Savjetovalište.hr: “Dijete u središtu sukoba – predstavljanje knjige”

Na novoj web stranici Hrvatskog društva bračnih i obiteljskih savjetovatelja kojeg vodi velečasni doc. dr. sc. Josip Bošnjaković, psiholog-psihoterapeut, objavljeno je njegovo predstavljanje knjige “Dijete u središtu (sukoba)” autorica prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander i Mije Roje Đapić, mag. psihologije, na online promociji koja je 20. svibnja 2020. održana online na platformi Zoom. U organizaciji CZSS Pazin-Podružnica Obiteljski centar, u suradnji s Gradom Pula i Istarskom županijom, ravnateljica prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander prvo je održala online predavanje na temu »Otpornost i rizici u doba krize«, a potom su autorice, doc. dr. sc. Josip Bošnjaković i obiteljska medijatorica Milena Poturiček iz CZSS Pazin predstavili knjigu. Prenosimo u cijelosti nadahnuti tekst doc. dr. sc. Josipa Bošnjakovića objavljen na web stranici Savjetovalište.hr:

“Obogaćujuće je i oplemenjuje čitati knjige o ljubavi. Tako i ova knjiga govori o ljubavi, iz jedne zahtjevne perspektive, sukoba, otuđenja, razvoda, otvarajući perspektive poštovanju, rastu, učenju, razlikovanju između partnerskih i roditeljskih uloga, kao i mnogim drugim razlikovanjima. Knjiga ima Predgovor što su ga sročile Autorice, zatim Dio 1 i Dio 2, poput komada kruha podijeljenog na dva dijela, a i jedan i drugi imaju u sebi istu smjesu – dobrobit i zaštita djece. Dio jedan ima 24 podnaslova, a Dio dva 8 podnaslova. Sve skupa 32. Na kraju knjige je iznimno vrijedan dokument 28 istina struke u zaštiti djece od emocionalnog zlostavljanja u razvodu roditelja kojega su potpisali 800 stručnjaka iz Hrvatske, zatim dirljivo pismo prijatelja iz djetinjstva, te su na samom kraju, osim bilježaka o autoricama, i dvije recenzije.

U čitanju knjige sam postao znatiželjan i pitao sam se gdje li je taj neki sličan naslov koji odgovara i naslovu knjige, i našao ga. Mislim da mogu otkriti da se nalazi u Dijelu prvom, a vi ćete već s lakoćom dok budete čitali naći. U već prokušanom obliku i u ovoj knjizi pronalazimo i mini-autore, a zapravo protagoniste knjige, odnosno književnog djela, kako rekoh u dva dijela, a to su djeca. Više je njihovih svjedočanstava koja su dirljiva, mudra, otkrivajuća, preko riječi ili crteža. Tako i suvremena literatura vezano za temu prisutna u cijeloj knjizi, obogaćena je i ovim malim znanstvenicima. Tko zna, možda će netko od njih biti za 30 godina na našem mjestu i u našim cipelama, kako se mi barem danas trudimo biti u njihovim.

Na stranici 18 autorice pišu:

Što su roditeljski sukobi češći i što duže traju, to je veća vjerojatnost da će imati negativne posljedice na djecu (Kelly, 2000), stoga je važno da roditelji, ali i institucije uključene u zaštitu djece, što prije zaštite djecu od visokog konflikta roditelja.

Navodim ovu rečenicu, a slične ovoj ima više u knjizi, iz razloga što mi se često vraćala misao njemačkog neuroznanstvenika Joachima Bauera koji navodi kako smo mi rezonanta bića, odnosno odjek onoga u čemu živimo. Postajao sam još svjesniji u ovoj knjizi kako su djeca autonomni i originalni odjek onoga što vide, čuju, slušaju, gledaju, dodiruju. I tako mi se nametnula druga misao, naime misao orkestra u kojem je važno uskladiti se oko glavne melodije, jer ako nema usklađenosti, od onoga što bi trebalo biti užitak, u našem slučaju radost ali i muka odgoja djece, događa se muka disonance, muka razilaženja u tonovima, instrumentima, velika neusklađenost, pa i sve do prekida koncerta, i odlaska s koncerta svatko svojoj kući.

U orkestru što svira melodiju najvažniju uloga imaju roditelji, koji svoju partnersku pjesmu, ne trebaju u procesu razvoda i rastave, otuđenja, miješati s roditeljskom pjesmom. Partnerska pjesma je za jednu drugu koncertnu dvoranu, s drugim ljudima, s drugom podtematikom, iako glavna tema i dalje ostaje ljubav. Ako išta onda mi je pročitana knjiga u ovome velikim dijelom pomogla to razumijevati. I već jučer primijenih neke od ideja. Knjiga je toliko rekao bih „ljudska“, rezonanca naše stvarnosti. Ima u njoj i mržnje, odnosno riječi mržnje izgovorene, opet poradi ljubavi. L. S. Benjamin reče kako nam roditelji ostavljaju Gift of love – dar ljubavi, no taj dar nekada je upakiran u kutijama mržnje, ljubomore, zavisti, osvete, nepravde, zlostavljanja – i to se često može iščitavati na stranicama ove knjige.

Uveo bih i jednu treću sliku, a drugu glazbenu – kada izlazi jedan novi nosač zvuka tada se on najavljuje i često govori koja ja nakladnička kuća izdala taj nosač. Ovaj naš današnji, ne nosač zvuka, nego više bih rekao nosač nade i jasnoće, skladale su i izdale prof. Buljan Fladner i kolegica Roje Đapić, velikim dijelom, metaforički rečeno, u glazbenoj kući, ovakvih i sličnih uspješnica, pod imenom Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. Uz ovo svakako bih spomenuo stvarnu i realnu nakladničku kuću Geromar iz Svete Nedelje, koja je 2018. g. već izdala Priručnik Znanost i umjetnost odgoja, s autoricom prof. Buljan Fladner i suradnicima, među kojima i kolegica Roje Đapić, u ulozi izvršne urednice i potpisnice više poglavlja.

Prof. Gordana Buljan Flander

vrlo je prepoznatljiva po svom dugogodišnjem radu. Klinička je psihologinja, stalna sudska vještakinja, psihoterapeutkinja, ekspertica Vijeća Europe i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Osnovala prije 20-ak godina Hrabri telefon. Primila je mnogo važnih nagrada za svoj rad – npr. nagradu Međunarodnog društva za prevenciju zlostavljanja i zanemarivanja djece za multidisciplinarni tim Poliklinike, nagradu Grada Zagreba za najveća postignuća i rezultate u teorijskom i praktičnom radu u području psihosocijalne i zdravstvene zaštite, nagradu za životno djelo u promicanju dječjih prava Ministarstva za demografiju, mladež i socijalnu politiku, itd. Izvrsna znanstvenica, stručnjakinja, aktivna u mnogim predavanjima, autorica i koautorica više znanstvenih radova, knjiga, priručnika. Radujem se što smo mogli surađivati i oko zaštite djece u Katoličkoj Crkvi.

Mia Roje Đapić

je psihologinja u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba i studentica doktorskoga studija prevencijske znanosti. Završila je četverogodišnju specijalizaciju iz integrativne psihoterapije te kraće treninge iz drugih psihoterapijskih modaliteta. Praktičarka je i majstorica neurolinvističkog programiranja, dugogodišnja volonterka, edukatorica i supervizorica na Hrabrom telefonu. Kao koordinatorica za istraživačku, edukacijsku i publicističku djelatnost Poliklinike, koordinirala je nacionalno istraživanje o djeci predškolske dobi pred malim ekranima, objavila je više stručnih i znanstvenih radova te aktivno sudjeluje na brojnim nacionalnim i međunarodnim konferencijama o pitanju zaštite djece i dječjih prava. Glavna tema interesa su joj djeca u razvodima roditelja, dakle upravo ono o čemu knjiga govori.

Vraćam se knjizi

Vrijednost knjige Dijete u središtu (sukoba) je i u tome što autorice iznose i specifičnosti hrvatskoga konteksta, unutar obrađivanih tema, na temelju istraživačkih projekata i baze podataka upravo Poliklinike. Tako npr. navode i tehnike koje roditelji koriste u Hrvatskoj kako bi narušili odnos djeteta i drugog roditelja – autorice navode tri, ja bih spomenuo dva:

Lažne prijave za nasilje prema drugom roditelju, Stvaranje dojma opasnosti.

Za treći ostavljam prostor zdravoj frustraciji i vašoj znatiželji da i sami otkrivate radosti novih podataka.

U knjizi se mogu naći i tako dragi nam pojmovi od prvih psihologa dječje dobi kao što su Winicott, Mahler, pa zatim i Kernberg – pojmovi poput dovoljno dobra mama, dovoljno dobar tata – enough good. Dovoljno je biti dovoljno dobar, ne savršen – velika utjeha za sve nas. Knjiga oslobađa raznih stereotipa s obzirom na to kod koga bi djeca trebala boraviti više, a kod koga manje, koji roditelj je bolji, ili gori. Naučio sam kako je zajedničko skrbništvo u najboljem interesu djeteta, prisutnost oca i majke, i da je to jedan od većih izazova našem društvu, kao i da se može bolovati zbog gubitka roditeljskog identiteta. Naučio sam kako je potrebno biti hrabri vidjeti u sebi ono što ne bismo htjeli vidjeti, kako bismo i oko nas uočavali rascjepe, idući prema integriranom sebstu, integriranim roditeljima, partnerima, a ponajviše integriranoj djeci, koja čine i dobro i zlo, kao i svi mi, ali ipak sposobna za ono navjrijednije – za ljubiti i biti ljubljeni. Dodatno sam razumio i pojam splitting – rascjep, i kako je opasno po psihičko i duhovno zdravlje idealizirati i demonizirati, bilo sebe, bilo druge. Mi smo jedna lijepa mješavina, i jednog i drugog.

„Kad radimo s djecom, neminovno je da radimo i s roditeljima“

– pišu autorice u Dijelu 2. meni jedna od dražih rečenica. Zapravo Dio dva me vraća na ideju orkestra – više je tu instrumenata uključeno u dobrobit djeteta, a upravo u Dijelu dva su autorice navele 6 točaka u kontinuuma otuđenja s vrlo jasnim i praktičnim promišljanjima, i uputama, naglasviši odmah na početku važnost komunikacije, među partnerima, kao i s djecom, to jest iz roditeljske uloge. Svaki instrument u orkestru – CZZS, Bolnica, Poliklinike, roditelji, vritić, škole, itd – pozvani su na suradnju.

Knjiga se s lakoćom čita

Doživio sam je kao spoj znanosti, struke, prakse, poticaja na praktične promjene i primjene ono što smo pročitali, pozivajući također pri tome na suradnju među institucijama. Prije svega je upućena stručnjacima koji rade s djecom i roditeljima u zdravstvu i socijalnoj skrbi, no itekako će dobro doći roditeljima, partnerima, bakama i djedovima, i svima zainteresiranima za dobrobit djece, a isto tako izvrsno će doći i kao obvezna literatura u srodnim studijima koji se bave temom koja je naznačena u knjizi.

Jedno od mojih prvih iskustava rada prije 8 godina bio je rad s jednim visokokonfliktnim parom. Često sam se sjećao njih čitajući ovu knjigu. Bilo bi mi drago da sam mogao ovu knjigu pročitati barem i prošle godine jer bi mi i tada bila od pomoći, a drago mi je što ne moram čekati iduću godinu nego je već sada i ovdje možemo kupiti i čitati, primjenjivati, oplemenjivati, prepoznavati sebe ili nekoga oko nas u mnogim riječima, boreći se za dobro djeteta u nama samima, ali i dobrobit djece s kojom se susrećemo kao roditelji, stručnjaci, rodbina, prijatelji, poznanici.

Autorice pišu kako je otuđenje djeteta vrlo složen i dinamičan proces, a bazira se na odnosu moći i kontrole. Dopustite mi i ovome kratko progovoriti i načiniti poveznicu s evanđeljem, dakle radosnom viješću, po Mateju. Naime, i Isusovi učenici su imali problema s moći, pa su se pitali tko je najvažniji, tko je tu najbitniji.

U 18 poglavlju kod Mateja čitamo:

U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: »Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?« 2On dozove dijete, postavi ga posred njih 3i reče: »Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. 4Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. 5I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.«

Dijete je onda bilo simbol zanemarenosti, nebrige, izoliranosti od drugih, a Isus upravo to “dijete” a onda i sve druge koji su izolirani i zanemareni stavlja u središte. U tom duhu vidim i Vašu knjigu – briga oko zanemarenih vodi u kraljevstvo nebesko ovdje već na zemlji. Raj stvaramo ovdje.Dante Allighieri, koji je itekako poznavao i pakao i raj ovdje na zemlji napisao je kako nam ostaju tri stvari od raja:

  • zvijezde,
  • cvijeće,
  • djeca.

Hvala Vam poštovana profesorice Buljan Flander, hvala Vam kolegice Roje Đapić što ste na razumljiv, primjenjiv, obogaćujući, znanstveni i stručan način stavili na stol roditeljskog i partnerskog menia i ovu knjigu – Dijete u središtu (sukoba). Stavili ste na vidljivo mjesto što je potrebno vidjeti, kako bismo svi skupa rasli. Uvjeren sam kako čitanje i ove knjige će nas osposobiti za više ljubavi.”

Izvor: www.savjetovaliste.hr Link: https://savjetovaliste.hr/dijete-u-sredistu-sukoba-predstavljanje-knjige/

Print Friendly, PDF & Email