Slobodne aktivnosti potiču dječji socijalni razvoj, omogućuju djeci prostor za vježbu i stjecanje novih vještina, najčešće su djeci zabavne. Nesigurna i povučena djeca, kao i ona nižeg samopouzdanja sklonija su procjenjivanju svojih vrijednosti kroz uspjeh u tim aktivnostima, a djecu koja školu uspješno savladavaju i imaju puno slobodnog vremena pa se ne miču od računala ili televizora treba zainteresirati nečim kreativnim, poticajnim i korisnim kako bi svoje slobodno vrijeme provodila što kvalitetnije.

Burn out sindrom kod preopterećene djece

Roditelji se susreću često s brojnim ponudama slobodnih i kraćih aktivnosti, ne znaju koliko toga je zapravo dovoljno i kada se zaustaviti – pitaju se koliko toga je poticajno, a koliko će djetetu predstavljati teret.

Važno je imati na umu da se između toliko zahtjeva za najboljom edukacijom, bavljenja sportom, savladavanja raznih vještina, negdje ne izgubi osnovni zahtjev djetinjstva – obiteljski život. Raštrkani po raznim aktivnostima, članovi obitelji rijetko se vide, vrlo su rijetki zajednički obroci, automobili postaju mjesta druženja i gubi se vrijeme za obiteljsku povezanost. Prenatrpan raspored može dovesti do stresa – roditelja koji su u stalnoj žurbi vodeći djecu s jedne aktivnosti na drugu i djece koja nerijetko u nekom trenutku pokažu znakove tzv. burn out sindroma, izgaranja koje je donedavno bilo povlastica odraslih.

Balans života u i van obitelji

Uglavnom, važna je ravnomjernost i balans između organiziranih i neorganiziranih aktivnosti, između života u i van obitelji. To naravno ovisi o svakom pojedinom djetetu odnosno obitelji. Broj slobodnih aktivnosti ovisi o dobi djeteta, njegovim talentima, ali i emocionalnoj, fizičkoj i intelektualnoj zrelosti, uspjehu u školi, željama i obiteljskim prilikama. Dijete ne mora ići na pet slobodnih aktivnosti da bi bilo preopterećeno – nekom djetetu mogu i dvije biti previše dok će nekom drugom djetetu tek njih pet biti dovoljno.

Kako znati što je za dijete korisno i dobro? Da li je i koliko dijete sretno i zdravo vidi se po tome što tijekom dana ne pokazuje često umor, nervozu ili nezainteresiranost, smije se, nema problema s apetitom ni imunitetom, ima vremena za igru svakoga dana i druženje s vršnjacima, prati nastavu s veseljem, pokazuje želju za učenjem i savladavanjem nečeg novog, ne govori često o uspjehu i u bilo kojoj aktivnosti ne pokazuje pretjeranu želju za nadmetanjem. Dijete kojemu je previše obaveza osjećat će stalni umor, napeto će se ponašati ili će biti depresivno i bezvoljno, žaliti se na glavobolju ili bol u trbuhu, može zaostajati u izvršavanju školskih obaveza.


Pet smjernica za određivanje slobodnih aktivnosti školskog djeteta:

1. uvijek stavite obitelj prije svega

2. omogućite djetetu puno slobodne interakcije s prijateljima

3. slobodne aktivnosti planirajte u preostalo vrijeme (nakon što zadovoljite prva dva zahtjeva)

4. omogućite djetetu izbor slobodnih aktivnosti

5. imajte barem jedan zajednički (obiteljski) obrok dnevno

Dora Kralj, prof. socijalni pedagog

Ostale teme ove autorice:

Razvijanje djetetove samostalnosti

Zašto je igra važna za razvoj djece

Kako reagirati kada dijete želi prestati sa slobodnom aktivnošću

Djeca i preopterećenost obavezama

Zašto je važna dosljednost u odgoju

Djeca i mobiteli

Print Friendly, PDF & Email