U Dnevniku Nove TV emitiranom 1. svibnja 2018. objavljen je razgovor sa prof. dr. sc. Gordanom Buljan Flander, ravnateljicom Poliklinike povodom Međunarodnog dana odgoja bez batina i objavljenih rezultata istraživanja Hrabrog telefona  koje je pokazalo da 34% ispitanih smatra da roditeljima ne bi trebalo zabraniti fizičko kažnjavanje djece:

“Je li fizičko kažnjavanje pravi način da dijete shvati kojim putem treba ići? Često se čuje odgovor roditelja – pa i mi smo to prošli. U Dnevniku Nove TV o tome smo razgovarali sa stručnjakinjom za zaštitu djece Gordanom Buljan Flander.

Više od 30 godina bavite se problematikom zaštite djece. Je li vas podatak da bi polovica roditelja povremeno i fizički kaznila svoju djecu iznenadila ili ste to očekivali?

Nažalost, s obzirom na to da dugo radim s djecom i njihovim obiteljima taj me podatak uopće nije iznenadio, jer skoro svakodnevno čujem roditelje koji govore kako bez batina ne mogu dobro odgojiti svoju djecu i nažalost roditelji danas vrlo često miješaju pravo djece na odgoj bez batina s pravom djece na odgoj bez granica. Misle – ako im oduzmemo batine kao metodu odgoja da im ne ostaje ni jedna druga metoda kojom mogu dobro odgojiti svoju djecu.

Može li uopće fizičko kažnjavanje naučiti djecu da razlikuju ispravno od pogrešnog?

Batine ne mogu naučiti djecu da razlikuju ispravno od pogrešnog, jer vrlo je logično zaključiti da batinama djetetu pokažemo samo što je pogrešno, a ne pokažemo što je dobro. Isto tako batinama djeci poručujemo da oni ne vrijede kao osobe, da nisu zaslužili drugačiji i bolji odnos prema sebi i roditelji vrlo često misle da će oni batinama na primjer spriječiti dijete da istrči na ulicu ili da gura prstić u utičnicu. Ali ako dijete od dvije godine udarite po guzi kad istrči na ulicu, ono će i dalje istrčati na ulicu, samo će držati ruke na guzi, jer mu nismo pokazali kako se treba ponašati. Jako je važno da znamo da batine djecu uče strahu i osveti. U tom momentu se dijete boji roditelja, ali kasnije kad dijete ima četiri, pet, sedam godina vrlo često mi kaže: ”Osvetiti ću se ja njima kad budem velik”.

Kako u ovakvom tempu života odgojiti djecu i postaviti im granice?

To je sjajno pitanje s obzirom na to da roditelji vrlo često odustaju od svoje odgovornosti i kažu ako sad više ne smijemo tući djecu, mi im više ne možemo ni postaviti granice. A zapravo dijete kojemu je sve dozvoljeno jednako je zanemareno kao i dijete kojemu nije dozvoljeno ništa. Zato je zaista važno da roditelji preuzmu odgovornost i da provode vodstvo kroz odgoj. Kad kažemo disciplina- to nisu batine. Disciplina je vodstvo kroz odgoj. Prvo da mi svojim primjerom pokažemo kako se treba ponašati, da postavljamo granice na način da dijete dobije nagrade za poželjno ponašanje, ali isto tako da snosi posljedice za neadekvatna ponašanja koja nisu poželjna i koja ne želimo kod njih razvijati. Te kazne ne trebaju biti fizičke kazne. To ne treba biti uskraćivanje ljubavi, ali uvijek se može oduzeti djetetu neka privilegija poput nekog ekstra crtića prije spavanja, neke igrice.. nešto što dijete voli, a što nije ljubav ili neka njegova primarna potreba, možemo mu oduzeti kao posljedicu za neadkevatno ponašanje. Ali ja bih naglasila da je nagrada vrlo moćno sredstvo odgoja. A to ne mora biti materijalna nagrada. Zagrljaj je vrlo moćna nagrada. Pohvala, poljubac – to je vrlo, vrlo moćno potkrjepljenje. Jer dijete će puno prije, to garantiram, učiniti nešto da udovolji roditeljima nego što neće učiniti nešto zato što se boji kazne.”

 

Print Friendly, PDF & Email