilničkog ponašanja djeteta može ukazivati na smetnje ponašanja. Preporuča se potražiti pomoć stručnjaka npr. javiti se u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba na telefon: 01/3457-518. Cilj terapije ili savjetovanja je povećanje samopoštovanja i nalaženje prihvatljivih načina nošenja s ljutnjom.Također je korisno za dijete pronaći aktivnost u kojoj je uspješno i za koju pokazuje interes.
Ako posumnjate da Vam je dijete nasilnik u školi, važno je odmah potražiti pomoć, prije nego što dođe do većih obrazovnih, socijalnih, emocionalnih i zakonskih poteškoća. Važno je saznati što uzrokuje takvo ponašanje te razviti plan mijenjanja nasilničkog ponašanja i pritom razgovarati s djetetom, pedijatrom, ravnateljem škole, školskim pedagogom, psihologom, defektologom, psihijatrom… Djeca nasilnici mogu imati brojne razloge za svoja ponašanja: oponašaju stariju braću, roditelje, rodbinu, ne znaju druge, bolje načine komunikacije s drugom djecom, sami su doživjeli zlostavljanje, napeti su zbog raznih izvora stresa….
Vi možete zaustaviti nasilničko ponašanje:
- Razgovarajte s djetetom, objasnite mu posljedice nasilja na žrtve, budite prisutniji u djetetovim aktivnostima
- Potičite cijelu obitelj na drugačija ponašanja, budite primjer
- Ne dozvolite da Vaše dijete svjedoči nasilničkom ponašanju kod kuće
- Pokažite djetetu druge načine druženja
- Dogovorite sastanak s nastavnicom, ravnateljem, pedagogom…
- Pričajte s djetetom o svemu, pa i o školi (oprez! Na pitanje ”Kako je bilo u školi?” najčešće odgovore ”Dobro” i tu razgovor prestaje. Budite uporni.)
- Ohrabrujte dijete i pohvalite ga za suradnju s drugima i nenasilno rješavanje sukoba
