“Kako škola može pomoći u izgradnji uključivog društva” naziv je stručnog skupa za ravnatelje, nastavnike, stručne suradnike i učenike srednjih i viših razreda osnovnih škola koji je održan 25. rujna 2019. u Pučkom otvorenom učilištu u Samoboru. Glavni organizator skupa bila je udruga za potporu posvajanju Adopta, koja je u suradnji s veterinarskom školom te školom za grafiku, dizajn i medijsku produkciju provela uspješan projekt “Šarena škola”, u kojem su vrlo aktivnu ulogu kroz radionice i umjetničko izražavanje preuzeli učenici. Na skupu su predstavili svoja kreativna rješenja kojima su prenijeli glavne zaključke projekta – o predrasudama, diskriminaciji, različitostima te važnosti socijalnog uključivanja pripadnika manjinskih i ranjivih skupina društva.
Skup je otvorila mr.sc. Diana Topčić-Rosenberg, predsjednica Adopte, a okupljene je pozdravila i mr.sc. Jelena Vojvoda, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Samobor. Uvodno predavanje o važnosti sreće i odgojne komponente u školama održala je prof. dr. sc. Dubravka Miljković, nakon čega je održan okrugli stol na kojem je bila pozvana psihologinja Poliklinike Mia Roje Đapić, uz Sanju Cesar iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje Zagreb, Matiju Čabrajeca, dr. med. vet. iz Veterinarske škole Zagreb te moderatoricu psihologinju Helenu Gjurić iz Adopte.
Psihologinja Poliklinike Mia Roje Đapić predstavila je nalaze istraživanja Poliklinike i primjere iz kliničke prakse koji sustavno ukazuju na vrlo čestu pojavu bullyinga (nasilja među djecom) te otpor djece i mladih da se povjere odraslim osobama, osobito djelatnicima škola. Kroz raspravu sa sudionicima iz publike još jednom je prepoznata ponekad prisutna difuzija odgovornosti za reagiranje u zaštiti djece te je čvrsto zaključeno da svi odrasli, a posebno stručne osobe, imaju zakonsku, moralnu i profesionalnu odgovornost o svakoj sumnji na neadekvatno postupanje spram djece obavijestiti nadležni Centar za socijalnu skrb te biti u stalnoj međuresornoj suradnji. I tim putem djeci i mladima šalje se poruka da su njihovi problemi važni i prepoznati te da će odrasli preuzeti odgovornost u njihovom rješavanju kada premašaju kapacitete djece i raspon njihovih uobičajenih iskustava odrastanja.
