Prema statističkim podacima, depresija se javlja u 0.3-1.4% predškolske djece, 1-2% školske djece, te 3-8% adolescenata.
Na razvoj depresije utječu biološki (genetsko nasljedstvo, disregulacija neurotransmiterskih sustava u mozgu) i psihosocijalni čimbenici (osobine ličnosti, čimbenici okoline, stresni životni događaji). Depresija je češća u određenim obiteljima pa se pretpostavlja da genetski čimbenici utječu na pojavu depresivnih simptoma u određenim strasnim situacijama. Prema nekim istraživanjima, ukoliko u obitelji postoji depresivni poremećaj, dva do tri puta je veća vjerojatnost obolijevanja od tog poremećaja nego što je slučaj u općoj populaciji.
Sklonost negativnom kongnitivnom stilu
Čimbenici ličnosti podrazumijevaju sklonost osobe negativnom kognitivnom stilu koji rezultira beznađem i depresijom u situacijama neuspjeha, interpesonalnih gubitaka, odbacivanja. Prema tome, neki depresivnost definiraju posljedicom kombinacije negativnih iskustava i negativne interpretacije događaja.
Nepovoljni životni čimbenici uključuju, između ostalog, zlostavljanje i zanemarivanje, konflikte unutar obitelji, ali i među vršnjacima. Kronična izloženost nepovoljnim životnim čimbenicima ima veliki utjecaj na razvoj depresije.
Klinička manifestacija depresije može varirati ovisno o razvojnoj fazi djeteta. Depresija je nešto češća u adolescenciji, a kako je to period velikih promjena i sazrijevanja, moguće je da se jave periodi tjeskobe, sniženog raspoloženja ili nagle promjene raspoloženja koje su normalan dio odrastanja. Prevalencija depresije raste tijekom adolescencije, posebno kod djevojčica, a pretpostavlja se da je to tako budući da su djevojčice izložene većem broju rizičnih čimbenika za razvoj depresije.
Klinička depresija se dijagnosticira prema službenim dijagnostičkim kriterijima.
Što uključuje depresija kao bolest?
Ukratko, depresija kao bolest uključuje: depresivno raspoloženje (osjećaj tuge ili praznine), smanjenje interesa ili zadovoljstva, promjene apetita s popratnim promjenama tjelesne težine, nesanica ili povećana potreba za snom. Nadalje, osjećaj nemira ili usporenosti uz umor i gubitak energije, nemogućnost koncentracije, osjećaj bezvrijednosti i suicidalna promišljanja sa ili bez jasnog plana. Navedene poteškoće mogu postojati u različitim kombinacijama te traju dovoljno dugo da ometaju normalno funkcioniranje djeteta. Kad roditelji prepoznaju promjene u raspoloženju, ponašanju i sveukupnom funkcioniranju svog djeteta važno je da potraže stručnu pomoć.
Depresivni poremećaji su u uskoj korelaciji sa pokušajima suicida ili izvršenim suicidom. Djevojke češće pokušavaju, a mladići izvršavaju suicid.
O emocionalnim i psihičkim problemima treba javno govoriti kako bi se na isto usmjerila pažnja i kako bi roditelji i učitelji bili prva linija prepoznavanja poteškoća kod djeteta. Ponekad je teško prepoznati radi li se o poteškoći koja zahtjeva stručnu pomoć. Kad roditelji prepoznaju promjene u raspoloženju, ponašanju i sveukupnom funkcioniranju (često su prva manifestacija poteškoće u školi) svog djeteta važno je da potraže stručnu pomoć.
Čini se da se o mentalnom zdravlju mladih počelo puno više govoriti te na taj način dolaze u fokus i prepoznaju se emocionalne poteškoće koje ranije možda nisu bile prepoznate.
Liječenje depresije
U liječenju depresije koristi se bio-psiho-socijalni pristup koji uključuje različite psihoterapijske metode i primjenu lijekova, antidepresiva. Lijekovi se u ovoj životnoj dobi rijetko koriste kao jedina metoda liječenja već se dijete/adolescent od samog početka nastoji uključiti u psihoterapijski tretman. Izbor psihoterapijske tehnike ovisi o dobi nastupa depresije, jačini simptoma, prisutnosti eventualnih dodatnih psihijatrijskih poremećaja, obiteljskoj situaciji i sl.
Svakako bi bilo korisno i roditelje što aktivnije uključiti u tretman djeteta u smislu savjetovanja kako bi im se olakšalo prihvatiti i nositi se s poteškoćama koje imaju njihova djeca, ali i kako bi mogli pratiti i podržavati promjene koje se dešavaju kod djece tijekom terapije.
