Iznimna nam je sreća i zadovoljstvo da je Lea Zelić, članica Odbora mladih Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba dobitnica nagrade Luka Ritz “Nasilje nije hrabrost” za promicanje tolerancije i nenasilja za 2020. godinu. Lea je učenica zagrebačke osnovne škole Dobriše Cesarića, koja ju je i kandidirala za ovu nagradu, uz podršku naše Poliklinike.

Nagrada Luka Ritz „Nasilje nije hrabrost“ dodjeljuje se svake godine za prethodnu školsku godinu jednom učeniku/učenici od 5. do 8. razreda osnovne škole te jednom učeniku/učenici od 1. do 4. razreda srednje škole u Zagrebu, koji su svojim djelovanjem iznimno pridonijeli afirmaciji ljudskih prava, toleranciji i međusobnom poštovanju, a posebno suzbijanju nasilja među mladima.

U obrazloženju nagrade Lei Zelić stoji:

»U školi, okolini i lokalnoj zajednici akcijama pridonosi klimi međusobnog poštovanja, afirmaciji ljudskih prava i toleranciji. U fokusu njezina dobrotvornog rada su poticanje pomaganja i pružanja pomoći mladima, posebno mladima – žrtvama nasilja, stoji u obrazloženju nagrade.

U sferi borbe protiv nasilja ističe se dvama velikim uspjesima – humanitarnim koncertom u Kazalištu Knap za Hrabri telefon u siječnju 2019. koji je organizirala zajedno s obitelji te suautorstvom u stvaranju teksta za predstavu “Ako kažeš, gotov si” koja govori upravo o bullyingu, a postavljena je na daske zagrebačkoga kazališta Žar ptica.«

Lea je u svom pristupu brižna, otvorena i spremna suosjećati i pomoći drugima, no prvenstveno vrlo humana i spremna zagovarati nenasilje, ne samo svojim razmišljanjem, nego i djelovanjem. Od svibnja 2019. godine je članica Odbora mladih, kada nam se samoinicijativno javila jer želi nastaviti doprinositi društvu i zagovaranju važnosti mentalnog zdravlja mladih kroz svoje promišljanje i djelovanje.

Početkom godine je za pjesmu “Nisi manje vrijedan kada padneš” dobila nagradu za najbolju narativnu pjesmu na Šantićevu festivalu, međunarodnom festivalu djece pjesnika, koju uz njezin pristanak prenosimo u nastavku ovog teksta u cijelosti.

Ispunjeni ponosom, čestitamo joj na nagradi i želimo još mnogo prepoznatih utjecaja njezinog nenametljivog i snažnog nastojanja da zagovara svijet bez nasilja.

Dobitnik ovogodišnje nagrade uz Leu Zelić je i Mihael Kuzmičić, učenik Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju. Nagrada Luka Ritz, u obliku priznanja i novčane nagrade, bit će im svečano dodijeljena na Međunarodni dan tolerancije, 16. studenoga 2020.

 

Nagrađena pjesma Lee Zelić:

Nisi manje vrijedan kada padneš

 

Dođe vrijeme kada te nitko ne razumije,

do tvoga srca tad svi se mostovi poruše.

Dođe vrijeme kada gnjev iz srca ljudskih

svu dobrotu iz tebe ispije,

svi izvori ljubavi i topline kad presuše.

 

Dođe vrijeme kada više ne vjeruju u tebe.

Dođe vrijeme kada lice ti krije

krinka s lažnim osmijehom.

Dođe vrijeme kada broje tvoje poraze kao svoje uspjehe

i tvoju bol i patnju smatraju svojom pobjedom.

 

I kada iz očiju liju kiše,

kada ti srce zaplače još tiše,

obriši suze i sve predrasude.

Jer, druže, nisi manje vrijedan kada padneš!

 

Dođe vrijeme kada te i zvijezda vodilja iznevjeri,

u tvojem se svemiru sve zvijezde ugase.

Dođe vrijeme kada si u svačijim očima manji,

kada u tvojemu vrtu beskrajne čistoće

i posljednja latica sa svake ruže otpadne.

 

Dođe vrijeme kada ti umjesto ruke pomoći

pružaju šamar satkan od ružnih riječi.

Dođe vrijeme kada izgubiš svako znanje o sreći.

Dođe vrijeme kada se ulicama tvoga srca čuje samo jecaj hladni.

Dođe vrijeme kada tišinu nalaziš u svojoj galami.

 

I kada osjećaš da si pao niže,

kada ti govore da nećeš dospjeti više,

otresi od sebe sve takve ljude.

Jer, druže, nisi manje vrijedan kada padneš!

 

I došlo je, nažalost, vrijeme takvo

da kada padneš još gura te svatko.

Došlo je, dotaknulo je i mene,

ali što ću,

ja ne stajem kad krenem.

 

Došlo je, druže, vrijeme praznine,

vrijeme jedino samoće vrijedno.

Jer kad si slab i noge ti drhte

svatko je tu da te sruši

besramno.

 

Osjećaš li i ti, druže,

ovaj prljavi vjetar koji oko nas puše?

Osjećaš li i ti, druže,

trnje onih ruža koje su mržnjom ogoljene?

Osjećaš li i ti miris izgorjelih naših duša?

 

Ja ga osjećam!

I strašno me boli spoznaja da je svijet ovakav,

a ja još uvijek postojim.

 

Osjećaš li kandže zvjerke koja se ljubomora zove?

Osjećaš li tu bezosjećajnost koja opija današnje ljude?

Samo pazi

da ne osjetiš previše

jer osjećaji danas mogu jedino da bole.

Skupljaj ih u sebi, ne pokazuj nikome.

 

Budi oštar, budi kamen, prema svima hladan budi,

a iznutra budi ptica, raširenih krila leti.

Ovo vrijeme puno je prepreka mnogih,

ništa ih uništiti neće.

Ti ostani ispunjen žarom

poput rasplamsalog plamena svijeće.

 

I kada iz očiju liju kiše,

kada ti srce zaplače još tiše,

obriši suze i sve predrasude.

Nisu oni nitko da tebi sude!

 

I kada osjećaš da si pao još niže,

kada ti govore da nećeš dospjeti više,

otresi od sebe sve takve ljude.

Jer, druže, nisi manje vrijedan kada padneš!

 

Udahni duboko, poleti daleko,

možda se negdje ipak krije to tvoje mjesto sretno.

Možda ćeš ga tražiti dugo,

možda se krije pod tužnom sivom dugom,

možda je odmah tu iza ugla,

moraš ga tražiti svuda.

 

A kada ga nađeš, vrijeme ne gubi!

Nađi nekoga tko će takvog kakav jesi da te ljubi.

Nađi nekoga tko će biti tvoja ruka pomoći

u moru ruku podmuklih.

A ako takvog nekoga ne nađeš, druže,

znaj da je ovo vrijeme odradilo svoje.

 

Ali i kada padneš, na tlo kad te sruše,

kada nikoga kraj tebe nema,

sjeti se mojih riječi nade –

nisi manje vrijedan kada padneš!

 

Fotografija: Lea Zelić pjevala je na promociji knjige “Dijete u središtu (sukoba)” autorica prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander i Mije Roje Đapić u Hrvatskom novinarskom domu, u ožujku 2020. (Snimio: Robert Valai)

Print Friendly, PDF & Email