Obilježje je kriza da ih je teško ili pak nemoguće precizno predvidjeti, kako njihovu pojavu, tako i tijek i trajanje. Bez obzira koliko se na neke događaje pripremali, kada nas zadese, to bude drugačije od onog što smo zamišljali. Rekli bismo: tek sada znamo, stječemo iskustvo, koje nije baš da smo željeli, no ono je tu, neizbježno je i postaje sastavni dio naših života. Kao da smo otvorili do tada nepoznata vrata i zakoračili u prostor neizvjesnoga. Utješno je što kao odrasle osobe sa sobom nosimo svoja prethodna iskustva, znanja i vještine, koje pomažu prilikom snalaženja u nepoznatome. Shvatimo to kao dragocjenu “prtljagu” koja je stalno uz nas, na način da sve svoje uvijek nosimo sa sobom.
Tolerancija na neodređeno i nepoznato je dobro poznat psihološki pojam, više nego ikad prisutan ovih dana svuda oko nas. Neizvjesnost se javlja kao stanje u kojem je ishod događaja nepoznat, a posljedice su samo djelomično predvidljive. Uobičajeno je takva mogućnost tolerancije neizvjesnog znak psihološke stabilnosti i zdravlja. Naime, naša mogućnost sagledavanja situacija iz različitih uglova pomaže održavanju kontrole i nošenju s različitim ishodima. Na taj način sebe pripremamo i lakše prihvaćamo različite rasplete situacija. Ako ustrajavamo na rigidnim oblicima razmišljanja i ponašanja, time stvaramo percepciju koju smo skloni zadržavati negiranjem ostalog dijela realnosti pri čemu možemo biti na gubitku, drugim riječima možemo propustiti neke važne prilike, a što se može odnositi i na zaštitu našega zdravlja. Kako je ovih dana puno različitih aspekata našeg života u pitanju, čini se da ćemo postati izuzetno vješti s ispitivanjem različitih opcija i mogućnosti, vjerojatno u hodu učeći o odabirima najboljih.
Racionalna kontrola emocija
Poznato je da način na koji razmišljamo djeluje na naše emocije i obrnuto. Osobito u kriznim je situacijama važna racionalna kontrola emocija. Ako se radi o nenadanoj strepnji i zabrinutosti, dobro je osvijestiti s čime je u vezi, te postoji li neka misao koja je pojačala već postojeću tjeskobu. Preispitivanjem tog mišljenja i djelovanjem na njega će se ublažiti i strepnja.
Očekivanje loših ishoda neposredno povećava tjeskobu i strahove. U razgovoru s nekim osobama imamo priliku čuti kako govore na način da loše ishode smatraju potpuno izvjesnima, a čime očigledno da gube znatan dio svoje psihofizičke snage koja im je sada neophodna. Stoga je dobro izbjegavati stalnu usmjerenost na one informacije koje pojačavaju negativni aspekt emocija.
Uvijek nam ostaje opcija u kojoj umjesto da gledamo ograničenja nađemo i prednosti. Pored toga, pomaže i stvaranje pozitivnih očekivanja: što ću učiniti sljedeće kad situacija krize prođe, što ujedno i štiti od svih posljedica negativnih sugestija. U svakome slučaju prihvaćanje situacije uz plan djelovanja za svaku od mogućnosti, znatno olakšava podnošenje ograničenja.
No bez obzira na navedene vještine, oscilacije raspoloženja su očekivane u različitim periodima dana, a odnose se na ponovni povratak u ravnotežu koja je u zadanim okolnostima moguća. Tako nije neuobičajeno da se ovih dana “ljuljamo” između nemira i straha s jedne strane i mirnijih perioda. Očekivati od sebe neprestano opušteno i smireno ponašanje bilo bi u najmanju ruku neprimjereno.
Lokus kontrole i kako nam može pomoći?
Kao ljudi se razlikujemo po mnoštvu svojih osobina, što nas pod pretpostavkom skladnih odnosa znatno obogaćuje. Razlikujemo se također i po brojnim obrascima psihološkog doživljavanja i postupanja. Jedan od njih je način na koji vidimo mogućnost svog djelovanja: lokus kontrole. Pojedinci sa unutarnjim i vanjskim lokusom kontrole se razlikuju po uvjerenju o tome u kolikoj mjeri njihovi postupci mogu utjecati na ishode u njihovim životima.
U psihološkom smislu, veću vjerojatnost za razvoj nesigurnosti imaju osobe s vanjskim lokusom kontrole koji svoja postupanja zasnivaju na osnovu izvanjskih okolnosti. Oni su također podložniji negativnim očekivanjima, sugestiji, te razvijanju osjećaja naučene bespomoćnosti, u osnovi koje se krije uvjerenje da što god poduzeli ne mogu biti sigurni. Nasuprot njima su osobe s jakim unutarnjim lokusom koje su spremnije postupati čak i unatoč nepovoljnih vanjskih događanja.
Istraživanja su pokazala da osobe s unutarnjim lokusom kontrole u suočavanju sa stresom koriste strategije usmjerene na problem, dok osobe koje vjeruju da je ishod izvan njihove kontrole koriste u većoj mjeri strategije usmjerene na emocije i izbjegavanje. Važno je izgrađivati i što je moguće u većoj mjeri održavati taj unutarnji stav koji je povezan s pozitivnim ishodima suočavanja sa stresom, osobito sa ustrajnošću i mogućnošću rješavanja problema. Naime, nikada zaista nismo bespomoćni onoliko koliko nam se to u nekoj situaciji može činiti, sada je samo stiglo vrijeme da istražimo šire mogućnosti svoga djelovanja.
Piše: Sanja Jusufbegović, prof. psihologije, klinički psiholog
Ilustracije: Krešimir Prijatelj, mag. psihologije
Drugi tekstovi autorice:
Kako olakšati djetetu da se suoči s bolešću člana obitelji
Podijeljeno skrbništvo – pitanja i dileme
Smetnje spavanja kod djece predškolske dobi
