Istraživanje o korištenju Interneta, mobitela i drugih tehnologija

Hrabri telefon – telefon za zlostavljanu i zanemarenu djecu i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba 2008. proveli su istraživanje o navikama i iskustvima djece i mladih prilikom korištenja interneta, mobitela i drugih  suvremenih tehnologija. Istraživanjem smo željeli ispitati na koji način djeca koriste internet i u koje svrhe, utvrditi  izloženost djece nepoželjnom seksualnom materijalu i intimnim pitanjima seksualnog karaktera te iskustvo elektroničkog nasilja putem interneta i mobitela. Također jedan od ciljeva istraživanja bio je ispitati neposredne emocionalne i ponašajne reakcije djece nakon izlaganja nepoželjnom seksualnom sadržaju i intimnim pitanjima.

Istraživanjem je obuhvaćeno 2 700 učenika osnovnoškolske i srednjoškolske dobi iz različitih gradova Hrvatske (Zagreb, Split, Dubrovnik, Osijek, Opatija).  Raspon sudionika istraživanja po dobi kreće se od 11 do 18 godina, a prosječna dob u uzorku je 14 godina. Uzorak čini 44% mladića i 56% djevojaka.

Iskustva djece i mladih u korištenju interneta
Gotova sva djeca uključena u istraživanje (95%) navode da kod kuće imaju računalo (stolno ili laptop), a 85% njih navodi i da ima pristup internetu kod kuće. Također, pitali smo djecu i mlade koje uređaju posjeduju u svojoj sobi. Rezultati su prikazani u sljedećoj tablici:

Prema dobivenim rezultatima 91% djece i mladih iz našeg uzorka izjašnjavaju se kao korisnici interneta, podjednako djevojčice i dječaci, što upućuje na izrazito veliku raširenost upotrebe interneta među djecom i mladima. Također rezultati pokazuju da nema statistički značajne razlike u korištenju interneta obzirom na dob sudionika.

Na pitanje o učestalosti korištenja interneta, 49% djece i mladih korisnika interneta izjavljuje da koristi internet svaki dan, 34% njih nekoliko puta tjedno, dok 17% nekoliko puta mjesečno. Zanimalo nas je u koje svrhe i za što djeca i mladi najčešće koriste internet, što im je najinteresantnije. Rezultati su prikazani u sljedećoj tablici:

Zanimljiv je podatak da 49% djece izjavljuje kako je bez nadzora i prisutnosti odraslih dok koristi internet, dok 46% njih navodi da su roditelji ponekad prisutni. Tek 2,5% djece navodi da je jedan od roditelja prisutan uvijek dok je na internetu. Na pitanja o reakcijama roditelja, više od polovine sudionika (60%) izjavljuje da ih roditelji poučavaju o opasnostima vezanim uz internet i načinima zaštite, dok trećina djece (36%) smatra da njihove roditelje ne zanima što oni rade na internetu.

Izloženost djece i mladih nepoželjnom seksualnom sadržaju na internetu

54% djece i mladih izjavilo je da je naišlo na web stranicu koja je sadržavala fotografije golih ljudi ili ljudi u spolnom odnosu, a da to nisu željeli.

24% djece i mladih je navelo da su primili poruku putem elektronske pošte koja je oglašavala pornografske web stranice ili je sadržavala linkove za te stranice, a da to nisu željeli.

Nadalje, 28% djece i mladih je otvorilo poruku ili link koja je sadržavala slike golih ljudi ili u seksulnoj aktivnosti, a da to nisu željeli.

Analizirajući odgovore sudionika po spolu, rezultati ukazuju da dječaci statistički značajno češće izvještavaju o (nepoželjnom) izlaganju seksualnom sadržaju.
18% djece i mladih navodi da su znali da je ponuđena stranica pornografskog sadržaja prije nego su na nju ušli. Ovaj podatak je zanimljiv jer sugerira da je jedan dio istraživačke aktivnosti mladih na internetu usmjeren i na seksualne sadržaje, što je u pubertetskoj i adolescentnoj dobi razvojno očekivan interes. Međutim, ova skupina djece i mladih je istovremeno i rizična skupina jer može biti izložene sadržaju koji je nerazumljiv njihovoj dobi ili više od onog što su željeli znati.

Većina nepoželjnih izlaganja dogodila se dok su djeca koristila kompjuter kod kuće (23%), dok se 3% djece susrelo s porukama koristeći kompjuter u školi ili na računalu kod prijatelja (3%).

Na pitanja o emocionalnim i ponašajnim reakcijama nakon nepoželjnih izlaganja seksualnom sadržaju, 34% djece i mladih navodi da ih sadržaj koji su vidjeli nije uznemirio te 46% njih navodi da nisu primijetili značajnih promjena u svom ponašanju. Ipak jedan dio djece je, nakon izlaganja seksualnom sadržaju, pokazivao uznemirujuće reakcije – tako je 14% njih osjetilo nelagodu, 7% sram, 6% njih se osjećalo nervozno, dok 7% njih navodi da su bili vrlo uznemireni. Na planu ponašanja, 4% djece navodi da nije moglo prestati razmišljati o sadržaju koji su vidjeli, dok 3% djece navodi da neko vrijeme nakon izlaganja nisu koristili internet, što ukazuje da veći stupanj stresnosti doživljenim izlaganjem. 22% sudionika navodi da nisu nikome povjerili doživljeno iskustvo, dok 21% njih je o tome razgovaralo s prijateljima, a 4% djece i mladih se obratilo roditeljima.

Komunikacija s drugima putem interneta

Od ukupno 2414 djece i mladih, njih 1960 (81%) navodi da koriste internet za komunikaciju s drugima, i to nešto više djevojčica nego dječaka. Sudionici su bili pitani o tome na koje načine komuniciraju s drugima putem interneta. Zanimljiv je podataka da najveći broj djece i mladih komunicira putem msn-a, icq-a ili skyp-a (82%), dok 49% djece navodi da komunicira s drugima putem elektronske pošte. Četvrtina djece sudjeluje u raspravama putem foruma ili chata, 27% njih piše vlastiti blog ili komentira tuđe, a 20% djece ima izrađen profil na nekoj od stranica specijaliziranih za druženje. Rezultati ukazuju da komunikacija i druženje s drugima se povećava u funkciji dobi.

Na pitanje o učestalosti korištenja interneta za druženje i komunikaciju, 41% djece i mladih navodi da komuniciraju svaki dan, dok 37% njih nekoliko puta tjedno. 43% djece i mladih navodi da u jednom posjetu provede do 1 sat na internetu u komunikaciji s drugima, dok trećina njih provede više od dva sata u jednom posjetu.

Što se tiče posjedovanja vlastite e-mail adrese, 47% djece navodi da ima jednu e-mail adresu, dok 37% njih navodi da ima više njih. Svega 6% djece nema vlastiti e-mail adresu nego koristi e-mail adresu roditelja. Zanimljiv je podatak da 59% djece navodi da roditelji nemaju pristup njihov pošti, dok 22% njih navodi da roditelji mogu čitati njihovu poštu.
Kao najčešće teme razgovora putem interneta navode zezanje, pričanje viceva i smiješnih zgoda (65%), prijateljstvo i ljubav (64%), razgovor o hobijima i specifičnim interesima (44%), o školi i zadaći (28%), dok u 20% slučajeva navode osobne probleme kao teme razgovora.

Izloženost neprimjerenim pitanjima i komentarima seksualnog karaktera tijekom komunikacije putem interneta (chat, msn, icq, blog, forum…)


Od ukupno 2003 sudionika, njih 814 (41%)  izjavljuje da su bili pitani intimna pitanja o sebi, svom tijelu ili pitanja seksualnog karaktera tijekom druženja i komunikacije putem interneta. Djevojčice (43%) su bile češće pitane o intimnim detaljima nego dječaci (38%); dobivena razlike je statistički značajna. Obzirom na dob sudionika, rezultati sugeriraju da su starija djeca češće bila izložena intimnim pitanjima nego mlađa (razlika je statistički značajna).

O čemu su bila pitanja prikazano je u idućoj tablici:

Rezultati sugeriraju da većina djece ovakva pitanja nije doživjela uznemirujućima – 42%njih navodi da nisu bili uznemireni, dok 31% djece i mladih izjavilo je da upućena pitanja smatra smiješnima i doživljavaju ih kao dio zabave. Ovakav podatak ukazuje da djeca i mladi ipak posjeduju određena znanja i vještine koja im pomažu da prepoznaju opasnosti, da se znaju zaštiti u tim situacijama i prekinuti komunikaciju koja postaje nelagodna. Nažalost jedan dio djece je doživio uznemirujuće reakcije nakon razgovora i pitanja o intimnim detaljima i seksualnosti. Odgovori djece i mladih o  neposrednim emocionalnim reakcijama nakon pitanja o intimnim detaljima upućuju da se:

  • 14% djece i mladih osjećali nelagodno
  • 6% djece i mladih izvještava o osjećaju srama
  • 9% je navelo da se osjećalo nervozno ili iziritirano
  • 10% navodi da se osjećalo jako uznemireno.

Također, od njih 840, na pitanje je li netko, koga su upoznali na internetu, tražio da se slikaju ili snimaju na seksualizirani način, 39% djece navodi da je, ali to nisu učinili dok 6% djece navodi da su se slikali i poslali sliku. 31% djece navodi da im je osoba koju su upoznali putem interneta poslala svoju sliku bez odjeće.

Od 2003 djece i mladih koji komuniciraju s drugima putem interneta, njih 290 (14%) navodi da su otišli na sastanak i upoznavanje s on-line prijateljem kojeg do tada nisu poznavali uživo. U 14% slučajeva navode da su kao pratnja išli roditelji, 49% navode da su išli s prijateljima dok 37% djece navodi da su otišli na sastanak sami. Ovakav podatak sugerira da je nužno podučavanje djece o mogućim opasnostima pri upoznavanju online prijatelja koje ne poznaju uživo.

Iskustvo elektroničkog nasilja putem interneta

Što se tiče nasilničkog ponašanja prema drugima na internetu, dobiveni rezultati upućuju:

  • 7% djece i mladih je navelo da je zloupotrijebilo nečije ime i objavio tuđe privatne stvari na internetu
  • 5% sudionika je navelo da su objavili tuđu sliku ili film s ciljem da izruguje tu osobu
  • 7% sudionika je navelo da se lažno predstavljalo i govorilo ružne stvari u ime  te osobe.

Iskustvo elektroničkog zlostavljanja putem mobitela (N=2650 djece)

97% djece i mladih iz uzorka izjavljuje da posjeduje vlastiti mobitel.

  • 16% sudionika je primilo uznemirujuću ili prijeteću poruku putem mobitela
  • 10% je primilo poruku pornografskog i seksualnog sadržaja, a da to nije željelo
  • 8% djece i mladih navelo je da nekome slalo na mobitel uznemirujuće i prijeteće poruke
  • 3% njih je navelo da je nekome slalo pornografske i uznemirujuće seksualne sadržaje, iako su znali da ih ta osoba ne želi vidjeti
  • 23% djece i mladih je navelo da su slikali  i/ili snimali  mobitelom vršnjake u tučnjavi ili drugom nasilnom ponašanju

Rezultati pokazuju da 22% djece i mladih iz uzorka smatra da uznemiravanje, prijetnje i primanje seksualnih poruka putem mobitela i interneta ne treba prijaviti, dok 78% njih smatra da takva iskustva treba prijaviti.
24% njih ne zna kome bi trebalo prijaviti uznemirujuća iskustva putem interneta i mobitela, dok 9% smatra da treba prijaviti administratoru, a 37% policiji. 45% djece smatra da treba reći roditeljima.

Ilustrativna fotografija: iStock

Print Friendly, PDF & Email