Danas sve više ljudi seli iz Hrvatske u države gdje im se nude poslovne prilike koje će im omogućiti povećanje financijskih resursa i veću stabilnost. U praksi to znači da susrećemo brojne obitelji u kojima je jedan roditelj odselio u inozemstvo, gdje radi, a drugi roditelj ostaje u Hrvatskoj s maloljetnom djecom. Dijelu njih selidba je jedini način da se zaposle i osiguraju svojoj djeci prikladne uvjete za odrastanje, stoga tu odluku često vide kao nužnost. Nekad i oba roditelja odu raditi u inozemstvo, a o djeci brinu članovi šire obitelji, najčešće bake i djedovi. Govoreći o tim migracijama, uglavnom se spominje ekonomski aspekt, dok onaj vezan uz promjene u obiteljskoj strukturi i dinamici često ostaje zanemaren.
Na početku razmišljanja o selidbi u inozemstvo, najčešći oblik pomoći koji roditelji dobiju su informacije o tome gdje bi bilo dobro tražiti posao, o pravnim i administrativnim procedurama koje moraju proći da bi zadovoljili sve uvjete za selidbu, a na kraju i informacije vezane uz praktično snalaženje u okolini u koju sele. Razumljivo je da su to vrlo korisne i nužne informacije, no roditelji često imaju dodatna pitanja na koja bezuspješno traže odgovor, a tiču se njihove djece. Većina njih se pita hoće li takva odluka štetno utjecati na njihovu djecu i kako ih mogu pripremiti na novonastale okolnosti. Često im se ta pitanja javljaju već na početku razmišljanja o traženju posla u inozemstvu, ali i tijekom samog procesa selidbe i planiranja obiteljskog života u novim uvjetima.
Donošenje odluke: Faktori o kojima treba promisliti prije donošenja odluke o selidbi
Ako se i sami nalazite u situaciji u kojoj razmišljate o selidbi, važno je biti svjestan da je ta odluka složena i specifična za okolnosti u kojima obitelj živi. Dobro je čuti iskustva drugih obitelji koje su se našle u sličnoj situaciji, ali to ne znači da će i u vašoj obitelji biti jednako. U nastavku teksta opisane su neki faktori o kojima je dobro promisliti i uzeti ih u obzir kako biste donijeli odluku koja je za vas ispravna i kako biste što više prevenirali negativne posljedice za djecu.
Prednost selidbe roditelja nekad može biti u povećanju financijskih mogućnosti, što znači da će djeca imati raznovrsnije prilike pred sobom. Ipak, koliko god bilo važno, financijsko poboljšanje nije zamjena za redovit kontakt s roditeljem i brigu o djetetovu razvoju.
Nekad roditelji misle da mogu među sobom podijeliti brigu o djeci tako da jedan roditelj radi i zarađuje za obitelj, a drugi brine o slobodnim aktivnostima i školovanju. Danas znamo da je za djecu važna uključenost oba roditelja u sve aspekte njihova života i da oba roditelja imaju jednaku važnost za brigu o emocionalnim potrebama djeteta, stoga je bitno da i jedan i drugi budu uključeni u brigu od djeci prema mogućnostima koje imaju. U nekim slučajevima roditelj će dolaziti kući svaki vikend pa će to biti lakše, dok će nekad dolaziti jednom ili dva puta godišnje i takav dogovor će zahtijevati više prilagođavanja.
Djeca čiji roditelj odseli u inozemstvo mogu na tu promjenu reagirati na različite načine. U jednoj mjeri njihove reakcije su određene njihovom dobi, što je povezano s kapacitetima razumijevanja novonastale situacije, ali i promjenama koje su dobno očekivane u nekom razdoblju.
Mlađa djeca možda neće u potpunosti razumjeti što se događa i zbog čega roditelja nema. Svoje nerazumijevanje mogu pokazati uznemirenošću, traženjem tog roditelja ili plakanjem i važno je da tada pored sebe imaju osobu koja će im biti podrška. Mogu reagirati i povećanim traženjem kontakta s roditeljem koji je pored njih kako bi se osjećali sigurnije. S druge strane, starija, tinejdžerska dob nosi sa sobom drugačije reakcije. Tinejdžeri u pravilu mogu shvatiti obiteljsku situaciju i razloge zbog kojih roditelj seli, što može biti prednost. No, važno je da roditelji ne koriste to što su djeca starija i ne govore im da ne smiju biti tužni zbog toga što razumiju razloge roditelja. Dijete, čak i kada shvaća da ga roditelj nije napustio, proživljava gubitak i ima pravo na sve osjećaje povezane s tim. Nadalje, tinejdžeri mogu reagirati burno, ljutnjom i otporom prema roditelju koji seli, što može biti posebno teško prihvatiti. Uz to, starija djeca često mogu izražavati želju da odsele s roditeljem, ali isto tako i odbijati opciju preseljenja s ostatkom obitelji u budućnosti. S vremenom starija djeca budu sklona preuzimati veće odgovornosti kako bi pomogli roditelju koji ostaje, stoga je važno brinuti o tome da se roditelj ne oslanja na njih kako ne bi bili zakinuti za vrijeme za učenje, odmor, zabavu i bavljenje svojim interesima.
Stres koji djeca proživljavaju u tim situacijama može se očitovati u različitim područjima njihova života. Može im se povećati osjećaj anksioznosti, odnosno brige oko toga kako će promjena utjecati na njihov život. Isto tako, svakodnevne teškoće s kojima su se ranije uspješno suočavali mogu kod njih izazvati pojačan osjećaj tjeskobe i može im biti teže s njima se nositi.
Neka djeca mogu reagirati promjenama na planu raspoloženja, poput toga da osjećaju tugu, bezvoljnost i da izgube interes za svakodnevnim aktivnostima. Mogu se javiti teškoće s koncentracijom, što dovodi do teškoća s učenjem. Sve navedeno su prirodne reakcije na promjenu. Mogu se javiti kod djece, ali i ne moraju, no ako se jave, važno je razgovarati s njima i zatražiti pomoć stručnjaka.
Djeca koja se nađu u ovakvim situacijama kažu da se često pitaju kako će izgledati njihova komunikacija s roditeljem koji seli i hoće li im taj roditelj biti dostupan. Dobro je unaprijed dogovoriti moguće načine komunikacije za vrijeme odsutnosti roditelja. Važno je da kontakt s djetetom bude predvidljiv i redovit kako bi djeca osjetila sigurnost.
Zahvaljujući društvenim mrežama i razvoju tehnologije, unatoč udaljenosti moguće je osmisliti brojne načine za komunikaciju. Možete napraviti zajedničku grupu putem koje se možete dopisivati, slati fotografije i snimke jedni drugima. Također, zajednička online aktivnost može biti zanimljiv način provođenja vremena. Danas je moguće putem interneta igrati brojne društvene igre, ali isto tako i učiti nove sadržaje. Možete se s djetetom registrirati na online tečaj stranog jezika pa ga zajedno učiti, a to može biti i korisno ako se radi o jeziku države u kojoj živite. Nadalje, važno je da kao roditelji budete spremni preuzeti inicijativu na sebe. Djeci može biti neobično komunicirati isključivo putem mobitela ili računala pa mogu biti šutljiva, a može im biti i teško pa nekad mogu nastojati što prije završiti razgovor. Na vama je odgovornost da ih potičete na razgovor i budete ustrajni u održavanju kontakata. Nemojte ih samo ispitivati o školi, već i o tome čime se bave u slobodno vrijeme i kako se zabavljaju. Može biti teško razgovarati o tome kako im je otkad živite daleko, ali razgovor je uvijek bolji od prešućivanja jer im tako dajete priliku da izraze svoje emocije. Uz to, ponudite im i dio svoje svakodnevice, pričajte o tome koga ste sve upoznali, kako vam je na novom radnom mjestu i kako provodite vrijeme kada ne radite kako bi imali dojam povezanosti.
Dobro je i da roditelj koji živi s djecom razgovara o onome koji radi u inozemstvu jer i na taj način taj roditelj ostaje dio obiteljske svakodnevice.
Ako ste u takvoj situaciji, znajte i da ne mora sva odgovornost pasti na vas i da ne morate odmah imati odgovore na sva pitanja. Sasvim je u redu da kažete djeci da želite prije neke odluke razgovarati s drugim roditeljem i dogovoriti se s njim.
U ovim situacijama podrška okoline može puno značiti, posebno u početku kada je još puno toga nepredvidivo. Razmislite o tome imate li odrasle članove šire obitelji koji bi u razdoblju prilagodbe mogli pomoći. To mogu biti bake, djedovi, tete, stričevi, ali i obiteljski prijatelji. Njihova pomoć i podrška mogu biti raznovrsne.
Za početak, mogu pomoći u praktičnim aktivnostima, tako da pričuvaju djecu, odvedu ih na trening ili ih pozovu na ručak. Uz to, oni koji su bliski s djecom mogu im biti i emocionalna podrška, pružiti im razumijevanje ako im bude teško i utješiti ih ako budu tužni. Tako osim rasterećivanja roditelja koji živi s djecom, djeca dobiju širu mrežu socijalne podrške.
Važno je imati u vidu i važnost komunikacije između roditelja. Kada pričamo o selidbi jednog roditelja u inozemstvo, on proživljava stres jer seli, navikava se na novu okolinu i nastoji održati uključenost online putem i dolascima prema svojim mogućnostima. Isto tako, onaj koji ostaje više nema praktičnu podršku oko ispunjavanja svakodnevnih zadataka zbog udaljenosti drugog roditelja i također može osjećati pritisak da djeci ne pruža dovoljno.
O takvim mislima i osjećajima važno je pričati jer su komunikacija i suradnja neophodne za dobrobit djeteta. To posebno treba istaknuti u situacijama u kojima su roditelji nisu partneri. Bez obzira na to, djetetove potrebe za oba roditelja su jednake i na roditeljima je da pronađu kompromis i način kako to djetetu omogućiti u što većoj mjeri.
Piše: Mirna Čagalj Farkas, mag. psych.
