Kad govorimo o roditeljstvu, prve misli i osjećaji nas upućuju na jednu od najvažnijih uloga u životu muškarca i žene. Upravo zato ta uloga i razdoblje roditeljstva je osim pozitivnog iskustva često i razdoblje obilježeno sukobima, nedoumicama, nesigurnostima, padom zadovoljstva u drugim područjima života: drugim riječima – i teškim danima. Osim toga, danas nas često prati stres u različitim područjima života: stres na poslu, stres nakon promjena u životu, stres u svakodnevnim situacijama…
Više znanja o roditeljstvu – manje stresa
Stresni događaji koji nas dovedu u stanje stresa i uznemirenosti su oni koje procjenjujemo kao prijetnju, kao neki mogući gubitak, ali i kao izazov. Stres roditeljske uloge ili roditeljski stres, spada u takve situacije, ali je ipak kvalitativno različito iskustvo od stresa u drugim životnim ulogama. Pokazalo se da je roditeljstvo stresnije za one roditelje koji imaju manje znanja, koji sebe vide manje kompetentnima za roditeljsku ulogu, imaju manje emocionalne i praktične podrške u životu, ali i kad dijete ima određene zdravstvene ili ponašajne teškoće.
Roditeljski stres se tako opisuje kao uznemirujući osjećaj prema sebi i djetetu, a takvu uznemirenost i neugodu roditelj direktno pripisuje zahtjevima roditeljstva koji se pred njega postavljaju.
Dok se nekad mislilo da se roditeljski stres pojavljuje samo u iznimno teškim situacijama (npr. uz tešku bolest ili teškoće djeteta), danas se zna da se roditeljski stres javlja i u svakodnevnim roditeljskim situacijama, manje „ekstremnim”. Neki psiholozi ga nazivaju „normalni roditeljski stres”, misleći pri tome da je moguće da se javi kod mnogih jer se većina roditelja suočava sa svakodnevnim teškoćama roditeljstva – stresnim događajima. I dok se čini da je to svakodnevna situacija, važno je da je ne umanjujemo jer i ona može biti važna za traženje pomoći. Razlog tome je da osim pomoći roditelju, tada i dijete indirektno dobiva pomoć. Naime, roditelji koji su pod intenzivnijim roditeljski stresom češće svoju djecu opažaju negativno i skloniji su neadekvatnim roditeljskim postupcima. A neadekvatni roditeljski postupci povezani su kasnije s teškoćama kod djeteta.
Izvori roditeljskog stresa nisu za sve jedinstveni, odnose se na više aspekata roditeljstva.
Stres povezan s karakteristikama djeteta:
• zahtjevnost djeteta,
• zdravlje djeteta,
• adaptiranost,
• neispunjena očekivanja od djeteta),
Stres koji prati interakciju roditelja i djeteta:
• Vezanost za dijete
• Discipliniranje djeteta
• Komunikacija s djetetom
• Nekompetencija
Stres koji se odnosi na karakteristike roditelja i njegova socijalna mreža:
• Nedostatak podrške
• Ograničenja rod. uloge
• Odnosi sa supružnikom
• Materijalna situacija
• Zahtjevnost drugih uloga
Majke i očevi: jednak intenzitet ali različiti izvori stresa
I u svijetu i kod nas već je provedeno niz istraživanja roditeljskog stresa, osobito otkad su se psiholozi osim na postupke roditelja prema djetetu usmjerili i na to kako se roditelji osjećaju. Dobra vijest je da je većina majki i očeva pod blagim roditeljskim stresom. Pokazalo se također da nema razlika između majki i očeva u intenzitetu roditeljskog stresa, ali da postoje razlike u izvorima. Tako su npr. majke češće pod stresom zbog ograničenja roditeljske uloge, a očevi zbog zahtjevnosti drugih uloga. Tako je i sa nekim drugim izvorima stresa (discipliniranje djeteta, vezanost za dijete…). I pokazalo se, očekivano, da su pod većim roditeljskim stresom oni roditelji čija su djeca kronično bolesna ili imaju neke druge zdravstvene ili razvojne teškoće.
Često se roditelji obraćaju stručnjaku za pomoć zbog poteškoća koje opažaju kod djeteta, a tijekom savjetovanja i sami uvide kako i oni trebaju pomoć zbog vlastite uznemirenosti. Ono što pomaže roditelju koji je pod stresom jest briga za sebe, jer je važno je da roditelj nauči brinuti i o svojim potrebama, kako bi otkrio vlastite načine suočavanja sa stresom, potrebu za podrškom i izgradio podršku. Tada se primjerenije može usmjeriti i na potrebe djeteta Nadalje, uz stručnu podršku, može bolje razumjeti i sebe i dijete u različitim razdobljima razvoja. Kao što se dijete mijenja, mijenja se i roditelj, jer i odraslo doba nosi niz razvojnih kriza, kao i razdoblje odrastanja. Bolje razumijevanje sebe i djeteta vodit će smanjenju neučinkovitih rješavanja sukoba, zbog čega roditelji inače često traže pomoć.
Kako pomoći
Roditelju pod stresom treba: vrijeme, podrška, strpljenje, osjećaj da ih drugi razumiju i da im drugi žele pomoći. Roditelju treba uvažavanje njegovih/njenih osobitosti i osobitosti djeteta. Kao i kod drugih stresnih situacija, svaki pojedinac želi da uvažavamo njegove specifične procjene koliko je pojedina situacija uznemirujuća. Ne zaboravimo: što nekome nije uznemirujuće, drugom može biti!
Zato je važno potražiti pomoć u situacijama izraženog roditeljskog stresa. Kroz savjetovanje i kroz ponovno zajedničko procjenjivanje različitih roditeljskih situacija, one se mogu vidjeti na nov način i time se uspostavlja veća kontrola nad njima. A to dovodi do većeg samopouzdanja u roditeljskoj ulozi i veće aktivnosti.
Kao i u drugim stresnim situacijama, i kod roditeljskog stresa, dobro je primijeniti sve ono što nam inače pomaže: aktivirati vlastitu kreativnost, izražavati emocije, primjenjivati opuštanje i relaksaciju, prisjetiti se svojih učinkovitih načina nošenja sa stresom koje već imamo (a možda smo ih zaboravili), pokušati naći još neki novi…I ono najvažnije: tražiti pomoć i podršku u tome!
Podrška bliskih osoba je najvažniji zaštitni faktor, a ako je nedovoljna – potražite pomoć stručnjaka.
dr.sc. Bruna Profaca, psiholog
