Konvencija o pravima djeteta naglašava da se djeca rađaju s temeljnim pravima i slobodama koje pripadaju svim ljudskim bićima. S obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost djece, odnosno njihove razvojne karakteristike, nameće se potreba isticanja posebnih prava djece na zaštitu kako u svakodnevnom životu tako i naročito u nekim kriznim situacijama u kojoj se našlo dijete i njegova obitelj, kakve su primjerice brakorazvod, obiteljsko nasilje, dijete žrtva ili svjedok nekog oblika zlostavljanja ili zanemarivanja ili neki drugi traumatski događaj.
Četiri su opća načela na kojima se temelje sva prava sadržana u Konvenciji o pravima djeteta: načelo nediskriminacije, prava na život i razvoj u svim vidovima života, načelo najboljeg interesa djeteta, te načelo slobode iznošenja mišljenja.
U ovom kontekstu osvrnut ćemo se na – načelo najboljeg interesa djeteta tijekom postupka brakorazvoda roditelja. Klinička praksa pokazuje koliki je izazov s jedne strane, brinuti o pravima djece te istodobno voditi računa o dobrobiti djece i potrebi da budu zaštićena. Treba uzeti u obzir činjenicu da govoreći o djeci ne govorimo o homogenoj skupini već o različitim razvojnim periodima u kojima se pojedino dijete nalazi. Djeca se osim po razvojnoj dobi razlikuju i po osobnim iskustvima. Pored toga različita su i po mogućnostima suočavanja sa stresnim situacijama kao i podršci okoline koju u tom času imaju.
Načelo najboljeg interesa djeteta govori da pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete, ili na djecu kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj. U određenju obiteljskog prava “interes djeteta je neodređeni, ali odrediv pravni pojam”, a znači “zahtjev da se prepozna određena djetetova potreba i da se na najbolji mogući način zadovolji”.
Ovo načelo bi uvijek trebalo imati prednost pred ostalim interesima, te predstavlja smjer u kojem svako djelovanje vezano uz djecu treba pratiti. U praksi često vidimo da to i nije baš tako jednostavno ostvarivo kao i da su želje djeteta u suprotnosti s njegovom dobrobiti.
Koje su osnovne potrebe djece? Zasigurno možemo odgovoriti da je to prvenstveno potreba za sigurnom, stabilnom i predvidivom okolinom u kojoj će dijete osjetiti da je voljeno, razviti osjećaj pripadanja, slobodno i nesmetano se upustiti u igru te stjecati iskustva u druženju s vršnjacima.
U praksi nerijetko vidimo roditelje koji nisu u mogućnosti prepoznati potrebu djeteta za drugim roditeljem i to ne samo u fizičkom smislu. U takvim slučajevima roditelj preplavljen svojim emocionalnim poteškoćama često daje poruku djetetu (koje niti sam nije svjestan) da je drugi roditelj nepodoban, neprijatelj, da nije dobar za dijete i slično, pa dijete bude opterećeno da svojom potrebom za drugim roditeljem ne povrijedi onog roditelja s kojim živi. Djeca žele biti dobra roditeljima, žele da roditelji budu ponosni na njih te ih ne žele povrijediti tako da će, ukoliko takvo stanje potraje, odustajati od svojih emocionalnih potreba te se prikloniti roditeljevim.
Kada su potrebe djece zadovoljene, povećava se vjerojatnost da će uspješno savladati razvojne zadatke te da će djetetove sposobnosti rasti i razvijati.
Što bi bio najbolji interes djeteta u procesu razvoda:
· Pozitivan stav roditelja prema kontinuitetu roditeljskog odnosa djeteta i drugog roditelja.
· Aktivno poticanje odnosa djeteta s drugim roditeljem i udjela drugog roditelja u životu djeteta.
· Zaštita djeteta od opterećivanja osobnim partnerskim svađama.
· Dostupnost i podrška od oba roditelja.
· Sloboda odnosa i iznošenja mišljenja i jednom i drugom roditelju.
· Suradnja roditelja vezano uz važne i zajedničke odluke o djetetu.
· Neopterećenost djeteta narušenim roditeljskim odnosom.
Napisali: dr.Domagoj Štimac, spec.psihijatar i Nikolina Škrlec, dipl.soc.radnica
