Mit 1: Ako dijete ne uči koliko mislim da treba, mora značiti da je lijeno.
ISTINA: Djeca u pravilu nisu lijena i često je kontraproduktivno takvima ih označiti.
Mogu izbjegavati obveze koje im se ne sviđaju, no mogu imati i teškoće u koncentraciji ili učenju koje su povezane s brojnim emocionalnim promjenama uslijed pandemije, potresa i drugih stresnih/traumatskih iskustava. Na roditeljima je da postave razumne granice, ali i da istraže uzroke promjena kod djece kako bi im pomogli, što treba biti prioritet nad školskim uspjehom.
Mit 2: Ako dijete dobije slabiju ocjenu, neće imati dovoljno dobar uspjeh za školu koja će mu osigurati dobru budućnost.
ISTINA: Jedna ocjena ne čini ukupnu budućnost djeteta.
Kad na ocjenu stavimo toliki pritisak, smanjujemo šansu da će biti dobra. Također, nema osiguranja da upis pojedine škole znači dobar život. Odnos djeteta s roditeljima i mentalno zdravlje daleko bolje predviđaju osobnu dobrobit u budućnosti od pojedine ocjene, pa čak i upisane škole.
Mit 3: Dijete mora samo razumjeti da školski uspjeh danas određuje budućnost za 20 godina.
ISTINA: Djeca i mladi nisu razvojno spremni razmatrati dugoročne posljedice i davati im jednaki značaj kao mi odrasli.
Djeci i mladima je u fokusu interesa ona posljedica koja dolazi danas ili sutra, a ne ona za 20 godina.Također, čini im se važnije nešto poput druženja s prijateljima nego uspjeh u nekoj budućoj karijeri. Puno je efikasnije dijete motivirati rečenicom poput: „Zamisli da moraš učiti cijele praznike da to ispraviš umjesto da se družiš s prijateljima“ ili „Zamisli da sutra ne možeš upisati srednju školu u koju idu tvoji prijatelji“, nego davanje dugoročnih projekcija budućnosti usmjerenih na ono što mu u tom trenutku nije važno.
Mit 4: Roditelj koji voli svoje dijete treba mu na svaki mogući način pomoći da ima što bolje ocjene.
ISTINA: Za dijete je važno naučiti se odgovornostima, a to ne može postići ako se ne suoči s prirodnim posljedicama svog ponašanja.
Tako, ako nije napisalo zadaću ili naučilo za ispit, i dalje treba otići u školu i dobiti minus ili jedinicu. Ako nije pročitalo lektiru, rješenje nije da ju roditelj pročita za njega. Eventualno postignuti nešto bolji prosjek nikako ne može biti važniji od toga da dijete uči biti samostalno i odgovorno za ono za što je razvojno spremno. Također, odnos djeteta i roditelja neminovno pati ako se svodi na zajedničko izvršavanje školskih obveza djeteta. Jedno je ponuditi podršku, instrukcije i slično kada djetetu treba, a drugo je preuzeti kormilo njegovih obveza potpuno u svoje ruke.
Mit 5: Roditelj treba ići pregovarati s nastavnicima o ocjenama djeteta kako bi mu ukazao podršku.
ISTINA: Roditelji trebaju biti uključeni u školski život svoje djece, što ponekad uključuje razgovore s nastavnicima, traženje savjeta oko toga kako podržati dijete, na čemu poraditi i slično.
Također trebaju reagirati ako postoji sumnja na nasilje ili objektivno negativan stav nastavnika prema djetetu, o čemu je važno razgovarati. Međutim, tražiti od nastavnika da mijenja ocjene djeteta ili raditi pritisak nastavniku, ne koristi djetetu. To nije model ponašanja koji želimo da dijete usvoji jednom kad samo naiđe na problem. I kasnije u životu netko će od nastavnika ili nadređenih prema djetetu biti stroži, više zahtjevan, možda i doživljen nepravednim. Želimo da se djeca znaju nositi i s takvim situacijama.
Potaknuti saznanjima o paljenju figura djeteta i obitelji u sklopu karnevala u Imotskom, kao stručnjaci mentalnog zdravlja u području zaštite djece osjećamo profesionalnu i osobnu moralnu odgovornost javno se očitovati o ovom događaju. S obzirom na to da se kao stručnjaci svakodnevno susrećemo sa žrtvama nasilja, snažno osuđujemo bilo kakvu demonstraciju nasilja, u ovom slučaju spaljivanja djeteta i osoba koje o njemu brinu, osobito pred očima djece i mladih uz navijanje i odobravanje odraslih figura kojima djeca vjeruju i od kojih uče.
Rubrika za roditelje pod nazivom "Moje malo zlato" u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska" koja je emitirana 18. ožujka 2020. bila je posvećena temama o opasnostima korona virusa za djecu te o tome kako organizirati obiteljski život s malom djecom u novim okolnostima. Stručni sugovornici su bili psihologinja Poliklinike Mia Roje Đapić te pročelnik Zavoda za infektivne bolesti djece prof. dr. sc. Goran Tešović, specijalist pedijatrijske infektologije, subspecijalist intenzivne medicine, te umjetnica Latica Vitez koja je demostrirala neke od kreativnih igrica za djecu. Izdvajamo najinformativnije savjete roditeljima koje su iznijeli stručnjaci u gostima:
Premijera predstave o međuvršnjačkom nasilju "Ako kažeš, gotov si!" u Gradskom kazalištu Žar ptica, a koja je ostvarena u suradnji s Poliklinikom sa zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, održana je 27. rujna 2019. Iako tekst potpisuje Dina Vukelić, a režiju Krešimir Dolenčić, ova predstava pripada djeci, ali i svima nama koji živimo s djecom i mladima, koji ih svakodnevno susrećemo u svojim domovima, susjedstvima i na radnim mjestima. Hrabro i odvažno progovara o nasilju među djecom, o položaju žrtve, ali i počinitelja. Uz puno humora i nevjerojatne dubine sve nas koji smo ju pogledali dirnula je do suza, držala na nogama u dugotrajnom aplauzu i osnažila u misiji zaštite djece, zbog čega ovu vijest pišem iz prvog lica, ispunjena i ponosna što sam imala priliku biti stručna suradnica, još od prve verzije teksta prošlog proljeća jedno kasno popodne u Poliklinici, sve do sjajne premijere ovog petka u prepunom kazalištu Žar ptica.
