Sinhronizirali smo na hrvatski video Vijeća Europe "Reci nekom kome vjeruješ" | Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba

Naslovna > Aktualno > Novosti > Sinkronizirali smo na hrvatski video Vijeća Europe “Reci nekom kome vjeruješ”

Svako peto dijete žrtva je seksualnog zlostavljanja, a društvo često šuti o tome. Kampanja Vijeća Europe „1 u 5“ usmjerena na širenje svijesti o seksualnom zlostavljanju djece, završila je 18. studenog. Kako bi se misija kampanje nastavila i dalje, Vijeće Europe izdalo je kratki animirani film pod naslovom „Reci nekom kome vjeruješ“, te nam dozvolilo da ga prevedemo i prilagodimo na hrvatski jezik, uz navođenje broja Hrabrog telefona na kojem se djeca mogu obratiti za pomoć.

U filmu djeca mogu vidjeti što je seksualno zlostavljanje, kako se osjećaju seksualno zlostavljana djeca i kako mogu potražiti pomoć. Djeci se šalje poruka da nisu sama u svojim teškoćama. S ponosom možemo reći da je Republika Hrvatska potpisnica Konvencije Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja (link: http://www.coe.int/t/dg3/children/pdf/SexualAbuse_croate.pdf) te daje zlostavljanoj djeci tri važna obećanja – da će ih se shvatiti ozbiljno, da će se zlostavljanje zaustaviti i da će dobiti pomoć. U tome je uloga roditelja, škola, vrtića, institucija i društva u cjelini od presudne važnosti.

Poklonite pet minuta ovom videu i budite član društva koji vidi i štiti zlostavljanu djecu:

Piše: Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander

Zašto podržavam ukidanje zastare za kazneno djelo seksualnog zlostavljanja djece

Riječ ravnateljicePodržavam prijedlog da se ukine zastara za kaznena djela seksualnog zlostavljanja djece i drago mi je da je nedavno povodom te inicijative održana tematska sjednica u Saboru. Sadašnje postupanje prema seksualnim zlostavljačima djece je preblago. Niskim kaznama, uvjetnim kaznama ili radom za opće dobro ohrabrujemo zlostavljače da ponove to kazneno djelo, a obeshrabrujemo druge žrtve da progovore i prijave nasilje.

Objavljeno: 26. lipnja 2018. | Pročitajte više >

Anksioznost kod djece

Razvoj djece TemeAnksioznost je neodređeni i neugodan osjećaj straha ili strepnje, tjeskoba koja djeluje i na misli i na doživljaje u tijelu. Dijete često govori o strahu, zatvara se u sebe, osjeća veliku napetost i zabrinutost. Odrasli ga često prepoznaju kao dijete koje općenito brine više od druge djece. Kad opisuje tjelesne reakcije, može govoriti o trbobolji, glavobolji, lupanju srca, znojenju, bolovima, a da takve tegobe nemaju organsku podlogu, liječnik kaže da je dijete zdravo. Za razliku od straha gdje je objekt ili izvor straha jasan, kod anksioznosti prijetnja koju dijete doživljava manje je jasna, produženog je trajanja i više utječe na cjelokupno psihičko stanje djeteta.

Objavljeno: 30. travnja 2018. | Pročitajte više >

“

Kako da djeca vjeruju da vaši savjeti vode prema sreći ako vas ne vide sretnima? Najjači autoritet roditelja jest zadovoljstvo svojim životom. Ako vas ne vide opuštene, nasmiješene, ponekad bezbrižne i neozbiljne – djeca zaključe da vam je život naporan. I da će, slušajući vaše savjete, završiti kao vi, bez osmijeha. Zato odbijaju vaš savjet i u međuvremenu rade ono što ih veseli, crtaju stripove, igraju igrice. Jer im se čini da bi put do sreće trebao biti veseo.

Dobro je znati

Iz knjige „Kako djeca pomažu roditeljima da odrastu“, autorice Radojke Sućeska Ligutić

“

Tijekom puberteta u dječjem mozgu događaju se takve biološke promjene da roditelji odjednom imaju osjećaj da ne poznaju vlastito dijete. Takve promjene potiču djecu da svu pažnju usmjere prema unutra. Tu introvertiranost roditelji ne bi smjeli shvaćati osobno, jer ona nije povezana s time da se vaš inače dobar odnos s djetetom pogoršao. Ona nije ni znak nedostatka povjerenja.

Dobro je znati

Iz knjige „Obitelji s tinejdžerima“, autora Jaspera Juula

“

Djeca ponekad ljute roditelje. Kad su frustrirani, roditelji se ponekad iskaljuju ljutitim optužbama. Umjesto da optužujete, recite što mislite i osjećate i/ili što biste željeli. Vjerojatnije je da će vas tinejdžeri poslušati ako im kažete kako se osjećate, umjesto da im govorite koliko su nepristojni ili u krivu.

Dobro je znati

Iz knjige „Kako govoriti da bi tinejdžeri slušali i slušati što tinejdžeri govore“, autorica Adele Faber i Elaine Mazlish

“

Umjesto da zanemarujete osjećaje, priznajte osjećaje riječju ili zvukom.Umjesto da naređujete, opišite problem.Umjesto da tinejdžera napadnete, opišite što osjećate.Umjesto da okrivljujete, dajte informaciju.Umjesto da prijetite ili naređujete, ponudite izbor.Umjesto dugotrajnog predavanja, recite to jednom riječju.Umjesto da ukazujete na ono što nije u redu, pokažite svoje vrijednosti i/ili očekivanja.

Dobro je znati

Iz knjige „Kako govoriti da bi tinejdžeri slušali i slušati što tinejdžeri govore“, autorica Adele Faber i Elaine Mazlish

“

Stručnjakinja za djecu, Bonnie Benard, kaže da djeca, kako bi postigla otpornost, „trebaju prisutnost barem jedne brižne osobe – nekoga tko nudi suosjećanje, nekoga tko razumije da bez obzira na to koliko se dijete loše ponašalo, ono u tom trenutku radi najbolje što može“. Vi trebate biti ta osoba, a podrška koju pružate djetetu pomaže mu da razvije kritičko razmišljanje i otpornost koji su mu potrebni da ostvari svoje potencijale.

Dobro je znati

Iz knjige „Understanding parental alienation“, autora Karen Woodall i Nick Woodall