Stručnjaci Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba i Hrabrog telefona provode veliko nacionalno istraživanje o iskustvima i ponašanjima djece na Internetu i na društvenoj mreži Facebook te o povezanosti tih iskustava s njihovim emocionalnim karakteristikama, ponašanjima i odnosima s vršnjacima.

Četvrtina korisnika Facebooka su djeca

Na to nas je istraživanje potaknula sve veća prisutnost Interneta i društvenih mreža u svakodnevnom životu djece koja u Hrvatskoj još nije istražena. Naša Poliklinika i Hrabri telefon su 2008. proveli istraživanje o djeci i Internetu, u kojem je sudjelovalo 4000 učenika iz 19 osnovnih škola (od četvrtog do osmog razreda) iz deset gradova Hrvatske. To je istraživanje pokazalo da je 73 posto djece imalo neko iskustvo u korištenju Interneta, te da je čak 48 posto djece koja nisu imala računalo dostupno kod kuće ipak služilo Internetom. Gotovo svakodnevno na Internetu je bilo 58 posto djece, jednom tjedno 26 posto djece, a 17 posto jednom mjesečno ili rjeđe.

U međuvremenu, razvojem tzv. smart mobitela, brzi Internet je dostupan stalno i svugdje, a broj korisnika na Facebooku, najpopularnijoj društvenoj mreži u Hrvatskoj, danas je dosegnuo 1,6 milijuna. Četvrtinu od te goleme brojke čine djeca od 13 do 17 godina. Upravo zato sudionici našeg istraživanja su djeca od petog razreda osnovnih škola do drugog razreda srednjih škola. Istraživanjem je obuhvaćen reprezentativni uzorak u urbanim i ruralnim sredinama – očekujemo sudjelovanje pedeset škola sa ukupno devedeset razreda.

Raste broj djece i roditelja koji traže pomoć zbog neugodnog iskustva na internetu

Osim brojčanih podataka koje nameću potrebu provođenja ovakvog istraživanja, i naša iskustva u radu s djecom pokazuju nam da se sve veći broj djece susreće s neugodnim iskustvima upravo na Internetu i na društvenim mrežama. U posljednje dvije godine broj djece koja se obraćaju savjetodavnoj liniji Hrabrog telefona zbog doživljenog nasilja putem Interneta je višestruko porastao, a iz istog razloga se i sve veći broj djece i njihovih roditelja javlja u Polikliniku.

Stoga se i mi stručnjaci, baš kao i roditelji, pitamo znamo li što nam djeca rade i s čime se susreću u virtualnom svijetu i koliko vremena provode u tom virtualnom svijetu kojeg zahvaljujući napretku tehnologije doslovce nose u torbi ili džepu. Možemo li i kako postići uvid u taj važan dio njihova života? Možemo li ih zaštititi od neugodnih iskustava i opasnosti? Na koji način ih odgojiti za sigurno korištenje Interneta i društvenih mreža, baš kako ih odgojem pripremamo za sigurno prelaženje ulice i snalaženje u prometu?

Kvalitetnim prevencijskim programima treba naglasiti opasnosti ali i prednosti interneta

Pitanja na koja u ovom istraživanju tražimo odgovore su i kakve s u navike djece na Internetu i Facebooku, koliko vremena provode na njima, u kojim aktivnostima, tko su im prijatelji, radi čega koriste ili ne koriste Facebook, koliko djece koristi Facebook ispod propisane dobne granice; brinu li o sigurnosti svojih osobnih podataka? Osjećaju li se ona djeca koja nemaju Facebook profil isključena iz društva vršnjaka? Koriste li Internet i Facebook i tijekom nastave? Pokazuju li znakove ovisnosti i nemogućnosti kontrole korištenja Interneta i Facebooka? U kojoj mjeri zbog Interneta i Facebooka zanemaruju svoje svakodnevne obaveze? Posebno nas kao stručnjake mentalnog zdravlja zanima postoji li povezanost između ponašanja djece na Internetu s nekim njihovim emocionalnim karakteristikama, poput anksioznosti, depresije, ljutnje, slike o sebi i ometajućih ponašanja.

Kad dobijemo podatke o navikama djece na Internetu i društvenim mrežama, dobit ćemo uvid u stvarne potrebe za educiranjem djece i mladih o sigurnom korištenju interneta i društvenih mreža i o online nenasilnoj komunikaciji . Također ćemo moći oblikovati kvalitetne prevencijske programe u kojima će se naglasiti ne samo opasnosti korištenja Interneta nego i prednosti.

Kao što zbog opasnosti da strada u prometu djetetu nećemo zabraniti da se samostalno kreće ulicom, isto tako nećemo mu niti možemo zabraniti sudjelovanje u online aktivnostima putem kojih danas djeca uče brojne sadržaje i imaju pristup brojnim korisnim informacijama koje dijele s prijateljima. Ali moramo ih podučiti kako će to činiti sigurno za sebe i za druge.

Piše: Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica

Print Friendly, PDF & Email