Jutros je počela 3. europska konferencija s međunarodnim sudjelovanjem EAPAP-a (Europske asocijacije stručnjaka s područja otuđenja, engl. European Association of Parental Alienation Practitioners) koja se u organizaciji Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba održava do 18. rujna 2020. u obliku webinara. Donosimo najvažnije naglaske uvodnih govora i predavanja:

Uvodni govori: Gordana Buljan Flander, Milan Bandić, Nick Woodall,  Wilfred von Boch-Galau

Uvodni govor konferencije održala je ravnateljica prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander koje je pozdravila 400 prijavljenih sudionika – stručnjaka, praktičara i znanstvenika, riječima (naslovni video):

“Ne mogu ne primijetiti sve ono što smo prošli ove godine, osobno, profesionalno i u ostvarivanju ove konferencije. Čini se puno, poput naše stalne bitke i misije na terenu oko koje ćemo se okupiti u sljedećih nekoliko dana. Uvijek je olujno, nepredvidivo i neuredno, ali evo nas, stojimo snažni, ujedinjeni, fleksibilni, međusektorski i entuzijastični za svoju djecu i djecu koja dolaze.Tema ovogodišnje konferencije je promocija novih kliničkih spoznaja i teorijskih pristupa radu s otuđenom djecom. Konkretno, istražujemo transgeneracijsku traumu, psihološki splitting, privrženost, moć i kontrolu, istraživanje i vođenje pravnih slučajeva. Osvrnuti ćemo se na ono što znamo i ono što smo učinili, ali fokus će nam biti na nečemu iznad toga, na iscjeljenju izvan samog ponovnog ujedinjenja. Pokušati ćemo zaroniti puno dublje, prema istinskom razumijevanju otuđenja, pored dobro poznatih pokazatelja svakodnevne prakse. Dječje odbacivanje jednog roditelja, kakvo danas vidimo, manifestira unutarnji spilitting kod djeteta, traumatični spilitting koji se mora liječiti. Govoriti ćemo o traumi, induciranom psihološkom splitting-u, dinamici moći i kontrole, temeljnoj psihopatologiji i kako s tim raditi. Svima su nam najpotrebnija znanja i praktične vještine koje već danas možemo početi koristiti, a moja velika nada je da ćemo svi to dobiti, počevši od sad. Kada su Nick i Karen Woodall prošle godine došli u Hrvatsku i održali javno predavanje kao dar hrvatskim stručnjacima, kada je preko 800 nas potpisalo dokument „28 istina“, tada je naša zemlja izabrana za domaćina ovogodišnje konferencije, s cijenjenim predavačima iz cijelog svijeta. Ova konferencija nije samo uspjeh stručnjaka, to je ogroman hrvatski, zagrebački i regionalni korak prema europskoj i svjetskoj pozornici u zaštiti djece. I planiramo opravdati to povjerenje. “

Organizaciju konferencije pomogao je Grad Zagreb, a gradonačelnik Milan Bandić otvorio je konferenciju (video): “Dragi i poštovani sudionici međunarodne konferencije o zaštiti djece, pozdravljam vas u svoje ime i u ime Grada Zagreba, nažalost, ovim virtualnim putem. Uvjeren sam da ćemo se uskoro i susresti stvarno, a ne virtualno. Pozdravljam vas i u ime žene koja je posvetila svoj život zaštiti djece i mladih i koja je 20 godina na čelu zagrebačke Poliklinike za zaštitu djece i mladih, prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander. Posebno želim pozdraviti njene prijatelje iz Europe, Karen i Nicka Woodalla, koji žive istu viziju i misiju sa željom da pomognemo svakom mladom čovjeku u njegovom odrastanju, u ranim fazama kao i kasnije, pa i kriznim trenucima. Želim puni uspjeh konferenciji. Vidimo se nekom drugom prilikom direktno na prekrasnim zagrebačkim trgovima. Hvala vam!”

U uvodnom dijelu Nick Woodall predstavio je organizaciju i djelovanje EAPAP-a – Europske asocijacije praktičara otuđenja od roditelja, engl. European Association of Parental Alienation Practitioners. U svom govoru (video) opisao je osnutak 2017. godine, misiju EAPAP-a te ciljeve za budućnost. Posebno je naglasio da su u rad EAPAP-a uključeni stručnjaci iz 15 zemalja Europe, da surađuju sa stručnjacima -kliničarima iz Sjeverne Amerike, Azije, Afrike, Australije i Azije. Rekao je da je za EAPAP ključno podržavajuće partnerstvo Family Separation Clinic iz Londona i Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

Svjetski ekspert na području otuđenja Wilfred von Boch-Galau održao je u uvodni govor pod nazivom:  “Odakle potječemo: Znanstvene povijesne perspektive otuđenja”.

“Stručnjaci mogu olakšati proces otuđenja ili ga prekinuti. Najveća greška je čekati da se dijete samostalno ‘vrati’ otuđenom roditelju.”, naglasio je  Wilfred von Boch-Galau.

Keynote predavanje: Karen Woodall i Nick Woodall “Procjena i tretman otuđenja po psihoanalitičkome modelu”     

Nick Woodall:

 „U otuđenju se radi o pitanju zaštite djece, a ne kontakata i skrbništva“

 „Gledajmo zašto se dijete patološki stopi s jednim roditeljem umjesto zašto odbija drugog roditelja. Dijete se ‘stopi’ s roditeljem od kojeg osjeća prijetnje (njegove agresije, odbacivanja…) kako bi ih izbjeglo.“

 „Da bi dijete pokazivalo rascjep (splitting) u odnosu na roditelje, prvo se mora dogoditi rascjep djetetove ličnosti.“

 „Klinička procjena nepotpuna je bez opservacije odnosa djeteta i otuđenog roditelja.“

„U nekim slučajevima svaki tretman bit će neuspješan sve dok dijete živi s otuđujućim roditeljem.“

„Klinička procjena članova obitelji i njihovog odnosa obveza je svih nas stručnjaka i podrazumijeva dugoročan proces i stalno preispitivanje.“

 Karen Woodall:

 “Kao stručnjaci možemo postati dio problema ili dio rješenja”

 “Ako rad stručnjaka prestane u trenutku uspostave kontakta djeteta s roditeljem, psihoterapijski je isto kao da nismo učinili ništa”

“Djecu ne možemo uvjeriti da riješe splitting – trebamo ih liječiti u jasnom okviru i strukturi”

“Terapija je u onome sto činimo, a ne u onome sto govorimo”

“Kod otuđenja nema postupnosti – barem 50 posto vremena dijete treba provoditi s otuđenim roditeljem.”

“Čekanje da dijete kaže da želi živjeti s otuđenim roditeljem je kontraindicirano – dijete to ne može reci, a mi nastavljamo biti dio otuđujućeg procesa.”

 

Predavanje dr. sc. Jennifer Harman: “Nije samo što, već kako to rade”: korištenje obrazaca roditeljskog otuđujućeg ponašanja za utvrđivanje namjere nanošenja štete

 “Otuđenje se u obiteljskoj dinamici može smatrati ‘intimnim terorizmom’, ne samo prema djetetu, nego i prema drugom roditelju.”

“Pogrešna procjena otuđenja kao hibridnog, kada se reaktivno ponašanje otuđenog roditelja tumači kao deficit roditeljskih kapaciteta, otežava oporavak djeteta.”

“Otuđenje je u suštini pokušaj kontrole drugog roditelja i djeteta, a sve preko leđa djeteta.”

“Otuđujući roditelj stavlja drugog roditelja u nemogući položaj – ako se povuče, optužuje ga da odustaje od djeteta, a ako se bori, optužuje ga za agresiju”

“Obitelji se protive promjeni, koliko god bila pozitivna. Zato je nužna podrška suda da bi se omogućila promjena.”

“Postupnost i davanje vremena u otuđenju ne donosi rezultate.”

“Čak i ako dijete (još) nije otuđeno, ne znači da roditelj koji otuđuje ne provodi obiteljsko nasilje”

 

Predavanje Sietske Dijkstra: „Na ovoj sam sesiji naučila više nego iz sve pomoći koja mi je pružena u protekle dvije godine“ –

Utjecaj prisilne kontrole na veze između majke i njihove djece nakon razvoda, gledano kroz leću studije slučaja o obnovi uzajamnog kontakta majke i djeteta

“Otuđeni roditelji strahuju da moraju biti savršeni, a trebaju biti samo roditelji.”

 

Predavanje dr. sc. Mirele Badurine: “Privrženost – (ponovna) ruptura u COVID-19″

„Kako bi uspješnije identificirali i pristupili sprječavanju i regulaciji kompleksnih problema poput otuđenja, od velikog je značaja upravo razumijevanje putem edukacije i supervizije…“

“Bazična psihološka potreba za zaštitom i sigurnosti je uzdrmana u periodu krize, čime se povećava mogućnosti narušavanja zdravih obrazaca privrženosti, posebno kod djece u riziku ili onih koji su od ranije imali iskustvo ‘rupture’ privrženosti.”

“Iako virtualni kontakt nikad ne može zamijeniti onaj uživo, i dalje je kontakt, u odnosu na prazninu kada ga nema. Radimo najbolje s onim što imamo.”

 

Predavanje prof. dr. sc. Gordane Buljan Flander: “Zamke privrženosti

 “Privrženost nije kvantitativna kategorija. “

“S obzirom da je privrženost urođena karakteristika, ne procjenjujemo postojanost privrženosti nego kvalitetu i vrstu privrženosti.”

“Djeca žrtve zlostavljanja, koja odbijaju kontakt s roditeljem počiniteljem zlostavljanja, neće imati jednake reakcije kao djeca koja su u procesu i/ili stanju otuđenja.”

 “Splitting nije povezan s realitetnim zlostavljanjem od strane roditelja kojeg dijete odbija, već je povezan sa zlostavljanjem otuđujućeg roditelja.”

 “Ako uzimamo majke ili očeve kao adekvatnije roditelje isključivo po spolu, odnosno rodu, a priori biramo boljeg roditelja, što u realitetu ne samo da ne mora biti točno, nego je i neodgovorno prema djeci o čijem se životu radi.”

 “Konvencija o pravima djeteta interes djeteta pretpostavlja željama, potrebama, emocijama, pa i pravima odraslih.“

 “Teorija privrženosti u mnogočemu nas može usmjeriti i dati nam okvir za uspješno obavljanje ovog posla, odnosno poziva koji biramo. Istovremeno, oko teorije privrženosti postoji sklizak teren i puno mogućih zamki, u koje nas roditelji, ali i laici često ‘vuku’.“

 “Mediji i društvene mreže nerijetko preuzimaju najglasniju ulogu i koriste termin privrženosti za argumentaciju stavova koji u realitetu nisu povezani s privrženosti, a cijena neznanja ili pogrešnih uvjerenja stručnjaka i laika o privrženosti, posebno kad se radi o otuđenju je ogromna na štetu djeteta.”

 “Otuđujući roditelj svakako će stručnjaka pokušati uvjeriti u to da dijete drugom roditelju nije privrženo, no privrženost je neurobiološki i urođeni proces, odnosno dijete je privrženo svojim roditeljima, bez obzira na kvalitetu privrženosti. Ovo je zamka u koju niti jedan stručnjak ne bi smio upasti.”

 

Predavanje doc. prim. dr. sc. Vanje Slijepčević Saftić: “Toksični stres kod djece”

“Znanost i klinička iskustva danas pružaju jasne spoznaje kako obitelj i okolina utječu na razvoj i funkcioniranje djeteta, poput devastirajućeg učinka toksičnog stresa na njegov sveukupan razvoj. Nužno je osnažiti platformu stručnjaka u sustavu zaštite djece te raditi na senzibiliziranju cjelokupne zajednice u prepoznavanju rizičnih okolišnih čimbenika odrastanja. To nam omogućuje da djelujemo i na multigeneracijskom nivou zaštite zdravlja. “

 

Predavanje prof. dr. sc. Marine Ajduković i Tatjane Katkić Stanić: “Screening otuđenja djeteta i procjena rizika u situacijama konfliktnog roditeljstva u sustavu socijalne skrbi”

“Dodatni alati i tehnike procjene manipulativnih ponašanja roditelja stručnjacima mogu olakšati uvid u aktualnu obiteljsku dinamiku i pomoći u procjeni adekvatnosti daljnjih intervencija”

 “Konkretni alati i instrumenti stručnjacima daju nužnu podršku za rad u ovom vrlo delikatnom području.”

 

Predavanje doc. dr. sc. Brune Profaca: “Klinička perspektiva: otuđeno dijete – traumatizirano dijete?”

“Za tretman djeteta primarno je prepoznavanje obrazaca emocionalnog zlostavljanja koje dijete doživljava.”

 “Obrazac djetetovih reakcija povezan je s obrascem otuđujućih ponašanja”

 “Uzimajući u obzir sve kliničke i znanstvene spoznaje nema dileme da je dijete koje je u splittingu zapravo zlostavljano i traumatizirano dijete.”

 

Od tri dana konferencije, prva dva namijenjena su stručnjacima koji rade s djecom, a treći je dan konferencije otvoren za javnost, posebno kao edukacija zainteresiranim roditeljima, koji se mogu uključiti i na webinar Karen i Nicka Woodala namijenjen isključivo roditeljima. Prijave su u tijeku, na linku za registraciju: https://en.eapapzagreb2020.com/registracija

Detaljan program i popis predavača 3. europske konferencije o otuđenju (16. – 18. 9. 2020.) u organizaciji Poliklinike

INFOGRAFIKE

 

 

 

 

 

Print Friendly, PDF & Email