Pripremili smo infografike o tome kako se suočiti s traumatskim iskustvom potresa. Molimo vas da podijelite na svojim društvenim mrežama kako bi doprle do što većeg broja roditelja, mladih i drugih osoba koje je jutros u Zagrebu probudio potres i dodatno opteretio svakodnevicu koju već provodimo u posebnim okolnostima socijalne izolacije i ograničenja zbog suzbijanja pandemije koronavirusa.
Kako si možemo pomoći? Brigom za osnovne potrebe (tako da jedemo, pijemo, da samo na toplom), kada imamo potrebu – dijeljenjem emocija s bližnjima, pružanjem podrške jedni drugima, vraćanjem uobičajenim aktivnostima, onom što nas inače opušta, pravovremenim informiranjem i praćenjem uputa institucija
Što može odmoći? Pregledavanje i širenje lanih i/ili senzacionalističkih informacija iz neprovjerenih izvora, validiranje “normalnosti” svojih i tuđih emocija i reakcija na “nenormalne” uvjete i okolnosti, zagovaranje već raširenih ideja o tome da smo kažnjeni, da nas čeka i nešto gore – nitko nije kriv i moramo se usmjeriti na podršku umjesto na okrivljavanje.
Pogledajte reportažu Al Jazeere Balkans na temu kako se boriti protiv online vršnjačkog nasilja, autorice Jasmine Kos, u kojoj se navodi kako su u 2015. godini maloljetnici u Hrvatskoj počinili su više od 2.500 kaznenih djela, poput nanošenja tjelesnih ozljeda. No, nasilje se sve više sa školskih hodnika seli na društvene mreže, a žrtve su vršnjaci. Tek mali broj zlostavljanje prijavi roditeljima i školi.
U Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba održan je 27. veljače 2015. sastanak Sekcije za predškolsku psihologiju Hrvatskog psihološkog društva. Voditeljica sastanka je bila Kamea Jaman-Čuveljak, prof. psih. i pročelnica Sekcije za predškolsku psihologiju.
Uz dosadašnje uobičajene smjernice kako poticati djetetov socijalni razvoj, mnogi roditelji se u aktualnoj situaciji, proglašenjem globalne pandemije koronavirusa i uslijed brojnih preporuka, odnosno uvođenjem mjera 'društvenog distanciranja' s ciljem smanjena kontakata među ljudima, a sve kako bi se usporilo širenje bolesti, pitaju kako i dalje poticati razvoj djeteta omogućavanjem interakcija sa vršnjacima. Važno je znati da društveno distanciranje ne znači isto što i društvena izolacija, pogotovo jer je i u ovakvim situacijama važno biti u kontaktu s članovima obitelji i prijateljima, čija podrška je izuzetno važna u stresnim situacijama.