Kognitivno bihevioralna terapija jedan je od najraširenijih terapijskih pravaca. Relativno brzo i efikasno može pomoći u ublažavanju i uklanjanju neugodnih simptoma, stoga ju klijenti često odabiru. Iako se danas u govornom i pisanom obliku uvriježio naziv kognitivno bihevioralna terapija, radi se o dva posebna, iako bliska terapijska pravca. Danas većina terapeuta svoju orijentaciju opisuje kao kognitivno bihevioralnu, bez obzira koristi li u svom radu više kognitivni ili bihevioralni model psihopatologije.
Kognitivno bihevioralna terapija je direktivna, visoko strukturirana, vremenski ograničena, kraćeg trajanja, oslanja se na terapijske tehnike koje su empirijski provjerene. Problem kojemu se pristupa mora biti precizno definiran, kao i cilj na kojemu se tokom terapije radi i nastoji se postići. Veliku ulogu u liječenju igra precizno samomotrenje (eng. self monitoring) te samomotrenje vlastite efikasnosti i promjena vlastita stanja. Na tome temelju se planira tretman, preciziraju se terapijski ciljevi te je od velikog značaja u procjenjivanju uspješnosti tretmana.
Bihevioralna terapija – promjena ponašanja
Bihevioralna terapija ima snažnu znanstvenu potvrdu u eksperimentalnoj psihologiji, što omogućava planiranje liječenja i predviđanje ishoda liječenja. Cilj u bihevioralnoj terapiji je mijenjanje problemskog ponašanja tj. jasno definiranog problema ili smetnje u cilju boljeg sveukupnog zdravlja. Svoje temelje bihevioralna terapija ima u bihevioralnom modelu psihopatologije u okviru kojega se može liječiti ono što se može mjeriti i objektivno dokazati. Traži aktivan angažman pacijenta, kao i terapeuta. Pacijent u bihevioralnoj terapiji nije pasivan , već je za uspjeh liječenja neophodna njegova motivacija i aktivno sudjelovanje u liječenju. Pacijent u suradnji s bihevioralnim terapeutom mjeri simptome, smetnje i problemsko ponašanje prije, kao i poslije tretmana.
Kognitivna terapija – promjena misli
Kognitivna terapija se temelji na teoriji o psihičkim poremećajima Aarona Becka (rođ.1921 god.), američkog psihijatra, koji je prije utemeljenja kognitivne terapije bio i educirani psihoanalitičar. Cilj liječenja je edukacija pacijenta da prepoznaju i mogu tolerirati svoje simptome, da na simptome ne obraćaju pažnju te da problemske situacije/probleme rješavaju ispravljanjem pogrešaka u procesima tumačenja, procjenjivanja, razumijevanja, zaključivanja i donošenja odluka, kao i promjenom određenih vjerovanja koja pacijenti imaju o sebi, svojoj okolini, drugim ljudima i svijetu koji ih okružuje, kao i vjerovanjima koja imaju o prošlosti i budućnosti. Takva vjerovanja nazivaju se bazičnim i posredujuićim vjerovanjima i doprinose pojavi, kao i održavanju psihičkih poremećaja.
Kako dolazi do liječenja
Za postizanje stanja oporavka od psihičkih poremećaja nužna je dobra terapijska suradnja između terapeuta i pacijenta, a ukoliko je pacijent dijete ili adolescent, bitna je i suradnja s roditeljima, koji se mogu uključiti u proces oporavka kao koterapeuti, ako za to postoje određeni uvjeti u smislu roditeljske suradnje i dostupnosti, ali i senzibilnosti roditelja za psihološko, kao i kapaciteta za opažanje finih promjena u djeteta.
U čemu pomaže kognitivno bihevioralna terapija
Kognitivno bihevioralna terapija može se koristiti u liječenju samostalno ili u kombinaciji s farmakoterapijom. Uspješno se primjenjuje samostalno ili uz farmakoterapiju u tretmanu stanja straha i fobija, paničnog poremećaja, agorafobije, socijalne fobije, generaliziranog anksioznog poremećaja, depresivnih epizoda koje nemaju obilježja teških depresivnih epizoda. Također se može koristiti kao dopuna osnovnome liječenju u teškim oblicima poremećaja prehrane, opsesivno-kompulzivnih poremećaja, distimije, seksualnih disfunkcija i poremećaja ličnosti te bolesti ovisnosti. Kod nekih poremećaja kognitivno bihevioralna terapija ima ulogu pomoćne metode liječenja, obavezno uz farmakoterapijsko liječenje. Ta su stanja: depresivne epizode s obilježjima teške depresivne epizode s ili bez psihotičkih obilježja, melankolična stanja te bipolarni afektivni poremećaj i shizofrenija, samo ukoliko je pacijent u stanju parcijalne ili potpune remisije.
Piše: Dr. med. Dijana Staver, spec. psihijatar
