Adolescentno razdoblje je osjetljivo razdoblje u životu u kojemu se mladi ljudi konačno odvajaju od primarne obitelji, razdoblje kada prestaju biti djeca, a nisu još odrasli. Upravo iz te činjenice odrasli koji o njima brinu imaju nove izazove vezano uz odnos i komunikaciju pa tako naročito o mladima važnim temama kao što su emocionalne veze i odnosi. Obzirom na snažnu potrebu mladih ljudi za osamostaljenjem, donošenjem odluka o sebi i svom životu, a u skladu s razvojnim procesima, pružaju snažan otpor savjetima koji dolaze od odraslih.

Prvo iskustvo odnosa dijete doživljava sa svojim primarnim skrbnikom koji je najčešće roditelj. Između roditelja i djeteta stvara se privrženost- poseban tip socijalne veze, koja se formira tijekom prve godine života, a uz socijalnu komponentu privrženost uključuje i emocionalnu povezanost. Početna, vjerojatno urođena ponašanja djeteta pojavljuju se i organiziraju oko dostupne, uglavnom odrasle figure, koja odgovara na potrebe i signale koje šalje dijete. Najčešće dijete organizira svoja ponašanja oko jedne osobe koja se brine o njemu (primarna figura) te oko jedne ili više sekundarnih figura.

Ova povezanost između djeteta i skrbnika važna je za rani razvoj, ne samo u smislu preživljavanja već i u smislu izgradnje osnove za razvoj budućih odnosa / prijateljskih, partnerskih…/Današnje romantične i prijateljske odnose adolescenata s vršnjacima karakterizira jedna specifičnost koja ovo razdoblje razlikuje od svih do sada – prisutnost Interneta i društvenih mreža. Internet se sve više koristi za uspostavljanje različitih oblika odnosa. Adolescenti ostvaruju i razvijaju odnose putem društvenih mreža, izmjenjuju instant poruke, komuniciraju s drugima objavljujući svoje tekstove, fotografije i video-snimke. Samim time značajan dio dinamike grupnih i individualnih odnosa adolescenata danas se odvija u cyber prostoru. Dio te dinamike su i nepoželjni obrasci ponašanja, odnosno različiti oblici vršnjačkog nasilja i u emocionalnim vezama mladih što također stavlja jedan od izazova pred roditelje i odrasle osobe.

Prijateljstva s vršnjacima u tom razdoblju postaju iznimno važna. Prijatelji daju emocionalnu podršku, pružaju savjete i informacije, a sve to pogoduje i razvoju samopoštovanja. Tijekom adolescencije vršnjaci utječu na ponašanje adolescenata, možda čak i više nego roditelji koji su godinama do tog perioda gradili svoj međusobni odnos. Mladi će otvorenije razgovarati s vršnjacima o ljubavi i seksualnosti, izlascima, zajedničkim interesima, najintimnijim mislima i osjećajima, što u većini slučajeva roditeljima neće biti drago i osjećati će se loše radi toga i imati osjećaj da su „nešto propustili ili pogriješili“ te će se osjećati bespomoćno. Unatoč tome što vršnjaci u velikoj mjeri utječu na svakodnevne izbore vezane uz identitet, obitelj ima snažan utjecaj na temeljna uvjerenja i izbore adolescenata. S prividnim udaljavanjem adolescenata od roditelja i obitelji, kada adolescenti počinju gledati na obiteljska pravila i odnose na drugačiji način, utjecaj obitelj ne nestaje – on je i dalje vrlo važan čimbenik za razvoj adolescenata.

Mladi ljudi, unatoč velikoj potrebi, ne mogu birati i utjecati na neka ograničenja i pravila u školskom sustavu i roditeljskom domu, a najčešće su i ekonomski ovisni. Kao „dokaz“ samostalnosti i odraslosti, ostaje im odabir prijatelja i partnera, stoga su posebno osjetljivi na uplitanje starijih u njihov izbor s kojim se odrasli nerijetko ne slažu i kritiziraju izbor istih.

Mladić/djevojka  u vezi u kojoj postoji nasilje teško prihvaćaju savjete, jer ionako znaju da  veza nije dobra, a ne mogu je prekinuti. Jedino što im preostaje kad im netko od odraslih počne davati savjete su otpor i nekritična obrana partnera. Stoga je pred roditeljima koji imaju podatak da je njihov adolescent u vezi u kojoj trpi ili vrši nasilje težak zadatak.

Mladu osobu treba upozoriti na mane njezina izbora, a istodobno očekivati da će svoj gnjev i ljutnju iskaliti na odraslome, bilo da je on roditelj, učitelj ili stručnjak za mentalno zdravlje što svakako nije lako.

Što roditelj/nastavnik može učiniti kako bi pomogao mladoj osobi za koju sumnja da je izložena nasilju?

• biti spreman saslušati ako mladić ili djevojka pokaže želju za razgovorom

• prihvatiti svoje dijete, učenika… bez obzira na neslaganje sa njegovim/njezinim izborom partnera

• intervenirati u slučaju da primijeti znakove fizičkog nasilja, čak i ako mlada osoba to odbija. Iako se čini kao da oni ne žele intervenciju, odrasli svojom reakcijom (vođenje na liječnički pregled, prijavljivanje) pokazuju da im je stalo do adolescenta i da postoji osoba koja će ga zaštititi

 ponuditi opciju da razgovara s nekom drugom osobom od povjerenja /prijatelj, nastavnik, psiholog, liječnik/ te dati informaciju kome se može obratiti od nadležnih Ustanova Hrabri telefon; Plavi telefon,Telefon za psihološku pomoć, SOS-telefon za žene i djecu…-savjetodavne linije koje pružaju mogućnost povjerljivog razgovora, policija, CZSS

 Neki postupci nikako ne pomažu i treba ih izbjegavati:

• govoriti: “Jesam ti govorio(la) da ta osoba nije dobra za tebe“

• zabranjivati susrete s tom osobom,

• ustrajati na povjerenju i razgovoru ako mlada osoba nije na to spremna

• prigovarati zbog veze ili onog što smo učinili kao bismo pomogli, čak i ako posumnjamo da je ponovo u vezi s istom osobom

 

Piše: Nikolina Škrlec, dipl.soc.radnica

Druge teme ove autorice:

Nasilje u vezama mladih

Što je najbolji interes djeteta u procesu brakorazvoda roditelja

Razvodimo se, ali ostajemo roditelji

PROČITAJTE I PUBLIKACIJU: NASILJE U VEZAMA MLADIH: Je li moguće da je to ljubav?

NAPOMENA: Prenošenje tekstova i tema sa web stranice Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba dozvoljeno je uz navođenje autora, izvora i linka na izvorni tekst.

Print Friendly, PDF & Email