Posjet predsjednika Zorana Milanovića Poliklinici kao podrška zaštiti mentalnog zdravlja djece i mladih

Predsjednik Zoran Milanović posjetio je u ponedjeljak 7. lipnja 2021. Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba gdje je sudjelovao na radnom sastanku sa stručnim timom Poliklinike. Razgovaralo se o problemima mentalnog zdravlja općenito, o zaštiti zlostavljane i zanemarene djece,o mentalnom zdravlju djece nakon potresa koji su nas zadesili, kao i tijekom duge krize uzrokovane korona virusom te o problemima na koje stručnjaci Poliklinike nailaze u svakodnevnom radu zbog pritisaka roditelja koje stručnjaci suoče i/ili prijave s njihovim štetnim ponašanjima prema vlastitoj djeci.

Uz ravnateljicu prof. dr. sc. Gordanu Buljan Flander ispred Poliklinike predsjednika Milanovića dočekali su Romana Galić, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom i predsjednica Upravnog vijeća Poliklinike te doc. dr. sc. Vjekoslav Jeleč, pročelnik Gradskog ureda za zdravstvo Grada Zagreba. Na sastanku s Predsjednikom sudjelovali su stručnjaci Poliklinike doc. prim. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić, zamjenica ravnateljice, doc. prim. dr. sc. Vlatka Boričević Maršanić, pomoćnica ravnateljice za kvalitetu zdravstvene zaštite, dr. sc. Renata Ćorić Špoljar, voditeljica dijagnostike i tretmana, Nikolina Škrlec, dipl. socijalna radnica, Dora Kralj, socijalna pedagoginjaa, Zdravko Miočević, pravnik Poliklinike, Mia Roje Đapić, psihologinja i voditeljica Odbora mladih i Lea Zelić, članica Odbora mladih. Uz predsjednika Milanovića sastanku je prisustvovala savjetnica Predsjednika Republike za odgoj i obrazovanje Jadranka Žarković.

O 19 godina rada Poliklinike

– U Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba u proteklih 19 godina od osnutka, kroz obradu i tretman prošlo je oko 24 tisuća djece i njihovih obitelji. Od toga više od 35% zlostavljane djece, pri čemu jedna trećina zlostavljane djece trpi više do jednog oblika zlostavljanja. Najviše je djece koja svjedoče nasilju u obitelji, između 300 i 400 godišnje, te su i sama izložena nekom od oblika nasilja od strane članova obitelji – predstavila je ravnateljica rad Poliklinike:

– Kod osnivanja Poliklinike pitali smo se što djeci treba od sustava, a ne što sustavu treba od djece. Stoga je cilj Poliklinike pružiti sustavnu i efikasnu pomoć djetetu od strane različitih stručnjaka na jednom mjestu tj. multidisciplinarni pristup psihologa, psihijatara, socijalnih radnika, socijalnih pedagoga, defektologa, logopeda, neuropedijatra, medicinskih sestara i pravnika tako da dijete dobije pomoć svih stručnjaka unutar jedne institucije. Osim multidisciplinarnosti ključna riječ u zaštiti djece je intersektorska suradnja što Poliklinika stalno inicira.

Predsjednika su zanimali podaci istraživanja o prevalenciji zlostavljanja i zanemarivanja djece u Hrvatskoj i svijetu, prikaz prakse zaštite djece-žrtava, zakonske odredbe i tretman zlostavljača.

Ravnateljica prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander i zamjenica ravnateljice zamjenica ravnateljice doc. prim. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić u razgovoru s predsjednikom Zoranom Milanovićem

Napadi i prijetnje roditelja stručnjacima

Ravnateljica se posebno osvrnula i na sve veći broj slučajeva visokokonfliktnih razvoda gdje su djeca u središtu sukoba roditelja – bivših partnera, koji često koriste djecu kao oružje u vlastitim obračunima.

– Jedan od izazova s kojim se nosimo mi stručnjaci koji radimo s djecom iz visokokonfliktnih razvoda kao i zlostavljanom djecom je da smo izloženi napadima i prijetnjama roditelja po društvenim mrežama, po raznim forumima i grupama, u medijskim nastupima, pri čemu se neki od njih, iako se protiv njih vode postupci za zlostavljanje vlastite djece, potpisuju kao aktivisti za prava djece – rekla je ravnateljca.

Vezano uz temu vršnjačkog nasilja predsjednik se prisjetio svojih školskih dana te se razgovaralo i o tome kako su kultura i zaštita djece tada bila drugačiji. Dr. sc. Renata Ćorić Špoljar pojasnila je način na koji se prijavljuju zlostavljanja, te suradnju s prekršajnim sudovima na način da djeca ne moraju ići na sud nego prekršajni suci dođu u Polikliniku gdje naši eksperti razgovaraju s djecom žrtvama obiteljskog nasilja putem audio-video linka. U jednoj prostoriji stručnjak Poliklinike razgovara s djetetom, a sudac iz druge prostorije pitanja postavlja stručnjaku, a stručnjak ih prilagodi djetetu. Pravnik Zdravko Miočević govorio je o pravnom aspektu kvalifikacije kaznenog djela povrede djetetovih prava, što je predsjednika Milanovića, koji je po struci također pravnik, posebno zanimalo.

Neprepoznata trauma i prevencija mentalnih poremećaja

Doc. prim. dr. sc. Vlatka Boričević Maršanić je napomenula problem neprepoznatih traumi u djetinjstvu i koliko je važna prevencija teškoća mentalnog zdravlja, jer su istraživanja dokazala kako 50% psihičkih poremećaja počinje do 14. godine života djeteta, a 75% do 18. godine:

– Zbog toga je važno da se prepoznaju traume, a ne da se akumuliraju i potom rezultiraju razvojem poremećaja koji su u adolescenciji često i neprepoznati, isto tako i u odrasloj dobi, kada problem mentalnih poremećaja postaje ogroman problem u društvu. Svjetska zdravstvena organizacija upozorava da će do 2030. godine depresija biti vodeći zdravstveni problem u svijetu.

Doc. dr. sc. Vjekoslav Jeleč posebno je istaknuo problem suicidalnosti kao drugi uzrok smrti mladih u dobi 14. do 23. godine starosti i u Europi i globalno.

Ravnateljica je predstavila rezultate probira na mentalno zdravlje koje je Povjerenstvo za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih Grada Zagreba, na čijem je onda čelu, provelo na više od 22 000 učenika osnovnih i srednjih škola u Zagrebu i naglasila je kako je jako zabrinjavajuće da nakon perioda pandemije i potresa, 14% djece osnovnih i srednjih škola pokazuje simptome iz kruga PTSP-a, 9% dijagnozu depresije, te 9% anksioznosti.

Transgeneracijski prijenos traume i toksični stres

Doc. dr. sc. Vjekoslav Jeleč upozorio je kako sve više govorimo o transgeneracijskom prijenosu traume, a zamjenica ravnateljice doc. prim. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić, čije posebno područje interesa je toksični stres, opisala je istraživanja kojima je to dokazano:

– Najveća istraživačica na tom području je američka neuroznanstvenica Rachel Yehuda. U prvom slučaju, riječ o istraživanju obitelji stradalih u holokaustu, a promatrane su najmanje tri generacije obitelj koje su nakon 2. svjetskog rata iselile iz Europe u Ameriku. Najdisfunkcionalnije obitelji su bile one u okjima su roditelji prije 5. godine života bili žrtve holokausta i preživjeli to u Rusiji, Poljskoj, Njemačkoj itd. Djeca u tim obiteljima su značajno češće, čak 3 puta izabrali profesije vezane uz socijalni rad i mentalno zdravlje nego djeca iz opće populacije. Drugo je istraživanje koje je rađeno kratkoročno, gdje je mjerena razina hormona stresa, kortizola, kod trudnica na Manhattanu koje su preživjele teroristički napad 9/11. Povišeni kortizol nađen je i kod mama i kod beba, vrijednosti su bile značajno više nego kod trudnica i beba iz kontrolnih skupina. A što radi kortizol? Mijenja cjelokupnu citoarhitektoniku mozga s dugoročnim učincima. Trauma potresa, dugotrajni stres zbog pandemije, nasilje u obitelji.. to utječe na promjenu genomike, to se uvlači pod kožu, osobito u ranijoj odrasloj dobi, ta djeca značajno češće obolijevaju od infarkta, razvijaju maligne bolesti, bolesti imuniteta. Iz tih istraživanja mi crpimo znanje i pratimo što se zbiva kod nas.

Predsjednik Milanović kazao je kako je i sam bio pred Pentagonom u trenutku udara terorističkog aviona 9/11, pa ga je zanimala kada je stres poticajan, kada štetan i u čemu je razlika stresa i traume.

Psihologinja Mia Roje Đapić objasnila je:

– Po definiciji je traumatski događaj bilo koji događaj koji predstavlja prijetnju životu, zdravlju, tjelesnom integritetu, bilo da se to dogodi nama ili da svjedočimo da se dogodilo nekoj osobi koja nam je važna. Stres ovisi o subjektivnoj procjeni. Potres je češće trauma, a pandemija je više dugoročni stres.

Djeca nemaju razvijene mehanizme sučeljavanja sa stresom i traumom kao mi odrasli i zbog toga stručnjaci Poliklinike sustavno rade na izgradnji otpornosti djece.

– Djeca su prije bila izložena puno manjem broju negativnih utjecaja. Danas se suočavamo sa sve okrutnijim bullyingom u školi, cyberbullyingom, seksualnim zlostavljanjem putem interneta. Prema istraživanju Poliklinike oko 60% djece prima, šalje i prosljeđuje seksualno eksplicitne sadržaje, a neka djeca nakon toga budu ucijenjena kako bi slali još i više i još eksplicitnije fotografije i videe što posljedično vodi dalje do anksioznosti, depresivnosti, strahu, autodestruktivnim ponašanjima…

Poruka Odbora mladih Poliklinike predsjedniku

Na kraju sastanka predsjedniku se obratila i Lea Zelić, 16-godišnja učenica sesvetske gimnazije, članica Odbora mladih Poliklinike i dobitnica nagrade Luka Ritz „Nasilje nije hrabrost“ za 2020:

– Htjela sam vam reći da se mi kao Odbor mladih bavimo temama koje su nama bitne, a o kojima se baš i ne priča puno. Nama je bitno da nas se sluša, da se priča o mentalnim problemima, da se na to ne gleda kao na sramotu i da se ovdje u Poliklinici osjećamo kao da nam je to drugi dom.

Predsjednik ju je pitao što misli studirati. Odgovor nikoga nije iznenadio: Psihologiju!

Nakon sastanka ravnateljica prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander predsjedniku Zoranu Milanoviću uručila je poklon, knjigu „Znanost i umjetnost odgoja“ koju su napisali stručnjaci Poliklinike za roditelje i sve koji se bave odgojem djece.

Ravnateljica prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander uručila je predsjedniku Zoranu Milanoviću kao poklon priručnik o odgoju kojeg su o odgoju napisali stručnjaci Poliklinike

Predsjednik Milanović novinarima: “Djeca su samo patila i nisu smjela pisnuti o tome”

Brojni novinari okupili su se ispred Poliklinike kako bi izvijestili o posjetu predsjednika Milanovića Poliklinici, te je on dao sljedeću izjavu:

– Tema razgovora je bila mentalno zdravlje djece nakon svega što nas je snašlo: potres u Zagrebu i u okolici, na Baniji, i ova cijela duga godina korona krize i svih peripetija i užasa kroz koje smo prolazili i koji sigurno ostavljaju traga na mentalno zdravlje svih, a posebno djece, barem su takve procjene i prosudbe, i to je tema za razgovor. I prije svega, danas sam dosta naučio. Saznao sam da je pandemija mentalnog poremećaja u cijelom svijetu pandemijska. Naravno, i kriteriji su danas drugačiji nego prije 30 godina, i prag tolerancije i osjetljivost ljudi su danas veći. Jer nekad si hodao svijetom uzdignuta čela sa 100 rana, i nisi niti znao da krvariš, a sada su ljudi zahtjevniji, možda su i razmaženiji. Ali je to dobro da su razmaženiji jer to znači da su očekivanja veća i da se ipak bolje živi nego prije, kad sam recimo ja bio dijete. Tada se na ovakve stvari nije obraćala pažnja, što je u nekim stvarima možda i dobro, ali uglavnom nije dobro jer je puno toga prolazilo ispod radara, a djeca su samo patila i nisu smjela pisnuti o tome – izjavio je novinarima predsjednik Milanović i dodao:

– Dotaknuli se jesmo i probira na mentalno zdravlje u Gradu Zagrebu, ali smo pričali o svemu i svačemu, i o razlozima samoubojstava u nekim državama, i o nekim grupama ljudi, to su sve traumatične i teške priče i zahtijevaju nova i nova istraživanja da bi se onda iz toga izvukli neki zaključci koji mogu biti kadkada i površni. Jako zahtjevna disciplina. I drugo, gospođe koje ovdje rade, uglavnom znanstvenice, psihologice, psihijatrice, socijalne radnice uz ponekog muškarca, su i same izložene pritiscima pa katkad i prijetnjama roditelja koji u svoj kaos i svoje vrtloge i pomutnje uvlače i svoju djecu, a onda i njih. Tako da to nije bezazlen posao, ima tu i rizika.

Na pitanje o tome kako je padnemija odnosno online školovanje djelovalo na njegovo roditeljstvo, predsjednik Milanović je rekao:

– Naši sinovi su malo veći. Stariji sin je punoljetan, dakle on više nije dijete, a mlađi je priča za sebe, tako da pokušavamo nekako živjeti normalno, koliko ide, ali oni ne mogu živjeti normalno jer su sinovi bivšeg premijera i sadašnjeg predsjednika. Dakle, tu uopće nema normalnog. Bez obzira što smo normalni. Žao mi je da je tako.

Ravnateljica Buljan Flander novinarima: “Ovaj posjet predsjednika je podrška zaštiti mentalnog zdravlja djece i mladih”

Nakon predsjednika Milanovića izjavu je novinarima dala i ravnateljica prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander:

– Na sastanku s predsjednikom Milanovićem obavijestili smo ga o rezultatima našeg istraživanja koja su pokazala da u vrijeme pandemije i potresa u Zagrebu na uzorku od preko 22000 djece smo dobili da je 9% djece značajno anksiozno, 9% djece ima klinički značajnu depresivnost i da 14% djece ima posttraumatski stresni poremećaj.Također smo ga obavijestili o onome što mi najviše radimo, a to je zaštita zlostavljane i zanemarene djece. Poznato je da je u Hrvatskoj svako peto dijete seksualno zlostavljano, a više od 20% djece je fizički zlostavljano i emocionalno zlostavljano. Naša kuća se uglavnom bavi zaštitom zlostavljane, zanemarene i traumatizirane djece, i kao što je predsjednik rekao, to nije lak posao jer teško da će neki roditelj koji dobije nalaz u kojem je rečeno koja su mu loša ponašanja prema djetetu reći: „Da, ja sam zlostavljač i pomozite mi“. Najčešće se pokušavaju obraniti time da napadaju stručnjake. Međutim, mi često citiramo psihologinju Judith Harmann koja se puno bavila traumatiziranom djecom i koja je rekla: „Mi koji radimo s traumatiziranom djecom smo izloženi bijesu zlostavljača i to nam je najveća nagrada.“ Dakle, obavijestili smo predsjednika i o pritiscima kojima su izloženi stručnjaci i o pritiscima kojima su izložena djeca da povuku svoj iskaz, kao i o našoj suradnji sa sudovima i centrima za socijalnu skrb, jer u zaštiti zlostavljane djece su dvije ključne riječi to je multidisciplinarnost i to je intersektorska suradnja. Nitko od nas ne može štititi djecu sam.

Na novinarsko pitanje koliko se povećao opseg posla u Poliklinici nakon pandemije i potresa, ravnateljica je rekla:

– Imamo puno veći pritisak pacijenata. Već se čeka za narudžbu do jeseni, i ovi podaci koje sam vam iznijela govore da je potrebno zaposliti puno veći broj stručnjaka mentalnog zdravlja. Ja se nadam da će oni koji odlučuju to i čuti i da će roditelji moći pravovremeno dobiti pomoć za svoju djecu, a da neće čekati mjesecima na red. Jer ponekad i jedan savjet ili dva tri susreta donesu značajne promjene. Ja sam shvatila ovaj posjet predsjednika kao podršku zaštiti mentalnog zdravlja djece i mladih i mislim da ta podrška uključuje i podršku radu stručnjaka, ali i zapošljavanju većeg broja stručnjaka ne samo u Zagrebu nego u cijeloj Hrvatskoj, jer i prije pandemije je nedostajalo stručnjaka mentalnog zdravlja, i prije pandemije škole nisu imale dovoljno psihologa, zdravstvene ustanove nisu imale dovoljno psihologa. A sad znamo da je sada ne samo više depresije, više anksioznosti i više postraumatskog stresnog poremećaja, nego je i puno više zlostavljanja. Prema podacima MUP-a značajno je porastao broj djece koja su žrtve nasilja u obitelji: u prvih pet mjeseci ove godine je duplo veći broj seksualno zlostavljane djece u odnosu na prošlu godinu, a mi vidimo u našem kliničkom iskustvu da imamo puno veći broj svih oblika zlostavljanja u ovoj godini, nego prije pandemije.

O roditeljstvu u pandemiji ravnateljica je rekla:

– Roditeljima je bilo jako teško, i teško im je još uvijek. Neki su izgubili posao, neki su se bojali da će izgubiti posao, radili su od doma, pomiješale su im se granice privatnog i poslovnog. Dakle, ako su roditelji u stresu to sigurno otežava roditeljske prakse, i u našem istraživanju se pokazalo da jedan značajan broj roditelja smatra da im je pandemija otežala roditeljstvo, a to se automatski prenijelo i na mentalno zdravlje djece tako da mi ne podržavamo samo djecu nego podržavamo i cijele obitelji. Zato je potrebna i multidisciplinarnosti i intersektorska suradnja, ali svakako i zapošljavnaje većeg broja stručnjaka. Roditelji su prvi prirodni pomagači djece, i zato treba savjetovati roditelje, a važno je da postoje ustanove poput naše da se roditelji mogu obratiti i dobiti savjet i pomoć. Dakle, roditelji bi zaista trebali svhatiti da je vrijeme pandemije vrijeme stresa i za djecu, da ne trebamo toliko inzistirati na uspjehu kao što često inzistiramo i u školi i u obitelji, jer u našem istraživanju se pokazalo da se 75 posto djece osjeća loše i zabrinuto je zbog uspjeha, a prošla i ova godina su vrijeme kada bi trebalo voditi računa o mentalnom zdravlju djece, kada bi trebalo voditi računa da djecu učimo solidarnosti i pomažućim zanimanjima, a zapravo su se tome i učili, i možda su ove godine stekli neke značajnije životne vještine koje će im u životu biti važnije od nekog nastavnog gradiva.

Lea Zelić ispred Odbora mladih Poliklinike novinarima: “Mi mladi inače se susrećemo s puno problema, a u vrijeme pandemije razvili su se i mnogi drugi problemi koji prije nisu postojali”

Na kraju je Lea Zelić odgovorila na pitanje novinara na koje je načine djeci i mladima u pandemiji teško:

– Inače se susrećemo s puno problema, ali svakako u vrijeme pandemije razvili su se i mnogi drugi problemi koji prije nisu postojali. Svakako jedan sasvim drugačiji način života, nemamo iste uvjete kakve smo imali prije, ne možemo se družiti kao prije, škola nije ista, u školi nikad prije nismo nosili maske niti smo provodili cijeli dan u jednoj učionici, jednostavno neki su tek krenuli u školu, prvi srednje i nisu još niti vidjeli kako bi zapravo normalno trebalo izgledati nastava i teško se prilagoditi, ali važno je u svemu tome imati podršku roditelja, stručnjaka, profesora, jer sami teško da to uspijemo sve prebroditi.

Fotografije: Ured predsjednika Republike Hrvatske / Ana Marija Katić i Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba