Gošća RTL-a Danas 16. veljače 2020. bila je ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba Gordana Buljan Flander, a povodom tragičnih smrti dviju 16-godišnjakinja u Sopotu i u Malom Lošinju:

»Tko je odgovoran za ovu situaciju, za činjenicu da je jedna tinejdžerica završila na ulici i da je na kraju ovako tragično završila?

Buljan Flander: Ja ne smatram da je odgovoran samo jedan sustav. Uvijek smo odgovorni svi koji smo mogli pomoći tom djetetu, a to znači i sustav zdravstva i sustav školstva i sustav socijale i pravosudni sustav. Jedni bez drugih ne možemo. Nažalost, kad se ovako nešto dogodi mi uvijek počnemo pričiati tko je odgovoran, i onda svi peremo ruke i upiremo prste u onog drugog. Ja bih puno radije da nam ovo budu povodi da se od okrivljavanja okrenemo prema suradnji i da shvatimo da danas ne možemo zaštititi dijete samo s jednog aspekta i samo iz svoje struke. Danas ne mogu ja sjediti u ambulanti i pisati nalaze, a da me se ne tiče što je poslije bilo s tim djetetom; moram biti na stalnoj telefonskoj liniji u stalnom kontaktu i sa socijalom i sa školstvom i sa pravosuđem.

Vi sad spominjete nekoliko sustava. Tko od njih prvi treba pomoći mladima s problemima, da ne upadnu u još gore probleme, primjerice kad odu iz kuće ili kad završe u domu?

Buljan Flander: Oni koji su prvi na liniji fronte. Mi obično upiremo prstom prvo u Centar za socijalnu skrb ili pravosuđe, ali zapravo, ako oni nemaju informaciju, ako im ne dojavimo, onda smo mi odgovorni koji nismo dojavili. Dakle, to su nastavnici, to su susjedi, odgajatelji u vrtiću, to su pedijatri, to su zdravstvene ustanove. Ako smo obavijestili, kao što naša Poliklinika redovito obavještava Centar za socijalnu skrb, onda je Centar taj koji također mora vrlo, vrlo žurno reagirati i on je taj koji može ući u obitelj i vidjeti što se događa, može naložiti neke tretmane, može surađivati s drugim dijelovima sustava, dakle onda je Centar u pitanju. A pravosuđe je, naravno, vrlo važno, da sve skupa ide žurno i da ide brzo, a ne da postupci traju 3-4 godine i da za to vrijeme dijete bude u nekom limbu gdje ne znamo što ćemo s njim.

Što je u cijeloj priči s roditeljima?

Buljan Flander: Ja ne bih nikako htjela prozivati nikoga konkretnoga niti komentirati ništa konkretno, ali mogu reći na osnovu istraživanja da je vrlo jasno da djeca koja su problematična najčešće dolaze iz obitelji s nesređenim odnosima. Djeca koja su nasilna u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi, dolaze najčešće iz obitelji u kojima su i sama zlostavljana. Istraživanja pokazuju da 90% mladih koji su osuđeni za ubojstvo dolaze iz obitelji u kojima su zlostavljani, a da su zlostavljana djeca 4-7 puta češće u riziku da i sama budu nasilni u adolescenciji i u mladoj dobi. Ja se uvijek pitam kad se ovako nešto dogodi, gdje smo bili prije? Nije niti jedno dijete postalo odjednom nasilno, nije niti jedno dijete postalo odjednom problematično. Tako da se mi stalno čudimo zašto je netko problematičan sa 15,16,17 godina, zašto je problematičan sa 13,14,15, a gdje smo bili kad je to dijete imalo 5,6,7,8 godina, kad je išlo u 1., 2., 3. razred osnovne škole, kad su učitelji u nastavi mogli vidjeti, pedijatri, svi mi u zdravstvu kojima dolaze takva djeca. Ali čini mi se da koliko je god postojalo prije dvadesetak godina, kad smo počeli govoriti o tome, puno entuzijazma među stručnjacima da prijave, da reagiraju, da obavještavaju… čini mi se da je taj entuzijazam splasnuo.

Dotaknimo se za kraj i ovotjednog slučaja ubojstva u Malom Lošinju, također je riječ o maloljetnici, o djevojci od 16 godina. Tamo se također pokazalo da sustav ne funkcionira. Svi su znali sve, ubojica je osoba koja je dobro poznata i policiji i institucijama, nije se reagiralo na vrijeme. Kada će se to popraviti po vašem mišljenju i zašto se već ne popravlja nakon niza ovakvih sličnih događaja?

Buljan Flander: Ja mislim da to ne može niti jedan sam sustav učiniti, niti jedan čovjek sam. Zna se tko kreira politike, i zna se da je zapravo država odgovorna. Kad govorimo baš o demografskim mjerama, za mene nije demografska mjera dati jednokratnu pomoć nekome tko je rodio dijete; demografska mjera je osigurati da djeca odrastaju u sigurnom okruženju. Ja godinama pričam i dalje stojim na tome da mi štedimo na djeci i da ne osiguravamo to sigurno odrastanje, počevši od malog broja stručnjaka koji rade s obiteljima, od malog broja savjetovališta i od toga da stručnjaci koji reagiraju, koji prijavljuju, koji štite djecu nemaju zaštitu. Pa onda oni koji bi možda i prijavili razmišljaju »pa ne želim sebe izložiti neugodnostima, ne znam kako će me i tko zaštititi« i onda se i oni povlače. Tako da mislim da je država ta koja mora povezati sve sustave da profunkcioniraju.”

Izvor: RTL: https://www.rtl.hr/vijesti-hr/video/vijesti/365179/ravnateljica-poliklinike-za-zastitu-djece-kad-se-nesto-dogodi-pitam-se-gdje-smo-bili-prije/

Print Friendly, PDF & Email