VRŠNJAČKI ODNOSI: Zašto su djeci važni i kako ih održavati u ovo vrijeme korone

Uz dosadašnje uobičajene smjernice kako poticati djetetov socijalni razvoj, mnogi roditelji se u aktualnoj situaciji, proglašenjem globalne pandemije koronavirusa i uslijed brojnih preporuka, odnosno uvođenjem mjera ‘društvenog distanciranja’ s ciljem smanjena kontakata među ljudima, a sve kako bi se usporilo širenje bolesti, pitaju kako i dalje poticati razvoj djeteta omogućavanjem interakcija sa vršnjacima. Važno je znati da društveno distanciranje ne znači isto što i društvena izolacija, pogotovo jer je i u ovakvim situacijama važno biti u kontaktu s članovima obitelji i prijateljima, čija podrška je izuzetno važna u stresnim situacijama.

Dakle, poštivajući donesene mjere zaštite, poput zabrane javnih okupljanja, zatvaranja škola, otkazivanja mnogih događanja, predstava, zatvaranjem kina, igraonica, muzeja, kafića i noćnih klubova, važno je i dalje održavati socijalne interakcije, no postavlja se pitanje kako?

S ovom situacijom mijenja se donedavni pogled na promjenu načina komuniciranja među djecom i mladima, njihovog sve češćeg kontakta putem modernih tehnologija i društvenih mreža, što im u aktualnoj situaciji može omogućiti mnogo kreativnih ideja za svakodnevne socijalne interakcije u sigurnom okruženju. Tako se recimo mogu dogovoriti druženja putem video ili konferencijskih poziva raznim aplikacijama, organizirati razna druženja putem online društvenih igara, planirati paralelno gledanje istog televizijskog programa. Ispravnije je govoriti fizičko distanciranje nego društveno, jer udaljavanju kojeg se pridržavamo radi suzbijanja epidemije korona virusa nema za cilj udaljiti se emocionalno od drugih, nego fizički. 

Vršnjačke grupe su djeci druge po važnosti nakon obitelji

Čovjek je socijalno (društveno) biće i socijalna komponenta zdravlja ovisi o zadovoljenju socijalnih potreba svakog pojedinca, kako odraslih tako i djece. Vršnjačke grupe su djeci druge po važnosti nakon obitelji te su interakcije sa vršnjacima osnova za razvoj i socijalizaciju djece, doprinose njihovom psihosocijalnom i intelektualnom razvoju. Dok obitelj razvojem sigurne baze potiče razvoj individualnosti, vršnjačka grupa djecu uči poštivanju pravila, uči ih nositi se s porazom i pobjedom, formira njihovu sliku o sebi, zadovoljava potrebu za pripadanjem, intimnošću, uči ih socijalne vještine, odnosno uči ih pomagati, dijeliti, surađivati te rješavati problem.

Istraživanja pokazuju da djeca koja se suočavaju s problemom u grupi uspješnije dolaze do rješenja nego ako se s problemom suočavaju sama. Vršnjaci su važni i za moralni razvoj, razvoj empatije, jer omogućuju djeci uživljavanje u ”tuđe cipele” i razumijevanje osjećaja i položaja drugih. Također vršnjaci su djeci i modeli novih oblika ponašanja uslijed davanja “nagrada” (prihvaćanjem) i “kazni” (odbacivanjem) na određene oblike ponašanja, odnosno modeliraju se ponašanja s ciljem prihvaćenosti u grupi. Odnos sa vršnjacima predstavlja djeci izvor samoprocjene i emocionalnu sigurnost u novim i potencijalno opasnim situacijama.

Odnosi sa vršnjacima osobito utječu na:

– vještine komunikacije

– razvoj socijalnih vještina

– razvoj socijalnih stavova i vrijednosti

– kontrolu emocija

– mentalno zdravlje pojedinca

– razvoj socijalnog identiteta (osjećaj o tome tko smo izveden iz pripadnosti grupi)

– razvoj samosvijesti i samopouzdanja

– toleranciju

– širi pogled na svijet

Vršnjački odnosi se postepeno razvijaju od rođenja. Tako bebe reagiraju na prisustvo i ponašanje vršnjaka veoma rano, s dva mjeseca gledaju drugu bebu, s tri – četiri mjeseca dodiruju i istražuju drugu bebu rukama, sa šest mjeseci se pojavljuje pozitivni interes za drugu djecu, javljaju se recipročne reakcije i učenje komunikacije, koja je važna za daljnje odnose sa vršnjacima, odnosno bebe se počnu glasati i osmijehuju se drugoj bebi te prekidaju ponašanje ako druga beba ne reagira. S godinu dana vršnjačke interakcije uključuju smijeh, gestikulaciju i imitaciju. Približno od treće godine djeca počinju iskazivati želju za igranjem sa vršnjacima istog spola i ta se tendencija nastavlja tijekom cijelog djetinjstva. Prijateljstvo postaje značajno, djeca se počinju družiti s onima koji im se dopadaju i čije prisustvo aktivno traže. U dobi od osam – devet godina djeci se javlja važnost grupe. Kroz razvoj postepeno jača interes za provođenjem više vremena s vršnjacima, a manje s odraslima.

vršnjački odnosi, kriza, stres, korona virus 

Odnosi s vršnjacima su posebno značajni tijekom adolescencije. Jača utjecaj vršnjaka, a slabi utjecaj roditelja, odnosno odnosi među vršnjacima postaju prisniji, a nadzor odraslih slabi. Vršnjački utjecaj je jak u ranoj adolescenciji, a kasnije slabi te može imati pozitivan i negativan učinak, što ovisi o vrijednostima grupe. Velik je za pojedina područja, kao što su odijevanje, glazba, izbor prijatelja, ali i za pojavljivanje problema ponašanja.

Djeca s ponašajnim problemima su sklonija manje prosocijalnim prijateljima i privlače ih oni koji i sami pokazuju slična ponašanja (međusobno si pokazuju nove oblike ponašajnih problema, ohrabruju se i time doprinose razvoju poremećaja u ponašanju). Ali roditelji, nema mjesta za brigu jer se pokazalo da su pozitivna obiteljska atmosfera i dobra prilagođenost adolescenta dobra prepreka priklanjanju grupama socijalno nepoželjnih vrijednosti, odnosno priklanjanje negativnim vrijednostima grupe ovisi o kvaliteti odnosa s roditeljima: mladi će se priklanjati vrijednostima grupe kada roditelji ne pokazuju interes za njima važne vrijednosti i interese, jer vršnjaci ih podržavaju, a roditelji ne.

Postoje pet ‘’položaja’’ djeteta u vršnjačkoj grupi (utvrđuje se sociometrijom):

– Omiljeni (popularni): većina djece želi se igrati/ družiti s njima

– Odbačeni: većina djece se ne želi igrati/družiti s njima, većina navodi da im se ta djeca ne sviđaju

– Kontroverzni: neka djeca se vole družiti s njima, a druga djeca ne

– Izolirana (zanemarena) djeca: djeca ne izražavaju veliku želju ni da se igraju ni da se ne igraju s njima

– Prosječna djeca: djeca ih uglavnom prihvaćaju, ali ih uglavnom ne biraju za najomiljenijeg prijatelja za igru

Nepovoljan položaj u grupi povezan je s pojavom vršnjačkog nasilja. Pokazalo se i da su djetetovo ponašanje i položaj u grupi povezani.

Tako, omiljena djeca drugima pristupaju samopouzdano i pitaju mogu li se priključiti, započinju razgovor. Pokazuju visok stupanj društvenosti i kognitivnih sposobnosti. Pozitivni su, veseli, spremni su na dijeljenje, sudjeluju u suradničkoj igri, posjeduju dobre pregovaračke vještine, uspješni su vođe te ispoljavaju malo agresije.

Odbačeni se među vršnjake pokušavaju uključiti na ometajući način. Odbačena djeca agresivnog ponašanja su logično sklonija agresivnosti, nasilju i delinkvenciji, dok odbačena ekstremno povučena i inhibirana djeca su sklonija anksioznosti i depresivnosti. Iskazuju mnogo ometajućeg ponašanja, sklona su svađi, pokazuju nepoštenje, izazivaju i sukobljavaju se, pretjerano su pričljivi, nisu spremni na dijeljenje, ispoljavaju malo suradničke igre i mnogo usamljeničke aktivnosti. Češće postižu slabiji školski uspjeh, ranije odustaju od škole. Često su ljuti i osjetljiviji na stres jer ne očekuju podršku vršnjaka s obzirom da ih ne doživljavaju kao prijatelje.

Izolirana djeca su manje društvena i više pasivna, rijetko su birani za prijatelja, sramežljiva su i osamljena, drže se po strani. Rijetko su agresivna, povlače se pred tuđom agresijom, često se bave usamljeničkim aktivnostima. Nisu sklona prekidu školovanja i kriminalu te ako se javi osjećaj usamljenosti sklona su depresijama i emocionalnoj ravnodušnosti.

Važno je znati da na djetetovu socijalnu snalažljivost/kompetentnost uz njegove kognitivne faktore (procjenu socijalne situacije, uočavanje i prepoznavanje socijalnih znakova…) utjecaj imaju i obiteljski faktori. Previše roditeljskih uplitanja u socijalne odnose djece već u predškolskoj dobi može biti uzrok slabije usvojenih socijalnih vještina djeteta te djetetovi doživljaji u obitelji mogu imati posljedice na njihovo ponašanje sa vršnjacima. Tako se pokazalo da je sigurna emocionalna privrženost povezana s većom socijalnom kompetentnošću, roditeljska hladnoća i odbacivanje su povezani s agresivnošću kod djece, autoritarni roditeljski stil je povezan sa slabijim socijalnim vještinama, dok djeca permisivnih (popustljivih) roditelja pokazuju niži stupanj kontrole vlastitog ponašanja u vršnjačkoj grupi.

Pišu: Tanja Manović, prof. defektolog-socijalni pedagog i Dora Kralj, prof. defektolog-socijalni pedagog

Print Friendly, PDF & Email