Gotovo svaka treća odrasla osoba ima neki mentalni poremećaj tijekom života. Oko dvije trećine žena i preko polovine muškaraca koji imaju neki mentalni poremećaj su roditelji. Istraživanja pokazuju da između 17,0 do 37,3% djece u općoj populaciji ima roditelja s mentalnim poremećajem. Djeca roditelja s mentalnim poremećajem imaju dva do trinaest puta veći rizik za razvoj problema mentalnog zdravlja u odnosu na svoje vršnjake čiji roditelji nemaju mentalni poremećaj. Djeca mlađe dobi su najvulnerabilnija, ali je rizik za djecu roditelja s mentalnim poremećajima za negativne psihosocijalne ishode prisutan u svim razvojnim fazama. Utjecaj mentalnog poremećaja roditelja na dijete je kompleksan i rezultat je interakcije genetskih, bioloških i okolinskih čimbenika.
Ključne činjenice
Djeca roditelja koji imaju mentalni poremećaj su pod povećanim rizikom za razvoj problema mentalnog zdravlja. Iako dijagnoza mentalnog poremećaja roditelja sama po sebi ne predstavlja rizik za djecu, određena ponašanja u okviru mentalnog poremećaja mogu biti rizična za razvoj djece.
Akutne i dugoročne posljedice za dijete koje odrasta u obitelji u kojima barem jedan roditelj ima mentalni poremećaj ovise o kombinaciji otpornosti, rizičnih i protektivnih čimbenika. Rizik za dijete je posebno visok ako roditelj ima više mentalnih poremećaja istovremeno te ako je prisutno obiteljsko nasilje, siromaštvo i socijalna izolacija. Drugi čimbenici, kao što su drugi roditelj koji nema mentalni poremećaj ili članovi obitelji koji pružaju podršku i skrbe o djetetu, mogu umanjiti negativne posljedice mentalnog poremećaja jednog roditelja na dijete.
Preventivne i terapijske intervencije kojim se smanjuje rizik za štetne posljedice za dijete se odnose na povećanje roditeljskih kompetencija, psihoedukaciju obitelji uključujući i djecu, obiteljsku terapiju te podršku djetetu kroz individualni i grupni rad. Kontinuirana i snažna usmjerenost na međusektorsku suradnju je ključna u zaštiti dobrobiti djece roditelja s mentalnim poremećajima.
Utjecaj mentalnog poremećaja roditelja na djecu
Djeca roditelja s mentalnim poremećajem mogu imati niz nepovoljnih psihosocijalnih ishoda:
– povećana reaktivnost na stres s razvojem tjelesnih bolesti vezanih uz stres (alergije, autoimune, espiratorne, gastrointestilane bolesti i dr.)
– emocionalni (anksioznost i depresija) i ponašajni problemi (antisocijalna ponašanja)
– samoozljeđivanje i pokušaj samoubojstva
– poremećaj pažnje
– lošije intelektualno funkcioniranje
– teškoće učenja
– niži akademski uspjeh
– niže samopoštovanje i socijalna prihvaćenost
– zlouporaba psihoaktivnih tvari i ovisnosti
– rizična zdravstvenih ponašanja
– prekid školovanja
– fetalni alkoholni sindrom
– sustezanje u novoročenčeta
– razvojne probleme
Iako mentalni poremećaj roditelja predstavlja čimbenik rizika za razvoj djece, utjecaj nije negativan ili niti isti za svu djecu. Mnoga djeca roditelja koji boluju od mentalnih poremećaja mogu izrasti u zdrave pojedince te izvještavaju kako ih je njihova obiteljska situacija učinila snažnijima te im je pomogla razviti osjećaje empatije, osjetljivosti i neovisnosti.
Mehanizmi rizika u djece roditelja s mentalnim poremećajem
Utjecaj mentalnog poremećaja roditelja na razvoj djeteta je kompleksan te uključuje različite čimbenike vezane uz roditelja, dijete i okolinu.
Roditeljske sposobnosti osoba s mentalnim poremećajima ovise o vrsti i težini poremećaja. Jedan mentalni poremećaj može negativno utjecati na roditeljske sposobnosti, a ako su u roditelja istodobno prisutna dva ili više mentalnih poremećaja (npr. komorbiditet depresije i ovisnosti o alkoholu) negativan utjecaj na razvoj djeteta je značajno veći. Također, ukoliko oba roditelja imaju mentalni poremećaj, rizik za razvoj djeteta značano raste.
Mnogi roditelji s mentalnim poremećajem nastavljaju izvršavati svoje svakodnevne obveze i odgovornosti kao roditelji s minimalnim odstupanjima u obiteljskoj rutini i odnosima. Međutim, kod nekih roditelja simptomi i ponašanja koja nastaju uslijed mentalnog poremećaja ili lijekova mogu utjecati negativno utjecati na njihova roditeljska ponašanja, razvoj privrženosti s djetetom i obiteljske odnose što se nepovoljno može odraziti na razvoj dijeta. Neki roditelji s mentalnim poremećajem teško pružaju djeci sigurnost, stabilnost i strukturu te pozitivnu pažnju i emocionalnu podršku što je neophodno za zdrav razvoj djeteta. Negativan utjecaj na djecu je posebice vidljiv kod mentalnih poremećaja roditelja koji su ozbiljni i dugotrajni te roditeljima nedostaje uvid u njihove probleme mentalnog zdravlja.
Mentalni poremećaj roditelja može nepovoljno utjecati na razvoj privrženost, pri čemu su posebno ranjiva mlađa djeca. Djetetov odnos s primarnim skrbnikom služi kao model za razvijanje svih ostalih bliskih odnosa u djetetovu životu. Ukoliko majka koja boluje od mentalnog poremećaja nije emocionalno dostupna za svoje dijete i njegove potrebe, kod djeteta se razvija nesigurna privrženost što kasnije može dovesti do poteškoća djeteta u uspostavljanju budućih bliskih veza. Hospitalizacija ili odvojenost roditelja od djeteta zbog psihičkih poteškoća koje roditelj doživljava mogu ozbiljno narušiti odnos roditelj – dijete. Mnogi oboljeli roditelji, posebice roditelji koji pate od posttraumatskog stresnog poremećaja, mogu razviti osjećaj emocionalne zatupljenosti što nepovoljno utječe na razvijanje bliskog odnosa roditelja i djeteta.
Individualne karakteristike roditelja kao što su intelektualno funkcioniranje, temperament, stupanj edukacije, uvid i razumijevanje mentalnog poremećaja bitno utječu na suradljivost u liječenju, a time i na oporavak osobe te sposobnost za roditeljstvo. Dostupnost različitih oblika liječenja i sudjelovanje roditelja u liječenju pozitivno utječu na oporavak i roditeljstvo osoba s mentalnim poremećajima, a time i razvoj djece. U procjeni roditelja nužno je utvrditi suradljivost roditelja u tretmanu, odgovor na liječenje ili rezistenciju na primijenjene oblike tretmana, stupanj oporavka roditelja i cikličku prirodu nekih mentalnih poremećaja.
Kontekst obitelji i socijalno okruženje roditelja s mentalnim poremećajem, također, imaju značajan utjecaj na razvoj djeteta, pri čemu siromaštvo, problemi u komunikaciji, poremećeni odnosi i uloge u obitelji, obiteljsko nasilje, problemi sa zakonom, nedostatak podrške šire obitelji i zajednice te stigma povećavaju rizik za djecu.
Ponekad zbog otežanog funkcioniranja roditelja i nedostatka socijalne podrške, u obitelji dolazi do inverzije uloga te djeca preuzimaju ulogu odraslih i skrbe o svojim roditeljima, ali često i o drugoj braći i sestrama. Parentifikacija djeteta, odnosno skrb i odgovornost za roditelja s mentalnim poremećajem i obitelj, koja je dugotrajna i disproporcionalna djetetovoj dobi i razvojnom stupnju te funkcioniranju djeteta u drugim za njega važnim područjima (školovanje, vršnjački odnosi, hobiji i slobodne aktivnosti), može negativno utjecati na razvoj djeteta i iskustva u djetinjstvu, jer su zanemarene djetetove razvojne i psihološke potrebe.
Karakteristike djeteta (dob, temperament, tjelesne bolesti i poremećaji, intelektualne teškoće) utječu na roditeljska ponašanja. Težak temperament djetata s visokom razinom negativnog afektiviteta i teškoćama u samokontroli mogu dovesti do distresa i veće razine intruzivnosti roditelja. Dijete s teškim temperamentom češće bude kritizirano od roditelja, roditelji prema takvoj djeci imaju grublji pristup, a i sama iritabilnost djeteta povećava rizik od razvoja postpartalne depresije. Kako djeca roditelja s mentalnim poremećajem i sama mogu imati probleme mentalnog zdravlja ili dijagnosticirani mentalni poremećaj, roditeljska skrb o njima može biti puno zahtjevnija. Tako su često potaknute zahtjevne interakcije roditelj-dijete koje mogu povećavati roditeljski i djetetov stres.
Mentalni poremećaj roditelja je često praćen s mnogo nepovoljnih okolnosti kao što su nezaposlenost, siromaštvo, razvod, socijalna izolacija. Akumulacija niza nepovoljnih okolnosti predstavlja najveću prijetnju za roditeljstvo osoba s mentalnim poremećajima i zdrav razvoj njihove djece. Djeca roditelja s mentalnim poremećajem u povećanom su riziku izdvajanja iz obitelji i smješaj u alternativne oblike skrbi.
Zanemarivanje i zlostavljenje djece od strane roditelja s mentalnim poremećajem
Mentalni poremećaji roditelja povećavaju rizik za zanemarivanje i zlostavljenje djece. Zanemarivanje se odnosi na tjelesne, emocionalne, zdravstvene i obrazovne potrebe djece. Mlađa djeca su vulnerabilnija, ali je rizik prisutan kod školske djece i adolescenata. Zbog simptoma mentalnog poremećaja roditelji mogu biti isključeni iz stvarnog života (npr. psihotični poremećaji uz okupiranost sumanutostima i perceptivnim obmanama), imati teškoća u voljnim funkcijama (npr. depresija) ili kontroli emocija i impulsa (npr. poremećaji ličnosti, poremećaji raspoloženja, anksiozni poremećaji) uslijed čega nisu u mogućnosti zadovoljavati niti svoje, a niti djetetove tjelesne, razvojne i emocionalne potrebe.
Zlostavljanje je najčešće u roditelja koji imaju ovisnost o drogama, ali se može javiti i kod drugih mentalnih poremećaja. Istraživanja pokazuju da roditelji s depresijom tri puta češće fizički zlostavljaju svoju djecu, i kada se isključe ostali rizični čimbenici kao što su socioekonomski status i broj članova obitelji, od roditelja koji nemaju depresiju. Razdražljivost i bespomoćnost kod depresije povećavaju rizik za zlostavljanje od strane roditelja.
Veći uvid roditelja u njihov mentalni poremećaj povezan je s manjim rizikom za zlostavljanje djece. Bolji uvid je prediktor pozitivnih ishoda kao što su suradljivost u liječenju i uzimanju lijekova, radno i psihosocijalno funkcioniranje, uključujući i roditeljstvo. Uvid je važan zaštitni čimbenik, naročito u majki s mentalnim poremećajem, koje imaju veći rizik za zlostavljanje djece.
Perpektiva djece
Nedostatak informacija o uzrocima promijenjenog ponašanja roditelja u djece može dovesti do osjećaja krivnje, srama, usamljenosti i socijalne izolacije. Odrastajući uz roditelja s mentalnim poremećajem, djeca se boje kako i sama ne bi razvila mentalni poremećaj, narušavanja odnosa i gubitka bliskosti koju su nekada imali s roditeljem, međuvršnjačkog zlostavljanja. Djeca se, također, boje i za svog roditelja koji ima mentalni poremećaj, strahuju da roditelj neće dobiti adekvatnu skrb, da se njegovo stanje neće poboljšati, nego čak pogoršati, da će se obitelj raspasti i da će biti izdvojeni iz obitelji te da će obitelj biti stigmatizirana.
Jasne i razumljive informacije o mentalnom poremećaju roditelja, kao i prisutnost odrasle osobe s kojom mogu neutralno i objektivno razgovarati o situaciji u kojoj se nalaze, mogu značajno pomoći djetetu da se lakše nosi s izazovima odrastanja uz roditelja s mentalnim poremećajem. Informiranost djeteta o mentalnom poremećaju roditelja treba biti usklađena s dobi djeteta, no dijete nipošto ne smije biti zakinuto za informacije o mentalnom zdravlju ili općenito o dobrobiti roditelja. Djeca koja su bila educiranija, pokazivala su bolje načine nošenja sa situacijom, jer su roditeljska ponašanja pripisivali mentalnom poremećaju roditelja što je rezultiralo manjim osjećajem njihove krivnje.
Perspektiva roditelja s mentalnim poremećajem
Živjeti s mentalnim poremećajem može biti dvostruki izazov vezano uz osiguranje vlastite dobrobiti i ostvarivanja roditeljstva te dobrobiti djeteta. Problemi s dijagnozom i liječenjem, stigma i diskriminacija, poteškoće s održavanjem odnosa sa značajnim drugim osobama, samohrano roditeljstvo, problemi skrbništva, vulnerabilnost za gubitak skrbi o djeci, potreba za socijalnom podrškom su neki od problema s kojima se suočavaju roditelji s mentalnim poremećajem.
Kod roditelja s mentalnim poremećajem nužno je procijeniti utjecaj mentalnog poremećaja na roditeljsko funkcioniranje, odnosno zadovoljavanje tjelesnih, emocionalnih, zdravstvenih i obrazovnih potreba djeteta, ali i okolnosti u kojima dijete živi, kvalitetu odnosa u obitelji, eventualnu prisutnost zanemarivanja i/ili zlostavljenja djeteta, zdravstvene poteškoće djeteta uključujući i probleme mentalnog zdravlja djeteta, kao i postojanje podrške i suradnju roditelja s proširenom obitelji, školom, susjedima, zdravstveniim, socijalniim i drugim službama.
S obzirom da roditelji s mentalnim poremećajem imaju različite potrebe u različitim područjima funkcioniranja, intervencije usmjerene na poboljšanje njihovog ukupnog funkcioniranja i kvalitete roditeljstva ovih osoba trebaju uključivati i različite službe (zdravstvo, socijalna skrb, policija, obrazovanje, pravosuđe), odnosno sveobuhvatni multisektorski pristup.
Prevencija i intervencije za roditelje s mentalnim poremećajima i njihovu djecu
Istraživanja pokazuju kako preventivni programi imaju pozitivan učinak za djecu koja žive s roditeljima s mentalnim poremećajima. Intervencije usmjerene na roditelje s mentalnim poremećajem rezultiraju pozitivnim promjenama u ponašanju djece. Edukacija roditelja putem online programa, kao što pokazuju primjeri iz nekih zemalja, povećava roditeljske kompetencije i dovodi do smanjenja emocionalnih i ponašajnih problema djece. Intervencije usmjerene na obitelj i usmjerene na jačanje zaštitnih čimbenika koji povećavaju prosocijalno ponašanje rezultiraju boljim rješavanjem problema i jačanjem odnosa u obitelji.
Noviji pristupi uključuju usmjerenost direktno prema djeci kroz psihoedukacijske programe i/ili grupe podrške vršnjaka U ovim programima cilj je pomoći djeci roditelja s mentalnim poremećajem razviti zdravstvenu pismenost u području mentalnog zdravlja, stragegije suočavanja, socijalnu podršku i osjećaj povezanosti.
Zaštitni čimbenici za zdravi razvoj djeteta u obiteljima s roditeljem koji imaju mentalni poremećaj uključuju uredne kognitivne sposobnosti, razvijene socijalne vještine, stabilnu osobnost djeteta, pozitivno samopoštovanje, dobre strategije suočavanja, čvrstu povezanost sa zdravom odraslom osobom, pozitivne vršnjačke odnose, interes za školu i školski uspjeh, uključenost u slobodne aktivnosti i interesi izvan obitelji, saznanje da roditelj ima mentalni poremećaj i da to nije krivnja djeteta, dostupnu stručnu pomoć, tretman i podršku za roditelje i dijete.
Istraživanja su pokazala da je najbolji način za povećanje otpornosti djece, bez obzira na čimbenike rizika, snažna povezanost sa značajnom odraslom osobom. Stoga, u situacijama kada nije moguće smanjiti rizične čimbenike rizika vezane uz mentalni poremećaj roditelja, značajno je poticati razvoj zaštitnih čimbenika kako bi se povećala otpornost djeteta.
Intervencije koje uključuju roditelje i djecu imaju veći pozitivan učinak na funkcioniranje roditelja te razvoj i prilagodbu djece, od onih usmjerenih samo na roditelje ili samo na djecu.
Literatura:
Ackerson, B.,J. (2003). Coping with the dual demands of severe mental Illness and parenting:
Bee, P,, Bower, P., Byford, S., Churchill, R., Calam, R., Stallard, P., Pryjmachuk, S., Berzins, K., Cary, M., Wan, M., Abel, K. (2014). The clinical effectiveness, cost-effectiveness and acceptability of community-based interventions aimed at improving or maintaining quality of life in children of parents with serious mental illness: a systematic review. Health Technology Assessment, 18(8), 1–250.
Boursnell, M. (2007). The Silent Parent: Developing Knowledge about the Experiences of Parents with Mental Illness. Child Care in Practice, 13(3), 251-260.
Dean, K., Stevens, H., Mortensen, P. B., Murray, R. M., Walsh, E., & Pedersen, C. B. (2010). Full spectrum of psychiatric outcomes among offspring with parental history of mental disorder. Archives of General Psychiatry, 67(8), 822–829.
Elgar, F. J., Mills, R. S. L., McGrath, P. J., Waschbusch., D. A., & Brownridge., D. A. (2007). Maternal and paternal depressive symptoms and child maladjustment: The mediating role of parental behavior. Journal of Abnormal Child Psychology, 35(6), 943–955.
Fraser, E. & Pakenham, K. I. (2009). Resilience in children of parents with mental illness: Relations between mental health literacy, social connectedness and coping, and both adjustment and caregiving. Psychology, Health, & Medicine, 14(5), 573-584.
Gladstone, B. M., Boydell, K. M., Seeman, M. V., & McKeever, P. D. (2011). Children’s experiences of parental mental illness: a literature review. Early intervention in psychiatry, 5(4), 271-289.
Goodman, S. H., Rouse, M. H., Connell, A. M., Robbins Broth, M., Hall, C. M., & Heyward, D. (2011). Maternal depression and child psychopathology: A meta-analytic review. Clinical Child and Family Psychology Review, 14(1), 1–27.
Hayman, F.M. (2009). Kids with confidence: a program for adolescents living in families affected by mental illness. Australian Journal of Rural Health, 17(5), 267-272.
Hinshaw, S., P. (2004). Parental Mental Disorder and Children’s Functioning: Silence and Communication, Stigma and Resilience. Journal of Clinical Child and Adolescent Psychology, 33, 400–11.
Jeffreys, H., Rogers, N., & Hirte, C. (2011). Keeping the child in mind: child protection practice and parental mental health. Adelaide: Department for Families and Communities. Preuzeto s http://www.dcsi.sa.gov.au/services/research/research-reports/?a=8790.
Kessler, R. C., Chiu, W. T., Demler, O. L. Walters, E. E. (2005). Prevalence, severity, and comorbidity of 12-month DSM-IV disorders in the national comorbidity survey replication. Archives of General Psychiatry, 62, 617-709.
Kinsella, M.T. & Monk, C. (2009). Impact of Maternal Stress, Depression and Anxiety on Fetal Neurobehavioral Development. Clinical Obstetrics and Gynecology, 52, 3, 425–440.
Lauritzen, C. (2014). The importance of intervening in adult mental health services when patients are parents. Journal of Hospital Administration, 3(6):1–10.
Manning., C., Gregoire, A. (2006). Effects of parental mental illness on children. Psychiatry, 5(1), 10-12.
Mattejat, T., Remschmidt. H. (2008). The Children of Mentally Ill Parents. Deutsches Arzteblatt International, 105(23), 413–418.
Maybery, D., & Reupert, A. (2009). Parental mental illness: a review of barriers and issues for working with families and children. Journal of Psychiatric and Mental Health Nursing, 16(9), 784-791.
Maybery, D. J., Reupert, A. E., Patrick, K., Goodyear, M., & Crase, L. (2009). Prevalence of parental mental illness in Australian families. Psychiatric Bulletin, 33(1), 22–26.
McLaughlin, K., A., Gadermann, A., M., Hwang, I., Sampson, N., A., Al-Hamzawi, A., Andrade., L., H., Angermeyer., M., C., Benjet., C., Bromet., E., J., Bruffaerts., R. I sur. (2012). Parent psychopathology and offspring mental disorders: results from the WHO World Mental Health Surveys. British Journal of Psychiatry, 200(4), 290–299.
Mullick, M., Miller, L. J., & Jacobsen, T. (2001). Insight into mental illness and child maltreatment risk among mothers with major psychiatric disorders. Psychiatric Services, 52(4), 488-492.
Nicholson, J., Biebel, K., Williams, V., F., Katz-Leavy, J. (2002). Prevalence of parenthood in adults with mental illness: Implications for state and federal policy, programs, and providers, 153. Rockville: Psychiatry Publications and Presentations.
O’Connor, R.C., Rasmussen, S., Miles, J. & Hawton, K. (2009). Self-harm in adolescents: self-report survey in schools in Scotland. The British Journal of Psychiatry, 194, 68–72.
Pederson, S. & Revenson, T. A. (2005). Parental illness, family functioning, and adolescent well-being: a family ecology framework guide to research. Journal of Family Psychology, 19(3), 404-409.
Plass-Christl, A., Haller, A. C, Otto, C., Barkmann, C., Wiegand-Grefe, S., Hölling, H., Schulte-Markwort, M., Ravens-Sieberer, U. & Klasen, F. (2017). Parents with mental health problems and their children in a German population based sample: Results of the BELLA study. PloS one, 12(7), e0180410.
Rasic, D., Hajek., T., Alda., M., Uher., R. (2014). Risk of mental illness in offspring of parents with schizophrenia, bipolar disorder and major depressive disorder: a meta-analysis of family high risk studies. Schizophrenia Bulletin, 40(1), 28–38.
Riebschleger, J., Tableman, B., Rudder, D., Onaga, E., & Whalen, P. (2009). Early outcomes of a pilot psychoeducation group intervention for children of a parent with a psychiatric illness. Psychiatric Rehabilitation Journal, 33(2), 133-141.
Scott., D. (2009). „Think child, think family” How adult specialist services can support children at risk of abuse and neglect’. Family Matters , 81, 37-42.
Sherman, M. (2007). Reaching out to children of parents with mental illness. Social Work Today, 7(5), 26.
Solantaus, T., Paavonene, E. J., Toikka, S., & Punamaki, R. L. (2010). Preventive interventions in families with parental depression: Children’s psychosocial symptoms. European Journal of Child and Adolescent Psychiatry, 19, 883-892.
Somers, V. (2007). Schizophrenia: The impact of parental illness on children. British Journal of Social Work 37, 8, 1319–1334.
Stallard, P., Norman, P., Huline-Dickens, S., Salter, E. and Cribb, J. (2004) ‘The effects of parental mental illness upon children: A descriptive study of the views of parents and children.’ Clinical Child Psychology and Psychiatry 9, 1, 39–52.
Stanley, N., Cleaver, H. A & Hart, D. (2009). The impact of domestic violence, parental mental health problems, substance misuse and learning disability on parenting capacity, U Horwath, J. (ur) The Child’s World: The Comprehensive Guide to Assessing Children in Need. 2nd edition. London: Jessica Kingsley Publishers.
Torvik, F. A., & Rognmo, K. (2011). Barn av foreldre med psykiske lidelser eller alkoholmisbruk: omfang og kosekvenser [Children of parent with mental illness or alcohol abuse: Prevalence and consequences]. Oslo: Folkehelseinstituttet.
Van Loon, L. M. A., Van de Ven, M. O. M., Van Doesum, K. T. M., Witteman, C. L.M., & Hosman, C. M. H. (2014). The relation between parental mental illness and adolescent mental health: The role of family factors. Journal of Child and Family Studies, 23(7), 1201–1214.
Van Santvoort, F., Hosman, C. M. H., Van Doesum, K. T. M., & Janssens, J. M. A. M. (2014). Children of mentally ill parents participating in preventive support groups: Parental diagnoses and child risk. Journal of Child and Family Studies, 23(1), 67–75.
Van der Zanden R, Speetjens P, Arntz K, Onrust S. Online group course for parents with mental illness: development and pilot study. Journal of Medical Internet Research, 2010;12:e50.
Wansink. H., J., Drost, R., M., W., A., Paulus, A., T., G., Ruwaard, D., Hosman, C., M., H., Janssens, J., M., A., M., Evers, S., M., A., A. (2016). Cost-effectiveness of preventive case management for parents with a mental illness: a randomized controlled trial from three economic perspectives. BMC Health Services Research, 7;16:228.
Weissman, M. M., Wickramaratne, P., Nomura, Y., Warner, V., Pilowsky, D., & Verdeli, H. (2006). Offspring of depressed parents: 20 Years later. American Journal of Psychiatry, 163(6), 1001–1008.
