Učenje vještina kritičkog razmišljanja mladima može biti od velike koristi tijekom odrastanja. Razvijanjem kritičkog razmišljanja potičemo djecu i mlade da budu manje pasivna, ali i više tolerantna i empatična prilikom konzumacije online sadržaja, jer lakše će razumjeti pročitane tekstove sa shvaćanjem da ne treba vjerovati svemu što piše. Djeca s razvijenim kritičkim razmišljanjem lakše će kasnije u životu donosit odluke koje će po njih imati pozitivnije ishode, bit će neovisniji i lakše će se izboriti za sebe, pritom poštujući autonomiju drugih osoba. Međutim, vještine kritičkog razmišljanja nisu namijenjene samo djeci i mladima, nego mogu biti korisne i nama odraslima ne bismo li im pružili adekvatan primjer kako odabrati, primjerice, relevantne informacije u odnosu na brojne druge koje postoje na internetu. Svi mi možemo raditi na ‘brušenju’ naših vještina kritičkog razmišljanja tako što ćemo kontinuirano provjeravati informacije koje su nam svakodnevno prezentirane na web stranicama i društvenim mrežama i tek onda odlučiti hoćemo li ih proslijediti ili ne.
Kritičko razmišljanje započinje u djetinjstvu i razvija se tijekom cijelog života baš poput drugih ljudskih vještina. Kritičko razmišljanje jedno je od neophodnih vještina za zdrav i neometan razvoj djece i mladih u 21. stoljeću, a naročito u okolnostima gdje gotovo sva djeca i mladi posjeduju digitalne uređaje s pristupom internetu na kojima su izloženi vijestima i napisima s raznih elektroničkih medija.
Jedan od najzornijih primjera kritičkog razmišljanja kod djece je roditeljsko učenje da ne treba komunicirati, niti prihvaćati poklone od ljudi koje ne poznajemo jer nemaju svi uvijek dobre namjere. Djetetu pristupa nepoznata odrasla osoba i nudi mu igračku ili slatkiše ako prihvati ponudu da se odu igrati u stan ili kuću te osobe gdje ima još više igračaka i slatkiša. Dijete koje ima razvijen oprez, a uz to je i naučeno kritički sagledati situaciju, spoznat će da takve okolnosti predstavljaju potencijalnu opasnost i neće pristati unatoč daljnjem nagovaranju i manipulaciji nepoznate osobe. U današnje vrijeme, premda navedene situacije i dalje postoje u stvarnosti, velik broj interakcija i informacija odvija se na internetu o kojem roditelji sami nemaju dostatna znanja da objasne djeci kako kritički razmotriti određene sadržaje.
Kognitivni, odnosno spoznajni razvoj odnosi se na kontinuum mentalnih procesa putem kojeg dijete pokušava razumjeti svijet oko sebe i prilagoditi mu se na najprihvatljiviji način. Djetetov spoznajni razvoj neprestano se odvija putem interakcije s okolinom zbog čega mu je neophodno osigurati sigurno okruženje i primjerene uvjete za razvoj strategija razmišljanja i usmjeravanja pozornosti.
Tvrdnju da djeca različite dobi zaista razmišljanju na drugačiji način od odraslih zagovarao je Jean Piaget čija je teorija spoznajnog razvoja djece vrlo aktualna još i danas.
Tijekom senzomotorne faze kognitivnog razvoja dojenčad i mala djeca stječu znanje osjetilnim iskustvima i manipulacijom predmetima. Djeca u interakciji sa svojim okruženjem neprestano otkrivaju kako svijet funkcionira, što im osigurava temelj za daljnji razvoj razmišljanja. U predoperacionoj fazi djeca teško sagledavaju perspektivu drugih osoba, a zbog nedovoljnog jezičnog razvoja skloni su razmišljati o stvarima na način na koji su one izrečene, bez logičkog promišljanja o onome što je rečeno.
Tijekom faze konkretnih operacija djeca usvajaju načelo induktivnog zaključivanja (od više specifičnih činjenica ka općem zaključku), a u fazi formalnih operacija deduktivnog zaključivanja (od općih principa prema specifičnim informacijama). Uz to, tijekom faze formalnog zaključivanja djeca razvijaju apstraktno mišljenje, moralno prosuđivanje na temelju čega počinju razmišljati o etičkim, kao i socijalnim pitanjima određenih situacija.
Kritičko razmišljanje je aktivan proces učenja putem interakcija djeteta s informacijama na način da se izdvoje njihove pozitivne i negativne strane, ocijeni se njihova istinitost, kao i pouzdanost izvora od kojih su proizašle što će omogućiti stvaranje novih ideja i načina mišljenja.
Kritičko razmišljanje je, između ostalog, utemeljeno na usvajanju novih znanja, analiziranju razlika i uspoređivanju različitih situacija, promatranju i zaključivanju o uzročno-posljedičnim vezama i izdvajanju ideja iz različitih promatranih situacija. Kad govorimo o kritičkom razmišljanju važno je staviti naglasak i na selekciju, odnosno odabir i integriranje novih dostupnih informacija u smislenu, već postojeću cjelinu znanja koje posjedujemo.
Kako bismo djeci osigurali primjerenu okolinu za razvoj kritičkog razmišljanja, potrebno je da kritičko razmišljanje postane dio njihovog neposrednog iskustva – prvenstveno u obiteljima i odgojno-obrazovnim ustanovama.
Linda Elder i Richard Paul (Centar za kritičko razmišljanje, SAD) navode šest faza u procesu razvoja kritičkog razmišljanja:
1. Razmišljanje bez sposobnosti refleksije
Osobe nisu svjesne potencijala i uloge razmišljanja, skloni su predrasudama i pristranostima pri donošenju zaključaka, imaju poteškoća s usvajanjem novih strategija za rješavanje problema.
2. Izazvano razmišljanje
Pojedinci koji su svjesni uloge razmišljanja, no ne primjećuju da nedosljedno primjenjuju vještine kritičkog razmišljanja što im može otežati napredak i sagledavanje određenih situacija.
3. Početničko razmišljanje
Osobe su svjesne vlastitog egocentrizma i poteškoća u načinu razmišljanja, no nedostaje im strategija za poboljšavanje načina na koji sagledavaju situacije ili odnose.
4. Praktično razmišljanje
Kod osoba postoji svjesnost da je ljudski um sklon samozavaravanju, stoga su skloni biti kritični prema svom načinu razmišljanja, međutim, zbog ograničenog uvida u dublje razine razmišljanja dešavaju im se određene pogreške.
5. Napredno razmišljanje
Pojedinci koji aktivno analiziraju, ocjenjuju i kritiziraju vlastito razmišljanje u značajnim područjima svog života imaju zrelo razumijevanje odnosa između misli, osjećaja, želja i emocionalnih potreba. Također, sposobni su kontrolirati opseg svog egocentrizma.
5. Samoaktualizirano (cjelovito) razmišljanje
Osobe su sposobne razmišljati o kompleksnim problemima s iznimnom prosudbom, uvidom i intelektualnom dubinom, a uspostavili su i sistematičan plan za procjenjivanje i ispravljanje svog mišljenja te stalno kritiziraju taj plan kako bi poboljšavali svoje mišljenje.
Praktične smjernice za poticanje kritičkog razmišljanja djece različite dobi
Prema KWL metodi ( eng. Know / Want to learn / Learn, hrv. Znam / Želim znati / Naučio/la sam ) djecu predškolske dobi može se poticati na kritičko razmišljanje na način da im se prezentira određeni predmet i nakon toga im se postave određena pitanja za raspravu:
1. Opis – „Pogledaj u ovaj predmet i reci mi što vidiš, kakve je boje, oblika i veličine?“
2. Usporedba – „Reci mi na što ti sliči ovaj predmet, a od čega se razlikuje?“
3. Povezivanje – „Na što te podsjeća ovaj predmet?“
4. Raščlanjivanje – „Kako se proizvodi ovaj predmet, ne moraš znati, probaj izmisliti?“
5. Primjena – „Kako bi se sve mogao koristiti ovaj predmet?“
6. Za/Protiv – Potaknite djecu da zauzmu određeni stav vezan uz neki predmet i recite im da pokušaju koristiti dokaze koje žele kako bi dokazali da su oni u pravu.
Centar za kritičko razmišljanje iz SAD-a klasificirao je tri dimenzije kritičkog razmišljanja djece osnovnoškolske dobi na djeci blizak način (adaptirano):
Naivna Nataša
– Smatra da ne mora razmišljati jer to za nju čine njezini roditelji.
– Vjeruje većini stvari koje čuje na TV-u.
– Ne postavlja previše pitanja i uvijek dopušta da njezini prijatelji odlučuju za nju.
Sebični Sebastijan
– Razmišlja podosta jer time dobiva što želi.
– Vjeruje u što god je potrebno ako ga to dovodi do željenih ciljeva.
– Razmišlja na način da drugi u konačnici rade ono što on poželi.
Poštena Petra
– Puno razmišlja jer time uči.
– Zna da ne treba vjerovati svemu što čuje na TV-u.
– Razmišlja o drugima isto kao i o sebi.
– Motivirana je razumjeti situacije drugih ljudi i trudi se sagledati situaciju njihovim očima.
Važno je staviti naglasak i na činjenicu kako djeca uče po modelu, a da je taj model u velikom broju slučajeva upravo roditelj ili skrbnik. Svojim ponašanjem i načinom na koji pristupaju određenim situacijama i problemima pružaju primjer svojoj djeci. Roditelji mogu dopustiti djeci da kritički sagledaju situaciju, radije nego da ju samo prihvate takvom kakva je, te interakcijom sa svojim djetetom mogu stvoriti pozitivno okružje koje potiče razvoj kritičkog razmišljanja:
– Osiguravanjem vremena i prilika za vježbanje kritičkog razmišljanja,
– Izbjegavanjem površnosti i neozbiljnosti prilikom kritičkog analiziranja nekih tema,
– Poticanjem različitih načina razmišljanja i zagovaranjem nepostojanja samo jednog ispravnog rješenja,
– Osiguravanjem okruženja koje ne tolerira izrugivanje,
– Izražavanjem uvjerenja u sposobnost djeteta za donošenje logičkih zaključaka.
Kako djeca odrastaju, kritičko razmišljanje postaje sve važnije jer djeca postaju samostalnija i sve više neovisna, a sposobnost kritičkog sagledavanja situacije može im biti od velike koristi, baš kao i u primjeru sa nepoznatom osobom i slatkišima s početka ovog teksta. Kod djece osnovnoškolske dobi važno je usmjeriti se na sofisticiranije mehanizme poticanja kritičkog razmišljanja. Stručnjaci stoga predlažu roditeljima iduće smjernice za poticanje kritičkog razmišljanja kod djece osnovnoškolske dobi i u ranoj adolescenciji:
– Potičite djecu da postavljaju otvorena pitanja i traže objašnjenja kad im nešto nije jasno, time ćete im dati do znanja da je u redu biti zbunjen u određenim situacijama, ali i da je prihvatljivo, štoviše poželjno, postavljanjem pitanja tražiti odgovore.
– Pomozite djeci da pronađu i iznose relevantne informacije povezane s određenim pitanjem na koje pokušavaju pronaći odgovor.
– Učite djecu preciznosti, odnosno da provjere istinitost neke hipoteze istraživanjem činjenica iz različitih izvora.
– Podržavajte dječju sposobnost da logički razmišljaju tako što ćete im objasniti uzročno posljedične odnose i tražiti od njih primjenu naučenog na drugim primjerima. Također, propitkujte načine na koji je dijete došlo do određenih zaključaka i jesu li se djetetove pretpostavke pokazale točnima ili nisu.
– Promičite toleranciju i empatiju kod vašeg djeteta, tako da prilikom donošenja zaključaka uzima u obzir osjećaje ostalih, kao i da pokuša sagledati situaciju iz perspektive drugih ljudi.
Kako poticati kritičko razmišljanje djece ‘screen time’ generacije
Djeca i mladi su u današnje vrijeme izloženi brojnim informacijama koje ponajviše pristižu s malih ekrana digitalnih uređaja. Istraživanjem Poliklinike za zaštitu djece i mladih (2019) dobiveno je kako gotovo svi srednjoškolci imaju pristup internetu na svom mobitelu. Navedeno predstavlja rizik ako dijete ili adolescent nema primjereno razvijen način kritičkog promišljanja, jer na taj način biva u riziku da gotovo sve ili većinu informacija koje pročita ili čuje na internetu shvatiti kao konačnu istinu ili jednostavno pristane na određene situacije bez razmišljanja o njihovim posljedicama.
Djeca koja su u ranijoj dobi bila poticana da postavljaju pitanja češće će svoje roditelje tražiti za objašnjenje nekih zbunjujućih informacija ili situacija koje su pročitali ili doživjeli na internetu, a roditelji su u tim situacijama dužni djeci pružiti odgovore, odnosno pomoći im da dođu do određenog zaključka ili odgovora koji se temelji na istinitim činjenicama i potječe iz provjerenih izvora. Stručnjaci se slažu, a praksa potvrđuje, kako je u elektroničkom kontekstu potrebno rano početi učiti djecu kritičkom promišljanju, osobnoj odgovornosti i posljedicama na internetu, upravljanju emocijama te propitkivanju online sadržaja.
1. Počnite rano
– istraživanja pokazuju kako su djeca sve ranije izložena elektroničkim uređajima i da ih sve više ima pristup internetu,
– premda se čini da je razvojno odviše rano učiti malu djecu o kritičkom razmišljanju na internetu, potrebno je uzeti u obzir sve raniju izloženost medijskim sadržajima koji su svakodnevno plasirani na web stranicama i društvenim mrežama.
2. Učite djecu upravljanju emocijama na internetu
– nerazvijeno logičko razmišljanje može dovesti do širenja lažnih vijesti što uzrokuje ogorčenost,
– logika se temelji na emocijama, stoga je učenje upravljanja emocijama temelj za kritičko razmišljanje,
– učenjem kako da izraze svoje emocije, djeca će ih postepeno početi i iskazivati.
3. Pojasnite djeci da svi mediji nisu uvijek ispravan izvor željenih informacija
– potičite djecu da kod čitanja online vijesti svakako potraže još nekoliko izvora s istom informacijom kako bi bili sigurniji da je ispravna,
– reduciranje vremena provedenog na digitalnim uređajima nije loša praksa, no time ne možemo osigurati da djeca ne budu izložena neprimjerenim i nepouzdanim sadržajima.
4. Razgovarajte s djecom o odgovornostima i posljedicama ponašanja na internetu
– objasnite djeci razliku između činjenica i njihovih stavova te potičite da kritički razmišljaju o istinitosti određenog sadržaja, prije nego li ga odluče proslijediti ili objaviti.
Piše: Krešimir Prijatelj, mag. psych.
Ilustracije: Krešimir Prijatelj
