Adolescencija je razvojna faza koja obuhvaća vremensko razdoblje približno između 10. i 22.( prema nekim autorima i do 25.) godine života. Adolescencija vodi do nepovratnog prijelaza iz djetinjstva u odraslost. Često se vode rasprave je li se adolescencija posljednjih nekoliko desetljeća znatnije promijenila. Na takvo pitanje često dobijemo i proturječne odgovore: katkad djeluje kao da je se promijenila, a ponekad da je jednaka kakva je i bila.
Dok pubertet označava tjelesne manifestacije seksulanog sazrijevanja, adolescencija označava pokušaj psihičke prilagodbe na stanje puberteta. Prema drugim autorima adolescencija obuhvaća ukupne psihičke, fiziološke i hormonske promjene. Početak adolescencije se podudara s pubertetom, u koji općenito, djevojke ulaze dvije godine prije dječaka. No, njezin završetak , koji više ovisi o sociokulturnim i psihičkim čimbenicima nego o fizičkim, mnogo je teže objektivno definirati. Istraživanja pokazuju da u zadnjih nekoliko desetljeća mladi sve kasnije završavaju obrazovanje i ulaze u poslovni svijet, kasnije odlaze iz roditeljskog doma i odlučuju se za brak i roditeljstvo, a što se smatralo pokazateljima odraslosti. Sve to otežava viđenje adolescencije kao „dobi između“ djetinjstva i odrasle dobi. Stoga, neki autori, a među njima najpoznatiji Jeffrey Arnett, predlažu da se kasna adolescencija i rane dvadesete godine života označe kao zasebni razvojni stadij koji bi nosio naziv „odraslost u nastajanju“ (emerging adulthood). Ovaj novi stadij razvoja ouhvaćao bi dob od 18. do 25. godine života, a često se naziva i „mladost u prijelaznoj dobi“, „produžena adolescencija“, „adultoscencija“.
Nerado prihvaćanje odgovornosti odraslih
U razdoblju odraslosti u nastajanju, obilježenom učestalim promjenama i otkrićima različitih životnih smjerova, mladi se ne osjećaja niti kao adolescenti niti kao odrasli. Osobe u odraslosti u nastajanju su fizički zrele i često posjeduju impresivne intelektualne, socijalne i psihološke vještine. Međutim, nerado prihvaćaju odgovornosti odraslih. Umjesto toga, zauzeti su unapređivanjem obrazovnih sposobnosti i vještina na sve zahtjevnijem tržištu rada. Većina studira ili radi, ulazi u romantične veze, te često eksperimentira u ljubavi, poslu i svjetonazorima.
Zanimljivo je i da neka istraživanja pokazuju kako u fazi odraslosti u nastajanju, dolazi i do promjena u crtama ličnosti. Raste savjesnost i dopadljivost, a opada neuroticizam, ali i negativni afektivitet. Takve promjene u crtama ličnosti također doprinose činjenici da krajem toga razdoblja većina mladih počinje prihvaćati odgovornost za sebe i druge.
Arnett smatra da je odraslost u nastajanju najmanje strukturiran period života te predlaže pet značajki karakterističnih za fazu odraslosti u nastajanju koje nisu predložene kao univerzalne značajke, već kao značajke koje su češće tijekom odraslosti u nastajanju u odnosu na druga životna razdoblja:
1. Istraživanje vlastitog identiteta – identitet predstavlja dobro organizirano shvaćanje sebe, koje se sastoji od vrijednosti, uvjerenja i ciljeva kojima je osoba dosljedno posvećena. Iako istraživanje identiteta počinje u adolescenciji, ono postaje ozbiljnije i intenzivnije u odraslosti u nastajanju kada mlada osoba promišlja o brojnim mogućnostima koje može odabrati po pitanju romantičnih odnosa, zaposlenja i svjetonazora te uzima vrijeme kako bi razmotrila buduće ciljeve.
2. Vrijeme nestabilnosti – mijenjanje partnera, radnog mjesta, česte promjene mjesta stanovanja.
3. Fokus na sebe – ne u smislu „samo-usmjerenosti“, nego jednostavno bez obveza prema drugima kao npr. prema supružniku, djeci.
4. Osjećaj između adolescencije i odrasle dobi – većina se osjeća kao da je u nekom prijelaznom razdoblju te na pitanje osjećate li se kao odrasla osoba, ne odgovara sa „da“ ili „ne“ već „na neki način da, na neki način ne“.
5. Vrijeme mogućnosti – ovo je faza velikih nada i velikih očekivanja, većina vjeruje kako će jednog dana postići ono što želi.
Početak razvoja velikog broja ozbiljnih mentalnih poremećaja
Odraslost u nastajanju je još uvijek novi termin te mnogi stručnjaci mentalnog zdravlja rijetko uočavaju razlike pripadnika ove faze u odnosu na djecu i adolescente s jedne strane te u odnosu na odrasle s druge strane.
Znamo da je prijelaz iz adolescencije u odrasu dob razdoblje početka velikog broja ozbiljnih mentalnih poremećaja od kojih neki dovode i do smrtnog ishoda. Unatoč tomu, manje od 1/6 mladih u toj dobnoj skupini ima pristup službama ili odgovarajuću skrb. U Hrvatskoj, kao i u većini europskih zemalja, dječja i adolescentna psihijatrijska skrb je odvojena od skrbi za odrasle. Mnogi mladi se upravo u tom tranzicijskom procesu „izgube“ te ne dobiju adekvatnu skrb, što se može negativno odraziti na potencijal te ranjive skupine.
Piše: Iva Pupić, dr. med., spec. psihijatar, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije
Izvor ilustracije: Pinterest
Drugi tekstovi autorice:
Granični poremećaj ličnosti
Poremećaji hranjenja: psihijatrijski aspekti