Djeca koja se ponašaju nasilno pronalaze žrtve koje su zbog nečega ranjive ili odskaču od druge djece (boja kože, način hoda, ime, veličina, religija, naočale, obitelj, način oblačenja…).Često su to tiha, mirna, pasivna, anksiozna, nesigurna i oprezna djeca niskog samopouzdanja. Imaju malo prijatelja koji ponekad i stanu u njihovu obranu. Vrlo su povezani s roditeljima koje se često (ali ne uvijek) može opisati kao prezaštićujuće.
Žrtve nasilništva često imaju i:
Lošije socijalne vještine (ne znaju se “zauzeti za sebe”)
Manjak sigurnosti i spremnosti na traženje pomoći
Manje podrške od strane nastavnika i drugih učenika
Osjećaj krivnje te smatraju da su sami krivi za to što im se događa
Želju da se uklope, na bilo koji način
Najčešće je žrtva:
Novo dijete u razredu
Nadareno dijete
Mirno i ljubazno dijete
Dijete koje ima dobar odnos s učiteljem
Dijete nižeg socioekonomskog statusa
Dijete iz druge etničke skupine
Hendikepirano dijete/ dijete s posebnim potrebama
Dijete razvedenih roditelja
Dijete žrtva obiteljskog nasilja
Djeca žrtve često pokušavaju to sakriti od odraslih jer se boje da će ih smatrati slabima i kukavicama ili iz straha da će se situacija samo pogoršati. Postoje znakovi koji nam mogu pomoći da prepoznamo/posumnjamo da je neko dijete žrtva školskog nasilništva.
Žrtve nasilničkog ponašanja:
Boje se ići u i iz škole
Mijenjaju uobičajeni put do škole
Mole roditelje da ih voze u školu
Odbijaju ići u školu
”Bolesni” su ujutro prije škole, imaju glavobolje ili bolove u trbuhu
Pogoršava se školski uspjeh
Dolaze kući s potrganom odjećom i oštećenim školskim knjigama
Dolaze kući izgladnjeli (uzet im je novac)
Postanu povučeni, niskog samopouzdanja
Postanu anksiozni, napeti, prestanu jesti
Prijete ili pokušaju samoubojstvo
Zaspu plačući, imaju noćne more
Ostaju bez svojih stvari, često ”gube” džeparac
Sve češće pitaju za novac ili počnu krasti (da daju djetetu koje se ponaša nasilno)
Odbijaju govoriti što nije u redu
Imaju neobjašnjive modrice, ogrebotine i porezotine
Počnu zastrašivati drugu djecu
Postanu agresivni ili depresivni
Počnu markirati
Daju nevjerojatne isprike za gore navedena ponašanja
Sami su pod odmorom, a prijatelji iz razreda zbog toga nisu zabrinuti
Ne biraju ih u grupnim sportovima
Traže blizinu učitelja
Nesigurni su i uznemireni ako trebaju izaći pred ploču, pred razred
Djeca koja se ponašaju nasilno imaju potrebu osjetiti kontrolu i moć nad drugima te im ponekad nedostaje suosjećanja za žrtve. Prkosni su, sukobljavaju se s odraslim osobama, antisocijalni su i skloni kršenju školskih pravila.
Posljednju srijedu u veljači, 22. 2. 2023. – Dan ružičastih majica – obilježavamo kao Nacionalni dan borbe protiv vršnjačkog nasilja, s ciljem podizanja javne svijesti o nasilju među djecom. U Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba smo se toj temi posvetili pitajući svoje korisnike, djecu, što smatraju nasiljem među djecom i kako se osjećaju djeca koja doživljavaju nasilje odnosno koje su po njima posljedice doživljenog nasilja te kako vide da bi se moglo pomoći djeci koja doživljavaju nasilje.
Ne postoji jednostavan odgovor na ovo pitanje. Međutim, postoje osobine obitelji i djeteta koje utječu na razvoj nasilnog ponašanja, kao i osobine škola koje mogu poticati ili sprečavati pojavu nasilja.
