8 stvari koje možete odmah napraviti za prevenciju zlostavljanja djece

Danas, 19.11., obilježava se Dan prevencije zlostavljanja djece. Prevencija je pojam o kojem govorimo puno, a čini se da djelujemo nesustavno i malo. Iza prevencije stoji cijela znanost, disciplina koja na tisućama znanstvenih nalaza i primjera iz prakse govori o tome kako se prepoznaju problemi, kako se kreira prevencijski program, kako se implementira i evaluira, koliko dobrobiti donose uspješni prevencijski programi, kako u ljudskom, tako i u ekonomskom smislu. Istraživanja pokazuju da svaki dolar uložen u prevenciju na populaciji mladih štedi 30 do 5000 dolara u budućnosti. Međutim, ti su dobitci dugoročni. Zahtijevaju dosljednu i sustavnu primjenu, ulaganje da bismo rezultate vidjeli za 10 ili 20 godina. U svijetu u kojem nemamo vremena, u kojem želimo rezultate sad i odmah, u kojem se važno pokazati uspješnim od danas do sutra, ne čudi da za prevenciju nemamo sluha. A trebali bismo imati.

Što više radimo u dijagnostici i tretmanu, više uviđamo važnost prevencije. Što se više susrećemo s boli djece i problemima koji iz nje izrastaju, sve češće se pitamo što učiniti da do toga ne bi došlo. To ne znači da djeci koja su zlostavljana nema pomoći, dapače – da to vjerujemo, ne bismo se bavili ovim poslom. Mnoga djeca koja su bila zlostavljana, uz adekvatnu pomoć i podršku obitelji i sustava, danas su sretni, zdravi i ispunjeni ljudi. Neka od njih nisu. Za neke od njih ni intervencije koje dolaze daleko nakon prevencije nisu bile kakve trebaju biti. Čak i da se djeci pomogne najbolje moguće jednom kad se otkrije da su zlostavljana, možemo se složiti da im se trebalo pomoći puno ranije, posebno kad imamo znanje kako to učiniti.

O zlostavljanju djece i dalje se nedovoljno govori. Svi zakoni, Konvencija, pravilnici, smjernice koji štite djecu, slovo su na papiru ako ne žive u svakodnevnom životu. Prema istraživanjima Poliklinike i Hrabrog Telefona, što je u skladu s europskim i svjetskim statistikama, svako peto dijete seksualno je zlostavljano, a oko 16% djece zlostavljano je tjelesno i emocionalno.

Obitelj je glavni izvor otpornosti djeteta, ali isto tako je glavni potencijalni izvor traume, koje su uvijek teže kad ih uzrokuju oni koji bi nas trebali voljeti i štititi. Najčešće posljedice zlostavljanja uključuju tjeskobu, depresivnost, narušenu sliku o sebi, nisko samopoštovanje i samoefikasnost, teškoće u socijalnom funkcioniranju, slabiji školski uspjeh, smetnje pažnje i koncentracije, probleme u partnerskim odnosima, samoozljeđivanje, suicid, ovisnosti… Želimo li da današnja djeca odrastaju sa što manje ovakvih rizika?

Na Dan prevencije zlostavljanja djece možemo se zapitati što svatko od nas može učiniti. U očekivanju nekih promjena, preventivnih programa na sustavnoj, a ne na projektnoj razini, pokušajmo (od) danas s ovih osam koraka:

1. donijeti odluku da nikad nećemo udariti dijete

2. truditi se obraćati djeci s uvažavanjem i poštovanjem

3. ako napravimo nešto pogrešno, preuzeti odgovornost i priznati greške

4. razlikovati želje (poput igrica) od potreba djeteta (poput ljubavi roditelja)

5. postavljati jasne i dosljedne granice i pravila ponašanja

6. pitati dijete kako je s iskrenim interesom i slušati

7. o svakoj sumnji na zlostavljanje i nasilje obavijestiti nadležni CZSS i/ili policiju, što može biti i anonimno

8. davati djetetu do znanja da ga volimo bezuvjetno, da je u redu i ako pogriješi te da smo upravo mi odrasli tu za njega

Piše: Mia Roje Đapić, mag.psych. 

Drugi tekstovi autorice:

Mitovi i istine o seksualnom zlostavljanju: ‘Da nije htjela, rekla bi NE i ne bi skrivala zlostavljanje’

BULLYING: Počinitelj nije nasilnik, on je dijete i treba pomoć kao i žrtva i promatrač

Konfliktni razvod i otuđenje od roditelja: Dijete u središtu (sukoba)

Obiteljske novogodišnje odluke: Kako postavljati ostvarive ciljeve?

Dijete i proslava Nove godine

Odgovori na blagdanska pitanja i nedoumice roditelja

NOGOMETNA ŠKOLA ŽIVOTA: Što djeca mogu naučiti od “Vatrenih”?

Print Friendly, PDF & Email