Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila je 10. listopada Svjetskim danom mentalnog zdravlja s ciljem podizanja svijesti o problemima mentalnog zdravlja diljem svijeta i poticanja na razvoj sustava podrške mentalnom zdravlju.
Nema zdravlja ako nema mentalnog zdravlja
Svi koji svakodnevno ulažemo stručne napore u prevenciju i različite razine intervencije u radu s djecom i odraslima, znamo da se razgovor o mentalnom zdravlju često odvija oko psihičkih poremećaja i emocionalnih teškoća. Dobro je, međutim, podsjetiti se kako Svjetska zdravstvena organizacija definira mentalno zdravlje, kao „stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi sa životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi svojoj zajednici“ (WHO, 2004). Drugim riječima, jasno je da nema zdravlja ako nema mentalnog zdravlja, mentalno zdravlje je temelj dobrobiti pojedinca, ali i zajednice.
Svjetski dan mentalnog zdravlja uobičajeno je praćen nekom temom na koju se dodatno pokušava skrenuti pažnja s ciljem očuvanja mentalnog zdravlja. Ove godine tema je proaktivna i prihvatimo je kao poziv: Neka mentalno zdravlje i dobrobit za sve postane prioritet.
Pandemija je samo jedna od kriza koje se odražavaju na mentalno zdravlje
U vremenima u kojim živimo, mnogi aspekti mentalnog zdravlja dovedeni su u pitanje. I prije pandemije 2019. je procijenjeno kako jedna od 8 osoba u svijetu živi s mentalnim poremećajem, a tijekom prve godine pandemije je ukazano na porast anksioznih i depresivnih poremećaja za više od 25% (WHO, 2022) uz nedovoljnu dostupnost stručnjaka mentalnog zdravlja na globalnoj razini, osobito u manje bogatim zemljama.
Pandemija je samo jedna od kriza koje se odražavaju na mentalno zdravlje, svjesni smo rastućih nejednakosti, sukoba, nasilja, velikog broja raseljenih osoba, i drugih okolnosti koje mogu obeshrabrivati u ulaganje napora u svakodnevnoj skrbi o mentalnom zdravlju (svojem ili onih oko nas). Uz to, očekivano tijekom života, svi se suočavamo s nedaćama, stresnim i traumatskim iskustvima, gubicima, dnevnim teškoćama. U prihvaćanju, suočavanju i korištenju resursa koje imamo nam može pomoći upravo podrška mentalnom zdravlju, doživljaj da nismo sami. Dobro mentalno zdravlje nije samo stvar pojedinca, potrebna je zajednica i sustav koji o tome brine. Kao što mnogi posljednjih godina pozivaju, važno je da se ne moramo oslanjati samo na sebe već da možemo dobiti i pružiti pravovremenu, dostupnu i redovitu podršku prilagođenu individualnim potrebama (Zagrebačko psihološko društvo, 2021).
Utjecaj pandemije, pad kvalitete i opće dobrobiti u životu djece i mladih
Ako govorimo o djeci, s kojima mi u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba radimo, odgovornost svih nas ali i sustava je i veća. Ne samo zbog okolnosti pandemije, brojke nam ne govore u prilog dobrog stanja mentalnog zdravlja djece. Prevalencija problema mentalnog zdravlja kod djece i adolescenata u Hrvatskoj je 11,5% (UNICEF, 2021). Niz je dostupnih istraživanja u našoj znanstvenoj i stručnoj zajednici, a neka su proveli i stručnjaci naše ustanove, koja ukazuju na jednim dijelom očekivanu posljedicu zdravstvene krize na mentalno zdravlje djece i mladih u našoj zemlji, a s druge strane na pad kvalitete života i opće dobrobiti u životu djece i mladih.
Nismo prvi, a na žalost ni posljednji koji na to ukazuju, pa evo i sada, ovom prilikom uz Svjetski dan mentalnog zdravlja važno je to razmotriti.
Od svog osnutka u Poliklinici smo uz dijagnostički i tretmanski rad s djecom i obiteljima uvijek nastojali širiti granice znanja, bilo kroz stručno znanstveni rad, edukacijsku aktivnost ili poticanje javne svijesti o važnosti mentalnog zdravlja i zaštite djece. Smatrali smo da je važno da oni koji u sustavu odlučuju mogu prepoznati i priznati važnost očuvanja mentalnog zdravlja djece i mladih, ali i svih drugih. Uz donošenje važnih odluka važna je društvena klima i dostupnost službi za mentalno zdravlje. Na žalost, još uvijek se, zbog nedostupnih resursa, na pomoć čeka dugo, sustav je nedovoljno fleksibilan, a broj stručnjaka koji mogu pomoći djeci nedovoljan. Već smo spomenuli kako su široko dostupni jasni pokazatelji povećanih potreba djece i mladih pa smatramo da donosioci politika moraju uvažiti ove izražene potrebe. Svatko nešto može učiniti za sebe, ali stručnjaci ne mogu sami bez podrške politika u najširem smislu.
Važnost ulaganja u odgovorno roditeljstvo i promoviranja mentalnog zdravlja u školama
Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana mentalnog zdravlja Neka mentalno zdravlje i dobrobit za sve postane prioritet može stoga biti povod da se prisjetimo svega onoga što stručnjaci mentalnog zdravlja govore, apeliraju, ukazuju. Govoreći o djeci, važno je da sve djelatnosti i sustavi koji se bave djecom ugrade preventivne mjere temeljene na znanjima o razvoju djece, važnosti i zaštiti mentalnog zdravlja i to na sve tri razine prevencije: općoj, usmjerenoj i indiciranoj. Pokazalo se, npr., da rane intervencije na razini zajednice kao što je ulaganje u odgovorno roditeljstvo i promoviranje mentalnog zdravlja u školama kroz učenje emocionalnih i socijalnih vještina pozitivno utječu na mentalno zdravlje djece i mladih, a pozitivan utjecaj nastavlja se i u odrasloj dobi.
Naravno, bez povećanja broja stručnjaka, osiguravanja i finaciranja dostupnih usluga to neće biti moguće. Uz to, važno je da u kampanje podizanja javne svijesti o važnosti mentalnog zdravlja, o povećanju svjesnosti o tome da je u redu potražiti pomoć kad nam ona treba, budu uključeni stručnjaci mentalnog zdravlja. Razmatrajući brojnost primjedbi tijekom e-savjetovanja o nacrtu strateškog okvira razvoja mentalnog zdravlja, svakako se možemo zapitati .koliko smo još daleko od cilja.
Djeca i mladi često ne mogu dobiti podršku i pomoć kad im treba
Često se govori o mogućoj stigmi u traženju stručne pomoći. Iz „cipela“ onih koji rade s djecom i mladima, veći problem od eventualne stigme vidimo u tome što djeca i mladi često ne mogu dobiti podršku i pomoć kad im treba (a trebaju je puno), u situaciji povećanih potreba i u nejednakoj raspoređenosti stručnjaka u našoj zemlji. I konačno, s obzirom da zastupamo podršku za sve, trebaju je i pomagači i stručnjaci mentalnog zdravlja koji su često preplavljeni povećanim potrebama djece, mladih i odraslih.
Ovogodišnji proglas WHO povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja može nekome zvučati utopijski, ali nisu jedini kad kažu „zamišljamo svijet u kojem se mentalno zdravlje cijeni, promiče i štiti, gdje svatko ima jednaku priliku uživati u mentalnom zdravlju i ostvarivati svoja ljudska prava i gdje svatko može dobiti podršku koja mu je potrebna“.
Prepoznajemo li da je briga za mentalno zdravlje ljudsko pravo? Pravo djeteta? Ili, kako bi nas slikovito poučila jedna osmogodišnjakinja: „Želim da svi odrasli znaju da i djeca imaju osjećaje.“
Piše: Doc. dr. sc. Bruna Profaca, klinička psihologinja
