Novinarka Katarina Marić Banje piše u “Slobodnoj Dalmaciji” od nedjelje 17. lipnja 2018. o javnom reagiranju stručnjaka Poliklinike koji se protive predloženim izmjenama Pravilnika o načinu postupanja prilikom prisilnog oduzimanja i predaje djeteta:
“Ne ulazeći ni u jedan konkretan slučaj, stručnjaci Poliklinike, koji se svakodnevno susreću s djecom iz visokokonfliktnih razvoda, smatraju da predložene izmjene Pravilnika ne mogu biti u korist djece i njihove dobrobiti, nego mogu služiti kao dodatno oružje roditeljima u njihovu sukobu.
Kazala nam je to prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba.
Djelatnici Poliklinike imali su potrebu reagirali tijekom savjetovanja o predloženim izmjenama Pravilnika o načinu postupanja prilikom prisilnog oduzimanja i predaje djeteta. Izmjene bi omogućile da se predaja djeteta odugovlači unedogled unatoč pravomoćnim sudskim odlukama, čime bi se potvrdilo stanje do kojega je došlo na protuzakoniti način – otmicom djeteta.
Isto tako, namjera je da se planirane izmjene odnose na slučajeve koji su već u tijeku, tako da svaki roditelj koji je ilegalno odveo dijete od drugog roditelja i uspio odugovlačiti vraćanje djeteta godinu dana ima mogućnost ozakoniti svoj postupak. Upravo stoga su te izmjene kolokvijalno nazvane “lex Cesare”, po slučaju dječaka (8) iz Splita koji je odveden iz države rođenja Italije u Hrvatsku s godinu i pol dana i otac ga do danas ne uspijeva vratiti kući. Rješenje o predaji djeteta ocu pravomoćno je od 2012. godine.
U svojem javnom komentaru na stranicama e-Savjetovanja djelatnici zagrebačke Poliklinike naveli su kako smatraju da je navedeni prijedlog izmjena zapravo dodatni rizični faktor za sigurnost i dobrobit djece koju bi navedeni pravilnik trebao štititi. Predložili su da se takve izmjene i dopune Pravilnika uopće ne donesu.
– Svakodnevno se susrećem s djecom koja godinama znaju ne viđati drugog roditelja i koja postanu sasvim stopljena s roditeljem s kojim žive. Sustav to zna krivo protumačiti kao najbolji interes djeteta jer dijete tako želi. Smatram, zajedno s mojim kolegama, da bi ovakav pravilnik bio još jedno snažno oružje u međusobnoj borbi roditelja, a zapravo šteti djetetu i njegovu mentalnom zdravlju. Zlorabi se članak 12. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava, u kojem stoji da dijete ima pravo na svoje mišljenje o svemu što se njega tiče.
Događa se, naime, situacija da dijete usvaja mišljenje roditelja kod kojega se nalazi i preuzima ga kao svoje. Onaj tko ne zna ništa o otuđenju od drugog roditelja kazat će kako je to njegova volja i želja. Međutim, potrebna je stručna osoba da prepozna je li to mišljenje koje je dijete preuzelo od manipulativnog roditelja i je li to mišljenje u skladu s njegovim interesom. Pojednostavljeno opisano, dijete može izraziti želju da će živjeti s ocem jer mu on dopušta da igra igrice cijelu noć, a pitanje je je li njegova želja u njegovu najboljem interesu. Izmjene Pravilnika šalju poruku: godinu dana nemoj dopustiti ovrhu i dijete će ostati s roditeljem koji ga je oteo – objasnila je dr. Buljan Flander.
– Ako je sredina ugrožavajuća za dijete, svaki dodatni dan proveden u sredini toksičnoj za dijete znači sve izraženiji rizik od negativnih ishoda za dobrobit i mentalno zdravlje djeteta. Ostankom u sredini koja je za njega ugrožavajuća, dijete ne “srasta sa sredinom” (kako je navedeno u Prijedlogu izmjena i dopuna postojećeg Pravilnika), nego “srasta” s manipulativnim roditeljem. Manipulativni roditelj time dobiva na vremenu i produbljuje svoj štetan utjecaj na dijete, čime se zapravo smanjuje vjerojatnost uspješne provedbe mjere koja je već procijenjena nužnom za sigurnost i zdravi daljnji razvoj djeteta – naveli su u svojem mišljenju djelatnici Poliklinike.
Osim njih, javnim komentarom reagirala je i Udruga sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež, koji su najavili kako će osporavati ovaj podzakonski akt na Ustavnom sudu. Ispod njihova komentara potpisane su dr. sc. Lana Peto Kujundžić, predsjednica USZM-a, i Marina Parać Garma, dopredsjednica USZM-a.
U svojem su mišljenju oštro sasjekli predložene izmjene te, između ostalog, navode:
“Ovakvom dopunom šalje se jasna i vrlo direktna poruka ne samo manipulativnim i nasilnim roditeljima, već svim roditeljima i svim drugim osobama s kojima će, kako je propisano dopunom prijedloga: “dijete stanovati i/ili stanuje”, da je samo potrebno dugo zadržati nepravno oduzeto dijete i sustav će to prepoznati po proteku vremena kao pravo na dijete. Ovaj predloženi pravilnik je protivan Konvenciji o pravima djece, Ustavu i Europskoj konvenciji o ostvarivanju dječjih prava, Strasbourg 1996., jer dopušta da se nagrađuje nositelj roditeljske skrbi koji stanuje s djetetom, najčešće koji manipulira zbog toga što dijete živi s njim, pa makar je to protivno pravomoćnoj sudskoj odluci koja je utvrdila najbolji interes djeteta.”
