ONLINE NASTAVA: Kako se “natjerati” na učenje
Prije točno dva tjedna, negdje oko podne, objavljeno je da će se nastava idućih 14 dana odvijati na daljinu, bez odlazaka u školu. Mnogi tada još nismo bili svjesni prave ozbiljnosti cjelokupne situacije, koja je u međuvremenu postala još ozbiljnija, a i teža. Prije dva su tjedna neki učenici možda pomislili da su pred njima svojevrsni praznici. Ono što je tada djelovalo kao neka vrsta odmora, postalo je gotovo sasvim suprotno. Puno se toga treba napraviti i puno je vremena u danu za to, ali zapravo ga je malo. Za sve ono što bismo htjeli napraviti i sve ono što bismo trebali.
Važno je da napravimo ono što možemo
Ujutro kad se probudimo i cijeli je dan pred nama, često budemo prepuni planova i ideja, a navečer uvidimo da ih baš nismo toliko puno uspjeli realizirati. Zašto? Neke stvari nam jednostavno nisu išle, drugi su nam pak uzele puno više vremena od predviđenog pa nismo ni uspjeli stići do trećih.
Kako sa svim ostalim obavezama, tako i školske nisu iznimka – lakše je kad se organiziramo i imamo barem nekakvu strukturu. Plan. Raspored. Ujedno, od velike je koristi i kada je taj raspored realan, u okvirima onoga što zaista možemo izvršiti i napraviti.
U zadnje vrijeme, posebno posljednjih pet dana, misli su nam često negdje drugdje, odlutamo. Brinemo. Frustrirani smo ograničenjima. Možda nam i naši ukućani već polako idu na živce. Kao i mi njima. I ne možemo usmjeriti misli na ono što nam je obaveza – škola. Ne možemo se koncentrirati. Bude boljih dana pa loših. Pa opet boljih. Možda u jednom danu više puta promijenimo raspoloženje.
Važno je da napravimo ono što možemo. Barem ćemo nakratko maknuti fokus sa situacije u kojoj smo se našli i teoretski bismo se trebali osjećati bolje jer smo ipak nešto napravili. Ciljevi nam ne bi trebali biti previsoki niti trebamo previše mnogo sami od sebe; koliko možemo. Bitno da probamo. I da počnemo.
Pokušaj naći neko mirnije mjesto kod kuće gdje ćeš moći učiti i izvršavati školske zadatke. Ako nemaš svoju sobu, probaj s ukućanima dogovoriti vrijeme kada će ti prepustiti mjesto gdje možeš raditi bez većih ometanja.
Pronađi vrijeme u danu koje ti najbolje odgovara. Trenutno nismo ograničeni samo na nekoliko sati prije popodnevne nastave ili par sati između ručka i treninga. Ako ti se čini da bolje pamtiš ujutro – tad je tvoje vrijeme.
Napravi plan, osobito ako imaš zaostatke od ranije. Izbroji koliko lekcija trebaš naučiti, koliko je to stranica, koliko neispunjenih strana radne bilježnice, koliko nenapisanih zadaća, koji sve predmeti. Raspodijeli ih po danima. Ako imaš 6 lekcija iz povijesti koje hoćeš odraditi do kraja tjedna, možeš ih rasporediti tako da svaki dan naučiš dvije. Ili tri danas, tri sutra pa si prije gotov i u nedjelju si slobodan, barem što se tiče povijesti.
Napiši što sve trebaš napraviti. Napravi popis. Nekad pomogne kad zaista i vidimo, a ne samo da imamo u glavi neki okvirni koncept pa nam se čini jako malo ili jako puno, a u stvarnosti je drugačije. Stavi kvačicu pored odrađenog zadatka ili ga prekriži. Veselit će te kad vidiš da sa vremenom postaje sve kraći.
Možeš zadatke pisati i zasebno, svaki na poseban papirić. Npr. naučiti Osmansko carstvo, biologija – dz, Azija – RB. Ako imaš samoljepive, polijepi negdje gdje ćeš ih vidjeti, a gdje ne smetaju tebi ni drugima. Kako koji zadatak napraviš, skidaš pripadajući papirić, zgužvaš, podereš, baciš. Neki će ti vjerojatno biti poseban gušt. Sa svakim je bačenim papirićem manje posla koji te čeka.
Događa se i da zaista imamo najbolju namjeru nešto napraviti, motivirani smo, ali naprosto nakon nekog vremena shvatimo da ništa nismo odradili, da zapravo nismo ni počeli, a vrijeme je prošlo. U aktualnim je okolnostima to nešto što možeš očekivati. Moguće je da će ti se biti teže koncentrirati nego inače. I moguće da će ti se činiti da ništa ne možeš zapamtiti, da jednostavno ne ide u glavu. Nekima pomaže da čitaju naglas kako bi čuli sami sebe. Možeš pokušati i biti profesor pa samom sebi predavati neku lekciju. Smišljati pitanja koja bi ti profesor mogao postaviti i tako probati upamtiti gradivo. Možeš početi i tako da prvo pročitaš pitanja na kraju lekcije da vidiš o čemu se uopće radi pa ćeš imati barem neki kostur onoga što je pred tobom.
Ali ako ti se baš nikako ne da i ne možeš se natjerati da učiš, barem uzmi knjigu ili bilježnicu i pročitaj. Probaj uvjeriti samog sebe da se spremaš pročitati strašno zanimljiv tekst. Možda i upali. U svakom slučaju, pročitaj. Koliko god ti se čini da od toga neće biti koristi i da ćeš kasnije ionako morati štrebati, iznenadit ćeš se koliko će ti poslije biti lakše savladati tu lekciju. Nešto si ipak zapamtio čitajući. Ako ništa drugo, barem će ti sadržaj donekle biti poznat sljedeći put.
Napravi plan, rasporedi gradivo po danima, po satima u danu, po važnosti, samo vodi računa o tome da bude realno i izvedivo. Radi svojim tempom. Koliko možeš.
I nakon što odradiš što si namjeravao i koliko si bio u mogućnosti, napravi za sebe nešto što te veseli i što voliš (naravno, u okvirima dozvoljenog obzirom na izvanrednu situaciju) – svima nam je to potrebno ovih dana!
Piše: Tanja Manović, prof. soc. pedagog
Ilustrativna fotografija: Pixabay.com
Drugi tekstovi autorice:
VRŠNJAČKI ODNOSI: Zašto su djeci važni i kako ih održavati u ovo vrijeme korone
