Ravnateljica Poliklinike prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander bila je stručna sugovornica u Dnevniku Nove TV 22. listopada 2020. povodom ubojstva i samoubojstva supružnika u stanu u zagrebačkom Susedgradu, koji su bili i roditelji maloljene djece. S ravnateljicom je razgovarao novinar Domagoj Mikić:

“Sukob dvoje supružnka završio je ubojstvom i samoubojstvom. Dodatni šok istražiteljima bio je kada su na mjestu zločina zatekli kolegu iz interventne policije. Očevid je vodio zamjenik Županijske državne odvjetnice iz Zagreba. Utvrđeno je kako je interentni policijac koji je bio izvan službe prvo ubio suprugu, a potom presudio i sebi. Iz zagrebačke policije potvrdili su kako je ubojstvo počnio službenim oružjem. Nažalost, ovo nije usamljen slučaj nasilja u obitelji.

Mikić: Policijske statistike kažu kako je u prvih devet mjeseci ove godine zabilježeno gotovo četrdeset posto više kaznenih djela nasilja u obitelji. Ništa bolje nije niti sa statistikom samog zanemarivanja djece i nasilja nad djecom. Kakvo postajemo društvo, kakvi postajemo ljudi? Što može biti okidač za ovakav gnjusni čin?

Buljan Flander: Ono što moramo znati je da se u ovoj krizi u cijelom svijetu bilježi pojačana prodaja i upotreba alkohola, pojačana zloupotreba droga, više je prodaje i kupovine oružja, obiteljskog nasilja i zlostavljanja djece, a to sve mogu biti faktori koji uz ostale rizične faktore u pandemiji mogu dovesti do ubojstava i samoubojstava. Dakle, moramo prepoznati na vrijeme rizične faktore i na vrijeme reagirati, a ne okrenuti glavu i na  indikaciju poput prijetnji »Ubit ću te« ili »Zaklat ću te« ili »Osvetit ću ti se«.

Mikić: Ostavlja li ovo “novo normalno” neke tragove na sve nas?

Buljan Flander: Apsolutno, naša istraživanja pokazuju da je 30 posto ljudi u pandemiji kod nas u Hrvatskoj depresivno, 40 posto je anksiozno, a preko 50 posto je pod intenzivnim stresom. A takvi su i roditelji, koji vrlo često kod nas dolaze, i sami kažu da lakše puknu, da imaju nizak prag tolerancije na frustraciju, i da se boje za svoja ponašanja u odnosu prema djeci.

Mikić: Često djeca koja su i sama žrtva, budu svjedoci konačnih obračuna između roditelja. Zašto zlostavljači to rade svojoj djeci, s kojim posljedicama ta djeca žive?

Buljan Flander: Nažalost, djeca koja su svjedoci nasilja u obitelji, na kraju svjedoče i ubojstvu člana obitelji, najčešće majke od strane oce. To su ljudi koji zaista nemaju empatije prema djeci, ako mogu i prije zlostavljati svoju ženu pred djecom, majku svoje djece. To su ljudi koji nemaju osjetljivosti za potrebe svoje djece i apsolutno su usmjereni na partnerski odnos. Djeca ih tu ne zanimaju, a naravno da su posljedice po djecu dugotrajne i teške i vrlo često zahtijevaju stručnu pomoć.”

Izvor: Dnevnik Nove TV/ www.dnevnik.hr

Print Friendly, PDF & Email