Usklađenost roditelja u odgoju (eng. co-parenting) se definira kao stupanj suradnje i podrške između dvije odrasle osobe koje su odgovorne za odgoj i podizane pojedinog djeteta. Osobe ne moraju biti u braku, one moraju dijeliti odgovornost za odgoj djeteta. Istraživanja usklađenosti roditelja u odgoju su započela na rastavljenim roditeljima, a kasnije su proširena na cjelovite obitelji s biološkim roditeljima djece, kao i suradnju između majke i drugih članova obitelji u odgoju djeteta te homoseksualne partnere koji zajednički odgajaju dijete.
Prema sistemskoj teoriji obitelji usklađenost roditelja u odgoju je trijadni proces u obiteljskom sistemu (majka – otac – dijete) čiji je značaj za psihološki razvoj i funkcioniranje djeteta veći od značaja dijadnih odnosa (odnos roditelj-dijete, bračni odnos roditelja) što su dokazala brojna istraživanja.
Usklađenost roditelja u odgoju uključuje dogovor o principima odgoja, podjelu poslova oko podizanja djeteta i uzajamnu podršku i suradnju roditelja, te se mogu razlikovati dvije temeljne dimenzije, usklađenost i neusklađenost roditelja u odgoju. Usklađenost roditelja u odgoju pruža djetetu osjećaj stabilnosti i sigurnosti u obitelji. Kako bi osigurali potrebnu stabilnost važno je da partneri u roditeljstvu podupiru jedan drugog te da budu usklađeni u odnosu na obiteljska pravila, principe i disciplinu.
Neusklađenost roditelja u odgoju se odnosi na neprijateljstvo između roditelja, ili druge dvije osobe koje su odgovorne za odgoj djeteta, u području odgoja i roditeljstva (upadanje u riječ drugom roditelju, narušavanje dnevnog reda drugog roditelja s djetetom ili suprostavljanje drugom roditelju u prisutnosti djeteta), natjecanje za djetetovu pažnju te različit stupanj uključenosti roditelja u odgoj.
Usklađenost roditelja u odgoju u obiteljskom sistemu
Usklađenost roditelja u odgoju se konceptualno preklapa s bračnim odnosom i s dijadnim odnosom roditelj-dijete. Unatoč preklapanjima, usklađenost roditelja u odgoju predstavlja zaseban i odvojen obiteljski podsistem.
Usklađenost roditelja u odgoju i bračni odnos roditelja se razlikuju po tome što se ova dva odnosa baziraju na različitim obiteljskim podsistemima (majka-otac-dijete versus suprug-supruga). Jedinica istraživanja u usklađenosti roditelja u odgoju je trijada, dok je u bračnom odnosu to dijada. Bračni odnos najčešće prethodi odnosu usklađenosti roditelja u odgoju i svaki slijedi zaseban razvojni put. Usklađenost roditelja u odgoju je usredotočen na podizanje dijeteta, dok je bračni odnos usredotočen na druge interese (npr. emocionalna bliskost, financije). U odnosu usklađenosti roditelja u odgoju, partneri razvijaju svoju vezu kao roditelji te mogu biti sposobni za nastavak ovog odnosa čak i kada se njihov bračni odnos prekine. Činjenicu da je usklađenost roditelja u odgoju odvojen proces od bračnog odnosa potvrđuju istraživanja koja su pokazala da usklađenost roditelja u odgoju objašnjava zaseban dio varijance u prilagodbi djeteta koja nadilazi utjecaj ukupne kvalitete bračnog odnosa.
Usklađenost roditelja u odgoju potrebno je razlikovati i od dijadnog odnosa roditelj-dijete. Mnogi roditelji koji samostalno uspješno odgajaju dijete vrlo teško surađuju sa svojim partnerima u odgoju. Istraživanja su pokazala da usklađenost roditelja u odgoju ima značajniji utjecaj na ponašanje roditelja i prilagodbu djece od bračnog odnosa roditelja. Usklađenost roditelja u odgoju povezana je s većom emocionalnom toplinom i podrškom roditelja te time i boljom prilagodbom djece. Nasuprot tome, konflikti oko odgoja, odnosno neusklađenost roditelja u odgoju, povezani su s roditeljskim distresom i smanjenim roditeljskim sposobnostima (Bearss i Eyberg, 1998).
Utvrđena je i povezanost usklađenost roditelja u odgoju s funkcioniranjem cjelokupne obitelji, odnosno obiteljskim procesima na razini cjelokupne obitelji (kohezivnost, fleksibilnost, afektivnost). Kohezivna obiteljska sredina, pozitivna afektivna klima i usklađenost roditelja u odgoju povezani su s manje problema ponašanja kod djece, dok su obiteljska disharmonija, negativna afektinvost i neusklađenost roditelja u odgoju povezani s više eksternaliziranih i internaliziranih problema djece. Pozitivna afektivnosti na razini cjelokupne obitelji i kohezivna obiteljska sredina mogu umanjiti značenje neusklađenosti roditelja u odgoju za prilagodbu djeteta. Stoga, značenje usklađenosti roditelja u odgoju za razvoj i funkcioniranje djeteta ovisi o drugim aspektima obitelji (kohezivnost, fleksibilnost, afektivnost).
Ekološki model usklađenosti roditelja u odgoju
Usklađenost roditelja u odgoju ovisi individualnim karakteristikama djeteta i svakog roditelja, obiteljskim čimbenicima te o čimbenicima okoline sukladno socijalno-ekološkoj teoriji, a utječe na roditeljsko ponašanje i prilagodbu djece.
Istraživanja upućuju da individualne karakteristike roditelja od kognicija (vjerovanja), do afektivnih obilježja (depresivnost, hostilnost) i karakteristika osobnosti (fleksibilnost, samokontrola), kao i razina obrazovanja te iskustva usklađenosti roditelja u odgoju u primarnim obiteljima, utječu na sposobnost roditelja za suradnju u odgoju djeteta.
Karakteristike djeteta kao što su dob, spol, temperament povezane su s usklađenošću roditelja u odgoju.
Usklađenost roditelja u odgoju je stabilna tijekom određenog razvojnog perioda djeteta. Tijekom prijelaza iz jednog razvojnog perioda djeteta u drugi pri čemu se roditelji susreću s novim izazovima u roditeljstvu može doći do nestabilnosti u usklađenosti roditelja u odgoju, da bi se tijekom novog razvojnog perioda postupno ponovno postignula stabilnost (Gable i sur., 1995). Povoljan prijelaz iz jednog razvojnog perioda u drugi zahtijeva od roditelja da ponovno uspostave dogovor u odgoju. Navedeno je u skladu s postulatima sistemske teorije obitelji o homeostazi i adaptaciji na promjenu koja zahtijeva nove oblike interakcija u obiteljskom sistemu.
U obiteljima s mlađom djecom ima više konflikata u usklađenosti roditelja u odgoju, dok su obitelji sa starijom djecom više udaljene, odnosno roditelji su u različitoj mjeri uključeni u odgoj djeteta. U obiteljima s djecom u preadolescentnom razdoblju nađena je manja razina suradnje roditelja u odgoju od predškolske djece te bi se moglo raditi više o paralelnom odgoju nego o suradnji roditelja u odgoju. Novija istraživanja usklađenosti roditelja u odgoju u obiteljima adolescenata utvrdila su da je konflikt u roditeljskoj suradnji u odgoju u obiteljima adolescenata prediktor roditeljske negativnosti i antisocijalnog ponašanja adolescenata, ali ne i depresije kod adolescenata.
Za spol djece, istraživanja su pokazala da je konflikt u usklađenosti roditelja u odgoju češći kod dječaka, a triangulacija kod djevojčica. Konflikti oko usklađenosti roditelja u odgoju ima najsnažniji utjecaj na probleme ponašanja kod dječaka i emocionalne probleme kod djevojčica. Međutim, istraživanja pokazuju da su dječaci osjetljiviji na utjecaj međuroditeljskog sukoba i svađa oko odgoja od djevojčica. U adolescenciji se, međutim, ova razlika u spolu mijenja, kada djevojčice postaju reaktivnije.
Usklađenost roditelja u odgoju može ovisiti o temperamentu djeteta, tako da djeca s težim temperamentom mogu uzrokovati stres i konflikte između roditelja u odgoju. Negativna afektivnost djece u dojenačkoj dobi je povezana s neusklađenošću roditelja u odgoju jedino u obiteljima s niskom kvalitetom bračnog odnosa. Nasuprot tome, za djecu predškolske dobi, visoka kvaliteta bračnog odnosa roditelja nije imala protektivnu ulogu za negativan utjecaj teškog temperamenta djeteta na usklađenost roditelja u odgoju.
Najznačajniji čimbenik obitelji koji utječe na usklađenost roditelja u odgoju je dijadni bračni odnos roditelja (Gable, 1994). Kvaliteta bračnog odnosa roditelja i usklađensoti roditelja u odgoju su recipročno povezeni. Usklađenost roditelja u odgoju ima ulogu medijatora između kvalitete bračnog odnosa roditelja i roditeljskog ponašanja, u čemu je najveći značaj usklađenosti roditelja u odgoju za razvoj djeteta.
Čimbenici okoline također imaju utjecaj na usklađenost roditelja u odgoju. Visoka razina stresogenih čimbenika u okolini, kao što su ekonomski problemi, pritisak na radnom mjestu, odnosi u široj obiteljskoj zajednici ili drugi, otežavaju funkcioniranje pojedinca te dovode do smanjene mogućnosti tolerancije frustracija i poremećenih međuljudskih što može rezultirati manje suportivnim, a više konfliktuoznim odnosom roditelja u području odgoja, odnosno neusklađenošću roditelja u odgoju.
Usklađenost roditelja u odgoju i socioemocionalni razvoj djeteta
Povezanosti između usklađenosti roditelja u odgoju i prilagodbe djece potvrđena je u nizu istraživanja.
Usklađenost roditelja u odgoju povezana je s uspostavljanjem pravilnih fizioloških bioritmova, primjenenom pražnjom, regulacijom snažnih emocija i izostankom dužeg distresa djece dojenačke dobi, dok je u predškolskoj dobi povezana s prosocijalnim ponašanjem i odsutnošću kliničkih simptoma. Kod djece školske dobi usklađenost roditelja u odgoju povezana je s primjenenom samo-kontrolom i pažnjom, školskom i cjelokupnom kompetentnosti.
Suprotno tome, neusklađenost roditelja u odgoju vezana je uz poteškoće prilagodbe kod djece. Tako je kompetitivan ili konfliktuozan odnos suradnje roditelja u odgoju povezan sa slabom samokontrolom i dezinhibicijom, te emocionalnim i ponašajnim problemima kod predškolske djece. Kod školske djece neusklađenost roditelja u odgoju povezana je s emocionalnim i ponašajnim problemima kod dječaka, te emocionalnim problemima kod djevojčica.
Usklađenost roditelja u odgoju, stoga, predstavlja jedinstveni obiteljski odnos koji je potrebno razlikovati od bračnog odnosa roditelja te dijadnog odnosa roditelj-dijete, čiji značaj nadilazi utjecaj ovih dijadnih odnosa za emocionalni razvoj i socijalizaciju djece.
Piše: doc. prim. dr. sc. Vlatka Boričević Maršanić, dr. med., subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije
Ilustrativna fotografija: Pixabay.com
Literatura:
Ahrons CR (1981) The continuing coparental relationship between divorced spouses. Am J Orthopsychiatry 51:315-328
Atkinson L, Paglia A, Coolbear J, Niccols A, Parker KCH, & Guger, S (2000). Attachment security: A meta-analysis of maternal mental health correlates. Clinical Psychology Review, 20, 1019–1040
Baril ME, Crouter AC, McHale SM. (2007) Processes linking adolescent well-being, marital love, and coparenting. Journal of Family Psychology, 21(4):645-654
Belsky J, Crnic K & Gable S (1995) The determinants of coparenting in families with toddler boys: Spousal differences and daily hassles. Child Dev 66:629-642.
Belsky J & Hsieh K (1998) Patterns of marital change during the early childhood years: Parent personality, coparenting, and division of labor correlates. Family Psychology, 12:511–528
Bonds DD & Gondoli DM (2007) Examining the Process by Which Marital Adjustment Affects Maternal Warmth: The Role of Coparenting Support as a Mediator. Journal of Family Psychology, 21(2):288–296
Brody GH & Flor DL (1996) Coparenting, Family Interactions, and Competence among African American Youths. New directions for child development, 74:77-9.
Bronfenbrenner U. The ecology of human development. Cambridge, MA: Harvard University Press, 1979.
Cook JC, Schoppe-Sullivan SJ, Buckley CK, Davis EF. Are Some Children Harder to Coparent Than Others? Children’s Negative Emotionality and Coparenting Relationship Quality. Journal of Family Psychology 2009, Vol. 23, No. 4, 606–610
Cox MJ& Paley B. (1997) Families as systems. Annual Review of Psychology, 48: 243-67.
Dorsey S, Forehand R, & Brody G. (2007) Coparenting conflict and parenting behavior in economically disadvantaged single parent African American families: The role of maternal psychological distres. Journal of Family Violence, 22, 621-630.
Feinberg ME (2003) The internal structure and ecological context of coparenting: A framework for research and intervention. Parenting: Science and Practice, 3(2): 95-131
Feinberg ME & Kan ML (2008) Establishing Family Foundations: Intervention Effects on Coparenting, Parent/Infant Well-Being, and Parent–Child Relations. Journal of Family Psychology, 22(2):253–263
Feinberg ME, Kan ML, & Hetherington EM. (2007) The longitudinal influence of coparenting conflict on parental negativity and adolescent maladjustment. Journal of Marriage & Family, 63(3): 687-702.
Fivaz-Depeursinge E, Frascarolo F, Corboz-Warnery A. (1996) Assessing the triadic alliance between mothers, fathers, and infants at play. New Directions in Child Development, 74:27–44.
Floyd FJ, Gilliom LA, & Costigan CL. (1998) Marriage and the parenting alliance: Longitudinal prediction of change in parenting perceptions and behavior. Child Development, 69, 1461-1479.
Gable S, Crnic K, & Belsky J (1994) Coparenting within the family system: Influences on children’s development. Family Relations, 43:380–386
Maccoby EE, Depner CE & Mnookin RH (1990) Coparenting in the second year after divorce. Journal of Marriage & Family, 52, 141-155.
Margolin G, Gordis EB & John RS (2001) Coparenting: A link between marital conflict and parenting in two-parent families. J Fam Psychol 15:3-21
McConnell M & Kerig P (2002) Assessing coparenting in families of school-age children: Validation of the Coparenting and Family Rating System. Canadian Journal of Behavioral Science, 34, 4-58.
McHale JP (1995) Coparenting and triadic interactions druing infancy: the roles of marital distress and child gender. Developmental Psychology, 31, 985-996.
McHale JP (1997) Overt and covert coparenting processes in the family. Fam Process 36:183-201
McHale JP & Fivaz-Depeursinge E (1999) Understanding triadic and family group interactions during infancy and toddlerhood. Clinical Child and Family Psychology Review, 2(2):107-127.
McHale JP, Johnson D, & Sinclair R. (1999) Family-level dynamics, preschoolers’ family representations, and playground adjustment. Early Education and Development, 10, 373-401
McHale, J., Kazali, C., Rotman, T., Talbot, J., Carleton, M., & Lieberson, R. (2004a). The transition to co-parenthood: Parents’ pre-birth expectations and early coparental adjustment at three months post-partum. Development and Psychopathology, 16, 711-733.
McHale JP, Kuersten R, & Rao N. (2004b) Growing points for coparenting theory and research. Journal of Adult Development, 11(3):221-234.
McHale, J.; Khazan, I.; Erera, P.; Rotman, T.; DeCourcey, W.; and McConnell, M. (2002). “Coparenting in Diverse Family Systems.” In Handbook of Parenting, 2nd edition, ed. M. Bornstein. Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates.
McHale JP, Kuersten-Hogan R, Lauretti A, & Rasmussen JL (2000a) Parental Reports of Coparenting and Observed Coparenting Behavior During the Toddler Period. J Fam Psychol 14:220-236
McHale, J.P., Rao, N., & Krasnow, A.D. (2000b). Constructing family climates: Chinese mothers’ reports of their co-parenting behavior and preschoolers’ adaptation. International Journal of Behavioral Development, 24, 111-118.
McHale JP & Rasmussen JL (1998) Coparental and family group-level dynamics during infancy: early family precursors of child and family functioning during preschool. Dev Psychopathol 10:39-59
Minuchin, P. (1985). Families and individual development: Provocations from the field of family therapy, Child Development, 56, 289-302.
Minuchin, S. Families & family therapy. Cambridge: Harvard University Press, 1974.
Murdock GP . Social Structure. New York: The MacMillan Company, 1949
Schoppe S, Mangelsdorf S, & Frosch C (2001) Coparenting, family process, and family structure: Implications for preschoolers’ externalizing problem behavior. Journal of Family Psychology, 15, 526-545
Schoppe-Sullivan SJ, Frosh SA, Mangelsdorf SC, & McHale JL (2004) Associations Between Coparenting and Marital Behavior From Infancy to the Preschool Years. Journal of Family Psychology,18(1):194–207
Schoppe-Sullivan SJ, Manglesdorf SC, Brown GL & Sokolowski MS. Goodness-of-fit in family context: Infant temperament, marital quality, and early coparenting behavior. Infant Behavior & Development, 2007;30:82–96.
Stright AD & Bales SS (2003) Coparenting quality: Contributions of child and parent characteristics. Family Relations, 52, 232-240.
Stright AD & Neitzel C (2003) Beyond parenting: Coparenting and children’s classroom adjustment. International Journal of Behavioral Development, 27(1):31–40
Talbot JA & McHale JP. (2004) Individual Parental Adjustment Moderates the Relationship Between Marital and Coparenting Quality. Journal of Adult Development, 11(3):191-205.
Van Egeren LA (2003) Pre-birth predictors of coparenting perception trajectories in early infancy. Infant Mental Health Journal, 24:278–295
Van Egeren LA (2004) The development of the coparenting relationship over the transition to parenthood. Infant Mental Health Journal, 25(5):453-477
Weissman S. & Cohen R. (1985) The parenting alliance and adolescence. Adolescent Psychiatry, 12, 24-45.
