Djeca i preopterećenost obavezama

Izlaganje pretjeranom i dugotrajnom stresu na poslu, kod odraslih dovodi do stanja psihičke, tjelesne i psihofizičke iscrpljenosti te apatije. Ne radi se o umoru već o sindromu sagorijevanja ili tzv. burn out sindromu. Prenatrpan raspored i kod djece može dovesti do stresa i preopterećenosti. Djeca bez dovoljno slobodnog vremena često se osjećaju iscrpljeno i rastreseno. Često se dogodi da roditeljska očekivanja postanu previsoka i neprimjerena, predstavljaju djetetu pritisak i opterećenje te da roditelji izravno ili neizravno poručuju djetetu da od njega očekuju uspjeh na svim područjima života. No, moguće je i da djeca pogrešno interpretiraju poruke roditelja te sudjeluju u nekim aktivnostima samo zato jer misle da to od njih roditelji očekuju.

Do preopterećenosti dolazi kada je sva djetetova energija usmjerena samo na jedno područje, primjerice obaveze, isključujući sve druge razvojne zadatke i interese, poput igre s prijateljima, bez kojih nema skladnog odrastanja.

Istraživanja pokazuju da postoje tri faze preopterećenosti:

1. Zbog pritiska u početnoj fazi dijete doživi razočaranje. Želi o tome s nekime razgovarati, no ne zna kako te postane obeshrabreno što iskazuje kroz razdražljivost, težu odgojivost i zahtjevnost. Ova ponašanja često zbunjuju roditelje, ne znaju kako utvrditi je li dijete preopterećeno ili se radi o nekom prolaznom problemu.

2. U drugoj ili umjerenoj fazi dijete počinje otežano funkcionirati, ”bježi u san” kako bi pokušalo izbjeći problem, javljaju se problemi s apetitom i izvršavanjem školskih obaveza, postane ćudljivo, sniženo raspoloženje traje i dulje od nekoliko sati, često je uplakano te se osjeća bespomoćno i beznadno.

3. U trećoj ili teškoj fazi sve prestaje funkcionirati. Dijete, nije više samo sniženog raspoloženja već postaje depresivno te ne može funkcionirati unutar obitelji i drugih sustava u koje je uključeno. Može se povući od svakoga i iz svega, postati iznimno buntovno te imati teškoća s kontrolom emocija (bijes, ljutnja, tuga)

Pokazalo se u nekim istraživanjima da su djevojčice šestih i dječaci osmih razreda najranjiviji na preopterećenost jer tada pokušavaju shvatiti tko su, zašto i što trebaju naučiti te kako mogu biti potpuno svoji, a u isto vrijeme zadovoljiti roditelje, profesore i društvo.

Promjene kod djeteta na koje  pripaziti

· Razdražljivost

· Nemir

· Borbenost

· Potištenost

· Apatija

· Umor

· Poteškoće koncentracije i/ili spavanja

· Nekarakteristični napadaji bijesa

· Glavobolje i trbuhobolje

· Gubitak apetita

· Stres i potištenost

· Bezvoljnost i nemotiviranost

· Zaostajanje u školi, iscrpljenost, izbjegavanje prakse, intenzivna anksioznost prije natjecanja ili priredbe, nedolično ponašanje, neraspoloženje i agresivnost

Kako roditelji mogu pomoći

1. Obraćajte pažnju na dijete, prepoznajte djetetove osjećaje

2. Razgovarajte s djetetom i ohrabrite ga da Vam kaže što ga opterećuje, dajte mu do znanja da vam je stalo i da ćete ga pažljivo saslušati

3. Prilagodite očekivanja mogućnostima djeteta

4. Voditi brigu o ravnomjernosti i ravnoteži između djetetovih školskih obaveza, izvanškolskih aktivnosti, slobodnog vremena, života unutar i izvan obitelji

5. Provodite zajedno kvalitetno vrijeme – organizirajte izlete interesantne svim članovima obitelji, dnevno imajte barem jedan zajednički obrok, družeći se zajedno, razgovarajući i zabavljajući se

6. Pomognite djetetu postaviti primjerene i dostižne ciljeve (kratkoročne i dugoročne), naučite ga strategije planiranja, organiziranja i suočavanja s problemom kako bi lakše postiglo željene ciljeve

7. Ukoliko se radi o preopterećenosti, pomognite djetetu rasteretiti prezahtjevan raspored, zajedno razlučite koje mu aktivnosti oduzimaju previše vremena i previše ga opterećuju te da li ga sve aktivnosti jednako interesiraju

8. Ako ste zabrinuti za dijete potražite pomoć stručnjaka za zaštitu mentalnog zdravlja, preopterećenost kod djeteta može dovesti do emocionalnih, tjelesnih i teškoća u školi

Možda je potrebno da usporite prvo vi sami! Pokazalo se da su djeca preopterećenih roditelja i sama često preopterećena. Razmislite o sebi, svojim vrijednostima i prioritetima, kakav ste model djetetu. Brinete li dovoljno o sebi i svojim potrebama?

Dora Kralj, prof. socijalni pedagog

Ostale teme ove autorice:

Razvijanje djetetove samostalnosti

Zašto je igra važna za razvoj djece

Kako reagirati kada dijete želi prestati sa slobodnom aktivnošću

Primjeren izbor slobodnih aktivnosti za dijete

Zašto je važna dosljednost u odgoju

Djeca i mobiteli