Riječki slučaj gdje je više od pola godine 24-godišnji mladić seksualno zlostavljao 13-godišnju djevojčicu bila je tema Dnevnika Nove TV 13. kolovoza 2021. godine. Osumnjičeni mladić je u istražnom zatvoru, a s djecom je radio kao voditelj Zdruga katoličkih skauta Riječke nadbiskupije. Mladić je već istražiteljima poznat zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju, pa je reporterka Martina Bolšec Oblak s razlogom postavila pitanje kako je moguće da je radio s djecom. Stručni sugovornici u temi bili su ravnateljcia Poliklinike prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, predsjednik Centra za nestalu i zlostavljanu djecu Tomislav Ramljak te Dubravka Nemarnik, zamjenica predsjednice udruge za pružanje podrške žrtvama pedofilije i njihovim obiteljima Ruka iz Rijeke.
Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander upozorila je da registar pedofila postoji, no u sprječavanju recidivista slabo se koristi:
„Poslodavac kad zapošljava nekoga u školu, vrtić, zdravstvenu ustanovu, neku udrugu… ne mora tražiti izvod iz tog registra, to je ovisno o dobroj volji poslodavca. Također, onaj koji je u registru ne mora se javljati nakon izlaska iz zatvora niti policiji niti centru za socijalnu skrb. Nažalost, nakon perioda rehabilitacije on se i briše iz “registra pedofila” i može se zaposliti negdje gdje će raditi s djecom. A upravo je to seksualnim zlostavljačima djece i cilj. Zato je zaista jako, jako važno raditi s djecom, raditi razne preventivne programe, obavijestiti djecu da postoje ljudi koji imaju loše namjere.“
Svaka institucija može sama tražiti uvjerenje da se o nekome ne vodi kazneni postupak, ali roditelji i sami moraju biti na oprezu, kaže Tomislav Ramljak da mogu sami obratiti pozornost na sljedeće:
„Tko su djelatnici ili osoblje koje radi tamo, da li postoji neki stručnjak koji će nadgledati taj rad s djecom. Svakako mi ne možemo znati tko ima kakve seksualne sklonosti, međutim možemo napraviti sve da do zlostavljanja ne dođe, a to je dobrom provjerom i raspitivanjem, i naravno, ako dijete već dugo godina ide u nekim kamp gdje znamo da je sigurno, onda je to najbolje rješenje. „
Dubravka Nemarnik je potvrdila da se uglavnom pri zapošljavanju ne traži potvrda iz “registra pedofila” zato što to nije obaveza poslodavca:
„Poslodavac nema obavezu tražiti tu potvrdu, to je samo njihova dobra volja da li će je tražiti i da li će je osoba koje se zapošljava donijeti.“
Pri tome nije riječ o potvrdi o nekažnjavanju koja se uobičajeno traži kod zapošljavanja:
„Potvrda o nekažnjavanju svjedoči da se protiv vas sada ne vodi nikakav kazneni postupak. Međutim, postoji potvrda koja će pokazati da li se prije vodio neki kazneni postupak protiv vas i da li ste vi radi nečega bili kazneno gonjeni. Ta se potvrda uglavnom ne traži. A isto tako, loše je i da se osoba koja je bila kažnjeno gonjena nakon nekog vremena briše iz registra, tako da ako je prošao dovoljno velik period vremenski, nećete niti imati točnu potvrdu o tome da je osoba bila kazneno gonjena. Naše mišljenje je da taj zakon treba mijenjati, da bi on trebao biti stroži i da bi se poslodavca trebalo obvezati da on tu potvrdu traži jer ipak se radi o najosjetljivijem dijelu našeg stanovništva, o našoj djeci.“
S kakvim se vi slučajevima susrećete u udruzi? Što vam kažu djeca kada dođu u ovakvu situaciju?, pitala je reporterka Martina Bolšec Oblak Dubravku Nemarnik:
„Najčešće nam se javljaju roditelji. Djeca se ne javljaju. Javljaju se vrlo često ljudi koji su prošli kroz neku vrstu seksualne torture kao djeca, a sada su odrasli ljudi. Seksualizirano ponašanje se vidi kod djece u školi, u vrtiću, djeca ne pričaju o tome, ali se ponašaju onako kako su naučila kroz tu vrstu traume. Tako da se ona da vidjeti, ali dijete ne priča o tome.“
Je li prekasno kad vam se javi netko kao odrasla osoba. Može li se tu zaliječiti rane?, pitala je dalje Martina Bolšec Oblak.
„Nikada nije prekasno javiti se psihologu ili nekome tko vam može pomoći. Zaliječiti rane vjerujem da se mogu, ali trauma nikada neće biti potpuno otklonjena. Može se pomoći ljudima da nauče živjeti s tom traumom, da im bude lakše i da se ne osjećaju stigmatizirano, odnosno da shvate da oni nisu krivi, Ono što žrtva uvijek osjeća je da je djelomično na neki način ona tome doprinijela, da je ona kriva, i zlostavljač je osoba koja je natjera da se ona tako osjeća. Tako da bi se trebali javiti svakako psihologu nakon takve traume.“, rekla je Dubravka Nemarnik.
Osjećaju li se posljedice seksualnog zlostavljanja iz djetinjstva u odrasloj dobi?
„Osjećaju se posljedice u odnosu na druge ljude, u odnosu na vlastitu obitelj, na vlastitu djecu. Nije rijetkost da osoba kada dođe u neke godine pokuša izvršiti suicid, a takve se ljude stigmarizira. Jednostavno, na više načina ih se na krivi način tretira. I to se da primijetiti u njihovom ponašanju. Njima svakako treba pomoći. I zato služe psiholozi i udruge. U Rijeci imamo Tić koji pomaže. Svakako se trebaju javiti.“, zaključila je Dubravka Nemarnik.
Izvor: Nova TV
Link: https://dnevnik.hr/
