Roditelji koji pružaju podršku djeci u sadašnjoj krizi trebaju puno informacija, ali i sami trebaju podršku. Zdravstvena kriza koju živimo teška je za sve, ali je dodatno opterećena i drugim životnim situacijama koje prate uobičajeni život – npr. stres vezan za posao i ekonomski stres, stres u obiteljskim odnosima i vezano za zdravlje… Govoreći o obiteljskim okolnostima, već odavno je prepoznat i priznat roditeljski stres. Roditeljski stres se obično opisuje kao uznemirujući osjećaj prema sebi i djetetu, a takvu uznemirenost i neugodu roditelj direktno pripisuje zahtjevima roditeljstva koji se pred njega postavljaju. (Više o roditeljskom stresu možete pročitati na linku: https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/roditeljski-stres/ )
I dok u uobičajenim okolnostima života govorimo o blažem ili umjerenom roditeljskom stresu, u sadašnjim okolnostima koji su teški za sve možemo uz one očekivane i svakodnevne prepoznati i neke nove izvore stresa u roditeljskoj ulozi, ili barem veću uznemirenost zbog zahtjeva roditeljske uloge u situaciji opće krize. Na primjer, ako su neke djetetove karakteristike kao izvor mogućeg stresa bile prisutne i prije krize, sada roditelju može biti još teže nositi sa zahtjevnošću djeteta, njegovim zdravstvenim teškoćama, odnosima između braće i sestara i dr. U uvjetima emocionalne preplavljenosti zbog krize, ali i dodatne odgovornosti za dobrobit djeteta, neke od navedenih situacija se mogu opažati više uznemirujućim i preplavljujućim nego ranije.
Nadalje, koliko god je roditeljima odnos s djetetom važan, sadašnja povećana vezanost djeteta za roditelja uslijed straha za sebe i odrasle može biti uznemirujuća. U situaciji općeg stresa roditelj može doživjeti kako dosadašnji načini vođenja djeteta i usmjeravanja baš i ne funkcioniraju kao u stabilnijim vremenima i nerijetko se osjećaju nekompetentni kao roditelji, dodatno ukoliko su opterećeni odgovornošću koliko su važni djetetu u suočavanju s krizom. Doživljaj stresa, u svim tim okolnostima pojačavaju i okolinski faktori, npr. ukoliko roditelj(i) imaju slabu podršku za sebe ili imaju i stres u drugim bliskim odnosima. Jedan od izvora roditeljskog stresa su i zahtjevi ostalih uloga koje odrasli imaju, a sada se one sve isprepliću u obitelji i istom prostoru. Obitelj je sada mjesto intenzivog života svih, mjesto rada roditelja i učenja djece, zajedničkih, novih, ali i ranijih aktivnosti, mjesto gdje se isprepliću različite uznemirenosti i strahovi karakteristični u kriznim situacijama.
Možemo zahtjevnost roditeljstva u vrijeme epidemije vidjeti i na duhovit, ali jako istinit način, kako to ovih dana napisala jedna kreativna mama (prenosimo uz njeno odobrenje):
„Stres od silnih savjeta kako napraviti maske od muževih gaća, kako pomoći djetetu da svlada online obrazovanje, objasniti adolescentici socijalno distanciranje i preživjeti, obaviti sastanke na tri različite platforme, provjeriti je li dijete još živo, vježbati yogu uz youtube i zračiti, zračiti, zračiti…“
Poznato, zar ne? Cilj nam nije intenzivirati stres majki i očeva ovih dana, nego ga priznati kao stanje koje je u kriznim vremenima i očekivano. Naravno, niti su izvori niti je intenzitet roditeljskog stresa jednak za sve. U tzv. „normalnim uvjetima“ kod većine roditelja postoji blaži roditeljski stres, a u kriznim uvjetima kao što su ovi, očekivan je veći intenzitet.
Zašto je važno prepoznati stres povezan s roditeljstvom u situaciji općeg stresa?
Roditeljski stres utječe na zadovoljstvo našom ulogom roditelja, ali i na doživljaj sebe općenito. Danas psiholozi smatraju da je za dobrobit djeteta najvažniji odnos roditelj-dijete, a roditeljski stres ga zaista može ometati. Drugi razlog je što suočavanjem s roditeljskim stresom i pomaganjem sebi i dijete indirektno dobiva pomoć. Naime, roditelji koji su pod intenzivnijim roditeljskim stresom češće svoju djecu opažaju negativno, gube empatiju za dijete i skloniji su neadekvatnim roditeljskim postupcima, a u situaciji stresa imaju nedovoljno alternativnih načina postupanja. A odavno znamo kako su neadekvatni roditeljski postupci povezani s kasnijim teškoćama kod djeteta.
Kako prepoznati roditeljski stres?
Kao i u svim stresnim situacijama, važno je stanje stresa prvo prepoznati, u ovom slučaju u situacijama koje su povezane s roditeljstvom. Obratite pažnju na svoje tjelesne reakcije koje možete povezati direktno sa zahtjevima roditeljstva: npr. umor, napetost, manjak energije. Zatim, razmislite koje vam se emocije najčešće javljaju vezano uz zahtjeve roditeljstva: možda strah , tjeskoba, ljutnja, zamjeranje…Koje misaone reakcije uočavate kod sebe: je li to nestrpljivost, negativni stavovi o sebi i djetetu, stalna zabrinutost za budućnost..Što opažate kod sebe u ponašanju? Jeste li nemirni, razdražljivi, skloni negativnim postupcima prema djetetu i agresivnosti..? I je li vam sve te reakcije otežavaju nošenje sa zahtjevima roditeljstva sada? Je li vam se čini da je došlo do promjena u vašem ponašanju, da su vam zahtjevi roditeljstva uznemirujući?
Možda uz svoje reakcije opažate i promjene kod djeteta. Važno je podsjetiti se da su poteškoće kod djeteta koje kod roditelja izazivaju stres, zapravo često i posljedica roditeljskog stresa. U praksi se često tijekom savjetovanja nakon što je roditelj došao zbog nekog djetetovog problema susretnemo s potrebom roditelja da njima treba pomoć, jer se teško nose sa svim zahtjevima koje roditeljstvo pred njih postavlja.
Što učiniti?
– Za početak ne treba puno – zastanite i dopustite sebi da ste pod stresom i priznajte sebi da vam nije uvijek lako. Normalno je da roditeljstvo nosi i frustracije, a u sadašnjem vremenu krize još i više.
– Razmislite koje su vam sada situacije povezane s roditeljstvom stresne. Jesu li to slične situacije kao i prije krize? Ili neke nove? Moguće je da zahtjevnost sadašnje situacije zaista dovodi do neke drukčije iscrpljenosti nego što je to bilo prije.
– Obratite pažnju na signale koje vam šalje tijelo i kada ih opažate, to su signali za pogled unutra, ali pogled prema van – koje situacije vas dovode do stresa.
– Razmislite što činite kad vam je s djetetom neka situacija teška. Iako nezadovoljni, nastavljate se truditi „jače“, ali s porastom frustracije? Gubite glavu? Vičete? Kažete kako ništa ne pomaže? Bolje je zastanite, nađite način da se smirite.A onda ponovo razmotrite situaciju. Ako vam je teško iz drugog ugla vidjeti, pogledajte je kao da je to situacija u kojoj je vaša prijateljica/prijatelj. Možda ćete se tada lakše prisjetiti nekih drugih postupaka.
– U vremenu krize sigurno pokušavate naći neku novu rutinu. Rutina pomaže, to je odlično. Ali razmislite jeste li planiranju prišli perfekcionistički, kao novom projektu, kao dodatnom pritisku. To ne pomaže. Podsjetite se da ne morate biti savršeni, smijete odstupiti od raznih pravila.
– Dopustite sebi da vam razdoblje prilagodbe na krizu traje i dulje i možda u slijedećim danima nekim situacijama recite „ne“. Nedostatak direktnih kontakata čini da smo na telefonu više nego ranije, jer nam kontakti na taj način trebaju. Razmislite je li vam baš svi trebaju.
– Pokušajte više vremena tijekom dana posvetiti zajedničkim ugodnim i zabavnim aktivnostima članova obitelji, s djecom, i svakako, individualno sa svakim djetetom…Zajedničko kuhanje, pospremanje fotografija ili preslagivanje ormara može biti jako zabavn.
– Obitelji nisu navikle živjeti izolirano. Umorili ste se od „igre dućana“, dosadilo vam je kartanje, slušanje djece „tko je prvi počeo“, „tko je gurnuo koga“…Da, najviše na svijetu ih volite, ali je normalno da ste emocionalno iscrpljeni….priznajte te trenutke. Ne morate biti najbolji i najkreativniji, ovo je maraton tijekom kojeg postoje lakše i teže dionice, bolji i lošiji dani.
– Pokušajte u sadašnjem vemenu krize naći barem kratki dio u danu koji će biti samo vaš, vaš predah, „vaših pet minuta“, vaša kava na prozoru, vaš omiljeni film, serija. Za to vrijeme ne trebate dopuštenje, to je vaša potreba.
– Iako je u nekim obiteljima to lakše reći nego napraviti, razmislite o tome kako su podijeljene svakodnevne aktivnosti u obitelji. Ne morate raditi neke stvari samo zato što mislite da ih radite najbolje, dajte priliku i drugima da budu s djetetom, podijelite roditeljske zahtjeve s partnerom/partnericom, drugim članovima obitelji ako ih imate.
– Kao i u drugim stresnim situacijama, i kod roditeljskog stresa, dobro je primijeniti sve ono što nam inače pomaže (i prije krize je bilo puno stresa). Prisjetite se svojih načina nošenja sa stresom od prije (možda ste ih zaboravili), u čemu ste bili kreativni, pokušajte s nekom metodom opuštanja i relaksacije, odlučite se za nešto novo o čemu ste razmišljali a niste do sada primijenili.
– Razmislite možete li s nekim razgovarati kad vam je teško? Razmjena iskustava s drugim roditeljem, prijateljima, članovima obitelji, može puno pomoći. Ako ne tražite podršku, možda je nećete ni dobiti i tada frustracija raste. I tražite podršku od onih koji vam odgovaraju.
– Ukoliko kod sebe uz opći stres prepoznajete i roditeljski stres, potražite pomoć. Danas je stručna pomoć dostupna telefonom, mailom…Kroz savjetovanje i kroz ponovno zajedničko procjenjivanje različitih roditeljskih situacija koje su vam teške, možda ćete ih vidjeti na nov način i time uspostaviti osjećaj kontrole nad njima. To dovodi do većeg samopouzdanja u roditeljskoj ulozi i čuva vas u ovim vremenima.
I vi i vaše dijete/djeca ste posebne osobe sa svojim specifičnostima. I kao i uvijek kod stresa, a sada u vrijeme krize osobito, što je drugima uznemirujuće u tom odnosu, vama ne mora biti tako. I obrnuto, naravno, vas može uznemiravati ono što druge ne muči. Zato uzmite vrijeme, budite strpljivi i tražite podršku jer nam svima sada treba osjećaj da nas drugi razumiju.
Piše: doc. dr. sc. Bruna Profaca, klinička psihologinja
Ilustrativna fotografija: Pixabay.com
Drugi tekstovi autorice:
Roditeljski stres
Živimo krizu: Podrška okoline je zaštitni faktor prvog reda, i kod djece i kod odraslih
Neka su djeca ranjivija (1): Kakva im podrška treba u vrijeme zdravstvene krize?
Neka su djeca ranjivija (2): Podrška djeci rastavljenih roditelja u vrijeme zdravstvene krize
Anksioznost kod djece
Otpornost djeteta
Smije li djetetu biti dosadno?
Trauma zlostavljanja: Zašto je važno stalno podsjećati?
