“Ključevi automobila, okviri naočala i kemijska olovka, to su samo neka od mjesta na kojima pedodfili snimaju mikrokamere kako bi na plaži snimali djecu. Tajne snimače teško je razotkriti jer često su to ljudi koji na plažu dolaze sa svojim obiteljima od kojih skrivaju svoje bolesne porive.
– Ove godine, u posljednjih mjesec dana, imali smo 5 takvih slučajeva. Počinitelji su svi bili muškarci i strani državljani. U kampovima na području Istre su fotografirali ili snimali nagu djecu – rekla je Suzana Sokač, glasnogovornica PU Istarske.
Razodjevenu djecu snimala su dva Rusa, Nizozemac, Slovak i Nijemac, svi u četrdesetim godinama, nitko od njih ranije nije u svojim zemljama evidentiran kao počinitelj sličnih kaznenih djela. Najčešće snimaju mobitelom.
Osim mobitela, pedofili koriste raznorazne druge špijunske spravice. Recimo, ovo izgleda kao običan ključ od automobila, ali ovdje je integrirana jedna mala kamera. Može biti kemijska olovka, ovdje je objektiv, stavite, držite ovdje, snimite što god poželite. Često je kamera integrirana i u okvir naočala. To su sve načini na koje su pedofili ove godine snimali djecu na našim plažama i u kampovima.
– Gotovo svi slučajevi bili su u kampovima, većina tih kampova su naturistički kampovi, tako da nismo baš imali takvih slučajeva na javnim plažama – rekla je Suzana Sokač.
U nudističkim kampovima snimanje je zabranjeno, zato niti mi nismo mogli otići i doznati što o tome misle njihovi gosti. No obišli smo tri istarska grada, i tamošnje javne plaže. Put smo započelli u Vrsaru, na gradskoj plaži kupača je bio kao da je špica sezone. Pokušali smo naći roditelje koji su spremni za razgovor o ovoj temi. Osim što sam morao paziti da kamerom ne razotkrijem njihovu intimu, mogao sam paziti na snimatelja. Mnogi na plaži nisu s odobravanjem gledali našu veliku kameru. Prvo smo bili u Vrsaru, sadsa smo u Poreču na gradskoj plaži dugoj nekoliko kilometara, i našli smo samo jednu obitelj spremnu pričati o ovoj temi. Istina, tek rijetko koje dijete je nago na plaži.
– Recite, djeca su vam odjevena na plaži. Bojite li se ljudi koji na plaži snimaju djecu?
Ivan iz Sremske Mitrovice: – Pa znate, ljepše je kad su odjeveni, nema komentara sa strane.
Kako bi reagirali da vidite da vam netko snima djecu?
– No comment. Vjerovatno bi nešto uslijedilo, vjerojatno bih reagirao burno, jer ipak su to djeca.
I većina bi ih, blago rečeno, u afektu reagirala burno. No iz policije pozivaju na suzdržanost u takvim trenucima.
– Teško je ostati hladne glave u takvom trenutku, kada se radi o tvom djetetu, ali to je ono što bi osobe trebale napraviti radi zaštite daljnjeg postupka, radi zaštite svog djeteta, trebaju ostati hladne glave, ne reagirati i prepustiti policiji postupak – rekla je Suzana Sokač iz PU Istarske.
Iskusnoj psihologinji iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Elli Selak Bagarić postavio sam pitanje: odjevena ili razodjevena djeca na plaži?
– Definitivno odjevena. I volje bih da živimo u svijetu u kojem djeca imaju potpunu slobodu, a da su pri tome zaštićena. Međutim, mislim da smo svi svjesni, nažalost ne dovoljno, koliko to zapravo rizika nosi, i da su sva djeca u riziku na plažama, i odjevena i neodjevena, od toga da njihove snimke i njihove fotografije dođu u ruke nekoga tko nema dobre namjere – rekla je Ella Selak Bagarić.
Ljudi koji snimaju i fotografiraju tuđu djecu na plažama, nikako nemaju dobre namjere. Psihologinja Selak Bagarić objašnjava da je često puta snimanje djece puno teži oblik zlostavljanja od fizičkog kontakta.
– Po meni je zapravo svaki pogled pedofila na fotografiju djeteta novo seksualno zlostavljanje. Moramo znati da seksualno zlostavljanje ne uključuje samo kontakt. Djeca mogu biti seksualno zlostavljana i bez toga, dapače, puno zlostavljanja se i događa kroz to: ili izlaganje djece nekakvim pornografskim sadržajima, ili zapravo stvaranje i distribuiranje seksualno eksplicitnih sadržaja za djecu. Dakle, sve to spada u seksualno zlostavljanje – rekla je Ella Selak Bagarić.
Policija u svojoj statistici ne vodi posebno slučajeve snimanja ili fotografiranja na plažama. To je objedinjeno u kaznenom djelu iskorištavanja djece za pornografiju. A takvih slučajeva nije malo. Tako je policija u godni 2017. evdientirana 185 kaznenih djela koje je počinilo 99 osoba. U 2018. godini 120 kaznenih djela, u 2019. godini 163, a u 2020. 227 kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju. Sa samo u prvih 6 mjeseci ove godine evidentiran je 171 slučaj, a za to je osumnjičeno 58 osoba.
U statistici nema lijepih rezultata, pa će do kraja godine statistika sigurno biti puno strašnija.
– Osim što provodimo represivne aktivnosti, mi provodimo i preventivne aktivnosti. Analizom je utvrđeno da se većina takvih kaznenih djela događa u kampovima, tako da policija na početku svake turističke sezone obilazi kampove, održava edukacije i sa odgovornim osobama i sa djelatnicima, ukazujemo im koja su to sumnjiva ponašanja, dakle koja ponašanja izazivaju sumnju, na što treba obratiti pozornost i kako trebaju reagirati u takvoj situaciji. Oni mogu zadržati počinitelja, oni mogu oduzeti taj mobitel ili drugi predmet kojim je snimao kako se ne bi uništili dokazi, i naravno moraju odmah potom obavijestiti policiju – rekla je Suzana Sokač.
Takav pristup, kada su u pitanju kampovi, čini se da daje rezultate. Vidi se to prema količini prijava.
– Dojave koje zaprimamo su različite. U većini slučajeva su roditelji ti koji primijete da netko fotografira ili snima njihovo dijete, imali smo također slučajeva da su gosti kampa prijavljivali, potom djelatnici kampa koji su radili u ugostiteljskim objektima, ili sami zaštitari – rekla je glasnogovornica PU Istarske.
Obilazeći javne plaže nisam mogao primijetiti da netko nagleda što se tamo događa. Mnogi nemaju niti video nadzor. U kampove, čak ni one koji nisu nudistički, nisu nas pustili. Niti jedna turistička tvrtka nije htjela o toj temi razgovarati, zbog loše reklame. Roditelji ne žele razgovarati o toj temi jer je nevjerojatno gadljiva. Kako onda riješiti to ako mi svi zatvaramo oči i ne želimo razgovarati?
– Ne preuzimamo odgovornost. I zapravo, to je jedna užasna poruka i žrtvama. U rehabilitaciji, odnosno u tretmanu djeteta koje je zlostavljano, koje ima traumu, najbolji prediktor oporavka je reakcija okolina. I ako nemamo reakciju okoline koja kaže da ovo nije prihvatljivo, da ovo nećemo tolerirati i da ćemo zaštititi žrtvu, mi ne možemo očekivati da će se dijete osjećati sigurno – naglasila je Ella Selak Bagarić.
Uporaba mobitela na javnim plažama je normalna slika, i mi smo snimili mnoge koji fotografiraju i snimaju. Nitko se na to niti ne osvrće. Psihologinja Selak Bagarić nam je skrenula pozornost na još jedan prilično šokantan podatak.
– Neka istraživanja pokazuju da roditelji godišnje objave u prosjeku 195 fotografija svojeg djeteta na svojim društvenim mrežama. Od toga je 70 posto sadržaja djece koja su gola na fotografijama – upozorila je Ella Selak Bagarić.
Društvene mreže bismo zapravo mogli nazvati švedskim stolom za pedofile. Biraju među milijunima fotografija koje im najbolje odgovaraju, a onda ih često puta raznim računalnim alatima obrađuju.
– Ako znamo da su ovakve fotografije naše nevine djece koje nisu seksualizirane, materijal kojeg će netko napraviti seksualizranim, da su to fotografije zbog koje će pedofil raspirivati svoju fantaziju sa nekom djevojčicom ili nekim dječakom, to je nešto čega jednostavno moramo biti svjesni, ne možemo to ignorirati – rekla je Selak Bagarić.
Pedofili, ističu psiholozi ali pokazuje i praksa, nisu suviše hrabre osobe. Ne možemo pedofile podijeliti niti po dobi, stupnju obrazovanja ili po nekoj drugoj karakteristici. No jedan podatak sigurno će vas šokirati.
– Moramo biti svjesni da danas živimo u takvom društvu da postoje cijele zajednice pedofila koji razmjenjuju takve fotografije, da pedofili nisu osobe koje ćemo mi golim okom prepoznati, da su to muškarci i žene koji dolaze na plaže sa svojim obiteljima, sa svojom djecom. Danas kada svi imamo mobitele u rukama, doista te situacije mogu djelovati bezazleno, i roditeljima je jako teško i prepoznati i znati tko je osoba koja dovodi njihovo dijete u rizik – rekla je Selak Bagarić.
Pedofila od pedofila razlikuje se po tome gdje završavaju snimke koje su vrebajući djecu načinili.
– Neki snimaju radi svoje vlastite privatne arhive, neki te sadržaje dijele sa drugim pedofilima, neki ih prodaju, dakle rade to radi zarade, a bilo je slučajeva i da su počinitelji te fotografije i snimke koristili kako bi mamili druge žrtve.
Uzmu fotografiju djeteta, naprave lažan profil, i drugoj se djeci predstavljaju kao njihovi vršnjaci kako bi ih namamili u klopku.
– Na internetu postoji tržište za praktički bilo što – kazao je Marko Rakar, stručnjak za računalnu sigurnost. – Tako da ovakvi sadržaji se ili razmjenjuju ili se s njima trguje na dubokom webu i na ilegalnim servisima.
– Što je dijete manje, što je ranjivije, što naivnije dijete, što nevinije dijete, to je nažalost ono više interesantno pedofilu. Istraživanja pokazuju da kada se analiziraju ti sadržaji koji se kreću, koji se dijele na nekakvim mrežima, najveću cijenu postižu fotografije djece što su mlađa – rekla je Ella Selak Bagarić.
Nije rijedak slučaj da fotografiranje ili gledanje snimke djece, pedofila dovede do spolnog uzbuđenja i da on krene u napad. Nažalost, kada se to dogodi jako je teško to dokazati na sudu, posebno ako se radi o djeci mlađoj od četiri godine, koja se još dobro ne izražavaju. Da bi došli do pravih odgovora, pri forenzičkoj obradi djeteta, koriste se posebnim krpenim lutkama.
Hrvatski zakoni zapravo su slabi. Registar pedofila postoji, no gotovo ničemu ne služi.
– Registar pedofila u ovom trenutku nema smisla. Dakle, pitanje je i poslodavca hoće li tražiti informaciju o osobi koju će zaposliti ili neće. Što znači da vaše dijete može ići školu kod nekoga tko je pedofil, može ići na trening kod nekoga tko je zapravo registrirani pedofil. To su problemi s kojima se Hrvatska bori – naglasila je Ella Selak Bagarić.
I nije ovo samo hrvatski problem. S pedofilijom se bori cijeli svijet. Čak i najveće računalne kompanije. Upravo je Apple prije koji tjedan najavio da će skenirati sve fotografaje korisnika njihovih uređaja.
– Ovo što je Apple najavio od sljedećeg updatea njihovog operativnog sustava, nije u biti novo. Dakle, Dropbox, Microsoft, Google, oni već koriste slične algoritme, međutim bitna je razlika da oni to rade na svojim serverima, dakle kad uploadamo fotografije na njihove servere, a sada će Apple skenirati slike prilikom uploada na iCloud i taj sken će obaviti na samom telefonu, a ne u oblaku. Algoritam je napravljen na takav način da on može prepoznati samo one fotografije koje su do sada već identificirane kao fotografije dječje fotografije, zlostavljanja, ili djece koja su nestala – pojasnio je Marko Rakar.”
Statistika pokazuje da je jedno od petero djece na svijetu proživjelo neki oblik seksualnog nasilja. Da pedofilija nema veze sa dobi ili spolom pokazuje slučaj umirovljenog britanskog vozača kamiona Ralfa Clarka. On je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, tada već u poznim godinama silovao dvije djevojčice i dječaka. Kazna od 13 godina zatvora sustigla ga je u dobi od 101 godine.
Članice Kriznog stožera Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba doc. prim. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić, dr. med., spec. pedijatar, subspecijalist dječje neurologije, zamjenica ravnateljice, i psihologinja Ella Selak Bagarić gostovale su 18. ožujka 2020. u emisiji HRT-a "Dobar dan Hrvatska" gdje su dale brojne savjete kako roditelji mogu zaštiti djecu od koronavirusa - medicinski i psihološki, zašto na neko vrijeme treba zaboraviti na plišane igračke, koliki su rizici obolijevanja u različitim dobnim skupinama djece, kako adolescentima objasniti realne opasnosti i potaknuti ih da pristanu ne izlaziti van u ovom periodu, postaviti im granice...
"O tome gdje je odrastala,kakav je životni san ostvarila u Zagrebu, što su to psiha i duša, ZG-magazinu govori prof. dr. Gordana Buljan Flander, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Otkriva kakvo je mentalno zdravlje nacije i kakve će posljedice ostaviti situacija s koronavirusom, ali i potresom u Zagrebu.Portal ZG-magazin je objavio intervju s ravnateljicom prof. dr. sc. Gordanom Buljan Flander", piše novinarka Snježana Kratz na portalu ZG-magazinu koji je 3. srpnja 2020. objavio intervju s ravnateljicom prof. dr. sc. Gordanom Buljan Flander:
Jedno od osnovnih prava djeteta je pravo na zaštitu od zlostavljanja i zanemarivanja, pravo da odrasta sigurno i voljeno. Generalna skupština UN-a je 1959. godine usvojila Deklaraciju o pravima djeteta, a 20. studenog 1989. godine je usvojila Konvenciju o pravima djeteta. Od toga dana u cijelome se svijetu obilježava Međunarodni dan prava djeteta. Njime se želi senzibilizirati javnost i ustanove za potrebu zaštite maloljetnika od zlouporabe, nasilja i raznih oblika diskriminacije.
