Obiteljske novogodišnje odluke: Kako postavljati ostvarive ciljeve?

Ulazak u novu godinu mnogima od nas izgleda kao okretanje novog lista, kao novi početak i prilika za promjene. Nameće se pitanje što želimo postići, što želimo promijeniti i kako to učiniti. Iza nas nije ni desetak dana nove 2019. godine, a nekima se čini da su već propustili priliku za instant postajanjem novom i drugačijom osobom koja primjerice zdravo jede, redovno vježba, rano ustaje, ima bogat društveni život, uspješnu karijeru, miran je i staložen roditelj u svakoj situaciji, održava uzbudljiv partnerski odnos i tako dalje.  Zamišljajući 1. siječnja kao dan kada se čarobno toliko toga mijenja i kad postajemo netko drugi nesvjesno se osuđujemo na neuspjeh i nezadovoljstvo.

Savršenog roditelja nema niti takav roditelj treba djeci. Postoji jedino dovoljno dobar roditelj, koji je čovjek od krvi i mesa, koji ponekad griješi i prihvaća odgovornost vlastitih pogrešaka, trudeći su ispraviti ih u budućnosti. S takvim roditeljem djeca također uče da smiju pokušati razne stvari i pogriješiti te uče kako se nositi s pogreškama. To ne znači da ne treba raditi na sebi i nastojati se razviti u svakom pogledu. No, važno je znati da su promjene procesi, a ne događaji. Nijedna kvalitetna i dugoročna promjena ne događa se preko noći, makar se u toj noći mijenja godina na kalendaru.

Psihologija se kao znanost puno bavi  ljudskim promjenama, a u ovom tekstu zajedno ćemo proći kroz jednu od najpoznatijih metoda promjene, koju možete koristiti kao roditelji za sebe, ali i uvježbavati ju sa svojom djecom. Radi se o postavljanju takozvanih SMART (pametnih) ciljeva.

SMART je akronim koji predstavlja pet važnih odrednica ciljeva kakve si trebamo postavljati kad želimo doći do osobne promjene.

S označava specifičnost. Primjerice, cilj: „Želim provoditi više kvalitetnog vremena s djecom u ovoj godini“ nije specifičan jer nije jasno na što se točno odnosi kvalitetno vrijeme. Možete se zapitati što to znači za vas i vašu obitelj. Neki roditelji mogli bi se odlučiti za igranje društvenih igara u krugu obitelji, za zajednički nedjeljni ručak bez ekrana, za zajedničku šetnju i slično. Tako formuliran cilj puno je više specifičan i veća je vjerojatnost njegovog ostvarivanja.

M označava mjerljivost. Što znači više kvalitetnog vremena? Više od čega? Mjeri li se to u satima, danima ili nekoj drugoj mjernoj jedinici? Mjerljiv cilj ima vrlo jasno određenje. Kad uzmemo u obzir obveze svih članova obitelji, koliko često je realno da se obitelj primjerice okupi i igra neku društvenu igru? Recimo da je odgovor dva sata tjedno. Dva sata tjedno mjerljiv je i konkretan okvir za postizanje cilja, a uspješnost se može provjeriti svaki tjedan i po potrebi korigirati.

A se odnosi na „achievable“ (engl. dostižan), odnosno na to da je cilj realno dostižan. Ako zamislimo da svaki dan provodimo primjerice pet sati zajedno kao obitelj, cilj vjerojatno neće biti ostvariv. Isto tako, ako odredimo da jednom godišnje svi zajedno ručamo i razgovaramo, cilj će biti pretjerano lagano dostižan, što paradoksalno isto smanjuje vjerojatnost njegovog ostvarivanja. Poanta je da cilj bude dostižan uz određenu umjerenu razinu truda, kako bi se maksimalizirala vjerojatnost njegovog ostvarenja.

R označava relevantnost. Da bi se neki cilj ostvario, mora biti važan osobi ili osobama koje ga postavljaju. Ovaj dio priče o ciljevima čini se lakši nego što zaista jest. Često mislimo da nam je nešto važno (samo) zato što je važno drugima, zato što čitamo i slušamo o tome, zato što nam društvo nameće određene norme i vrijednosti. Primjerice, roditelj može držati da mu je važno spremati djetetu hranu samo iz ekološkog uzgoja jer o tome sluša od svojih prijatelja, a čini se da nikako ne uspijeva. Ponekad zaboravi otići u nabavku, ponekad nema dovoljno novca, ponekad dijete radije odabire neku drugu hranu pa mu roditelj da što želi kako bi nešto pojelo… Roditelj se tada može osjećati frustrirano i neuspješno, a odgovor može ležati upravo u tome da njemu ovaj cilj zapravo nije dovoljno ili uopće važan. Dok god ne štetimo djetetu, dobro se usmjeriti na ciljeve koji su nam zaista važni.

T se odnosi na „timing“ (engl. određivanje vremena), odnosno uvremenjenost. Dobri ciljevi često imaju manje jedinice koje su vrlo jasne i konkretne u vremenu, kako bi se mogao pratiti napredak. Primjerice, igrati društvene igre dva sata tjedno, može se i dodatno uvremeniti. Na primjer može se odrediti da će se tako činiti tri mjeseca, a da će se potom razgovarati o nadređenom cilju (provođenje kvalitetnog obiteljskog vremena u 2019. godini), o tome jesu li ta tri mjeseca doprinijela njegovom ostvarenju i koji će manji cilj biti za iduća tri mjeseca.

Važno je da u postavljaju obiteljskih ciljeva sudjeluje cijela obitelj jer se na taj način značajno povećava vjerojatnost da će se svi članovi truditi te da će se cilj u konačnici ostvariti. Kroz cijeli taj proces zabavljajte se, ponekad pogriješite i ispravljajte pogreške uz puno ljubavi, jer upravo to će biti najvrjednije lekcije za vašu djecu.

Piše: Mia Roje, mag.psych.

Drugi tekstovi autorice:

Dijete i proslava Nove godine

Odgovori na blagdanska pitanja i nedoumice roditelja

NOGOMETNA ŠKOLA ŽIVOTA: Što djeca mogu naučiti od “Vatrenih”?

 

Print Friendly, PDF & Email