Većina djece želi kućnog ljubimca i takvu potrebu ne bi trebalo zanemariti. Pri donošenju odluke o nabavci kućnog ljubimca važno je uzeti u obzir navike i obaveze obitelji, prirodne potrebe željenog kućnog ljubimca kao i uvjete u kojima živi obitelj.


Promišljeno donošenje odluke

Roditelji moraju biti svjesni da ma koliko djeca verbalizirala želju oko brige o životinji, glavni teret posla i odgovornosti ipak će ležati na odraslim članovima obitelji, a može potrajati i više godina, ovisno o životnoj dobi koju odabrani kućni ljubimac može doživjeti. Kod psa i mačke to će biti više od desetljeća. Odluku o uvođenju kućnog ljubimca u svoju obitelj nemojte olako donijeti – dobro razmislite te porazgovarajte sa svim ukućanima o spremnosti i uvjetima koje kao obitelj možete pružiti, o promjenama i kompromisima koji će biti nužni, poput primjerice šetnja prije posla/škole, putovanja, smještaj na ljetovanju i slično.

Pri odabiru kućnog ljubimca važno je voditi računa i o dobi djeteta. Većina stručnjaka savjetuje da se prije navršene šeste godine djetetova života ne bi trebalo uzimati kućnog ljubimca. Roditelji moraju biti svjesni da, bez obzira koliko poznaju svoje dijete i svojeg kućnog ljubimca, niti starije dijete, a pogotovo ne manje dijete, ne smije biti ostavljeno samo s kućnim ljubimcem. Koliko god da vam je vaš kućni ljubimac prirastao srcu, riječ je ipak o životinji sa svim svojim karakteristikama vrste kojoj pripada.


Pomoć osamljenom djetetu

Kućni ljubimci mogu donijeti veliku blagodat i djetetu i cijeloj obitelji. Djecu se kroz brigu oko hranjenja, šetnje i njege uči o odgovornosti, staraju mu se radne navike. Život sa kućnim ljubimcem uči djecu životu; rađanju, bolesti, smrti. Uči ih dijeliti, suosjećati. Kroz odnos sa kućnim ljubimcem djeca uče kroz suptilne signale prepoznavati osjećaje kod drugih osoba što im pomaže u razvijanju razumijevanja i empatijskog kapaciteta. Kućni su ljubimci bezuvjetno vjerni i oduševljeni svakom pažnjom koja im se pokloni. Oni od djece nemaju očekivanja te djeci daju osjećaj bezuvjetnog prihvaćanje bez procjene i bilo kakvih očekivanja. Kroz takav odnos djeci pomažu u razvijanju samopouzdanja i samopoštovanja. Osamljena će djeca kroz odnos sa kućnim ljubimcem biti manje osamljena. Ipak, kućni ljubimac ne može biti djetetova igračka.

Život sa kućnim ljubimcem uči djecu životu; rađanju, bolesti, smrti. Uči ih dijeliti, suosjećati. Kroz odnos sa kućnim ljubimcem djeca uče kroz suptilne signale prepoznavati osjećaje kod drugih osoba što im pomaže u razvijanju razumijevanja i empatijskog kapaciteta.

dr. Renata Zdenković, spec. psihijatar



Print Friendly, PDF & Email