Kada smo u uobičajeno vrijeme planirali rođendane bilo za nas osobno ili za nama drage ljude, a ponajviše za djecu, na raspolaganju smo imali mali milijun želja i mogućnosti. Danas, ili da budemo realni unazad već gotovo godinu dana, okolnosti su se izmijenile. I sama sam bila u toj situaciji prošle godine u travnju, sa dva mališana koji su htjeli proslaviti svoj rođendan sa svojim prijateljima i bližnjima, ali im je to bilo onemogućeno zbog ‘lockdowna’. Ipak, i tada, u drugačijim okolnostima, nastojala sam poticati svoju djecu da izvučemo najbolje iz date situacije.
Rođendani su u našoj obitelji uvijek posebne prilike i dan koji treba obilježiti i slaviti jer, na koncu, time slavimo život, potičemo zahvalnost što smo tu, prisutni i u mogućnosti da ostavimo svoj trag u ovome svijetu.
Čestitke vrtićkih prijatelja putem WhatsApp roditeljske grupe
Prvi je bio rođendan djevojčice, vrtićkog djeteta. Kako bismo stvorili slavljeničko raspoloženje, neizostavan je bio odabir haljinice i priprema torte po njezinoj želji. Također, budući je to bio njezin dan, željela sam da se osjeti posebnom pa smo radili ‘poseban’ obiteljski rođendanski ručak, napuhali smo mnoštvo balona, te kupili svijeće prskalice, pjevali rođendanske pjesmice. Kako su joj na rođendanu mogli prisustvovati samo roditelji i stariji brat, a s obzirom da nam danas tehnlogija omogućuje digitalnu komunikaciju, napravila sam jedno malo iznenađenje za nju.
Dan ranije sam zamolila roditelje iz naše vrtićke WhatsApp grupe da njezini mali prijatelji snime video poruku za nju i to je bila dirljiva i emotivna gesta za nju – prijatelji koji su je se sjetili i uljepšali njezin dan.
Od jutra smo primali predivne video uratke, čestitke pa čak i plesne korografije, recitacije njezinih malih prijatelja iz vrtića. Kada oni nisu mogli fizički biti prisutni, uz pomoć drugih kanala smo joj uljepšali dan njihovom ‘prisutnošću’.
Također, potrudili smo se da joj kupimo 3 poklona. Sve su to bile sitnice, ali imala je osjećaj odmotavanja poklona posebno od mame, tate i brata, a znamo svi da djecu često ti šareni papiri i sam čin otvaranja poklona najviše veseli.
Na kraju, bio je to ipak dan za pamćenje.
Slično smo ponovili i za dječaka, školarca, ali tada su nam veselje u rođendansku proslavu unijeli i bratići i sestrične, i također smo taj dan nastojali učiniti maksimalno posebnim za njega od ranog jutra.
Sada postoje i mogućnosti slavljena rođendana na otvorenom (ako vrijeme dopušta), na izletištu, igralištu pa čak i sanjkalištu. Uz par bliskih prijatelja, pizza dostavu i sokiće, te ponajviše dobro raspoloženje, zabava je zagarantirana.
Vjerujem da nas je protekla godina sve protresla i navela da presložimo svoje prioritete, da uvidimo koji su ljudi uz nas u najtežim okolnostima, tko misli na nas, javlja nam se i pronađe način da nas pita kako smo. Prošla godina nas je također dosta okrenula prirodi i ponovno smo otkrili čar i prednost lijepe šetnje, planinarenja ili jednostavno provođenja vremena u prirodi i trebamo maksimalno iskoristiti kreativne ideje na otvorenom.
Mamin rođendan: najvažnije da su naši najmiliji uz nas
Podijelila bih s vama i moj osobni, veliki, okrugli rođendan prije samo par tjedana. Nije to bio period za slavlja nakon potresa u Zagrebu i na Banovini. Sjetila sam se tog perioda koji mi je bio omiljen kad sam bila djevojčica – čarolija Božića, Nove godine pa onda i mog rođendana… Mojoj sreći nije bilo kraja, a sada nas je baš u tom periodu toliko toga zateklo!
Gledajući i slušajući sve tužne vijesti, u meni se ipak rodila odluka, inat i svijest da baš zato što nam život sada pokazuje svu svoju krhkost, treba ga uživati – SVAKI DAN!
Koliko ga samo uzalud često ‘trošimo’ na brige, loše misli i analize (overthinking)… Ali, bez obzira na okolnosti, tu smo da sami sebi kažemo: »Čestitam ti, kroz sve si to prošla i nazdravi na kraju sama sebi, svojim godinama, životu!«
Tako se rodila ideja proslave prvenstveno za mene samu, a onda i da to podijelim sa svojim najdražima. Restorani i kafići su zatvoreni, svi smo bili potreseni potresima, ali obećala sam sama sebi (u stilu Titanica koji je tonuo, a orkestar je svirao) da mi »ništa neće taj dan pokvarit«!
Naručila sam tortu i predivne balone, napravila plan za predivnu večeru. Okolnosti su mi išle na ruku jer je više od 60% mojih najbliskijih prijateljica do tada preboljelo Covid i tako sam organizirala intimno žensko druženje kojem su se sve veselile.
Sljedeći dan sam proslavila rođendan uz ručak sa svojom obitelji i roditeljima. Uvijek postoji mnoštvo načina da se to učini posebnim, od izbora hrane i pića, dekoracije, atmosfere, ali ono što je najvažnije je da su naši najmiliji uz nas. Rođendan se pretvorio u slavljenički vikend, sa malom šačicom mojih velikih ljudi.
Okolnosti su i dalje izazovne, ali moja odluka je bila staviti fokus tamo visoko iznad oblaka gdje samo sunce sja, jer nije li sreća često stvar odluke…?
Na kraju smo obiteljski zaključili, da nećemo više čekati rođendane za obilježiti lijepe prilike. Slavit ćemo baš sve male i velike uspjehe – samo da nađemo povod za staviti osmjeh na lice, a danas nam je potrebniji više nego ikada.
Piše: Ivana Petković Čevra, članica Roditeljskog odbora Poliklinike
