Na sjednici saborskog odbora o mentalnom zdravlju djece i mladih: „Tijekom pandemije i potresa 30% više djece u psihijatrijskom tretmanu: broj pokušaja samoubojstava djece u godinu dana narastao 280%“

„Mentalno zdravlje djece i mladih“ bila je tema zajedničke sjednice saborskih odbora za ravnopravnost spolova i za obitelj, mladež i sport održana 12. srpnja 2022. godine. Voditeljica dijagnostike i tretmana Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba dr. sc. Marija Crnković sudjelovala je na skupu kao predstavnica Hrvatske psihološke komore, je podijelila svoja iskustva iz kliničkog rada u Poliklinci. Drago nam je da smo i na ovaj način doprinijeli zaštiti mentalnog zdravlja djece i mladih te se nadamo da će do slijedece sjednice biti i unesene promjene u sustavu koje će doprinijeti prevenciji mentalnih poteškoća djece i mladih.

Neposredni povod sazivanja sjednice bila je nedavno objavljena statistika MUP-a prema kojoj se u prvih pet mjeseci 2022. godine u odnosu na isto razdoblje 2021. godine dramatično povećao broj pokušaja samoubojstava djevojčica – čak 280%. Od 19 pokušaja samoubojstava u prvih pet mjeseci 2022. godine na djevojčice se odnosi 14 pokušaja.

Uzlazni trend, navela je presjednica saborskog odbora za ravnopravnost spolova dr. sc. Marija Selak Raspudić, primjećuje se i u drugim dobnim skupinama:
„Što se to događa s našom djecom? Kada govorimo o spolnim razlikama, što se to događa s djevojčicama? Je li riječ o posljedicama pandemije, je li riječ o pritisku prilikom upisa u srednje škole i ostvarivanju uspjeha? Je li riječ o virtualizaciji naše stvarnosti ili nečem trećem?“

Uvodničarke sjednice bile su izv. prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig Čurković, specijalistica opće psihijatrije, subspecijalist dječje i adolescentne psihijatrije i forenzičke psihijatrije, pročelnica Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju u Osijeku, doc. prim. dr. sc. Tihana Jendričko, dr. med, specijalistica psihijatrije, pročelnica Zavoda za psihoterapiju pri Klinici za psihijatriju Vrapče, prof. dr. sc. Nataša Jokić Begić, profesorica kliničke psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te mr. sc. Liljana Mikuš, psihologinja, prva dopredsjednica Hrvatskog psihološkog društva.

Dodig Čurković: “Kao da nema više „loše se osjećam“, nego nam govore „Ja želim umrijeti. To je zapravo jedini izlaz iz situacije u kojoj ja jesam.“

Prof. dr. sc. Katarina Dodig Čurković iznijela je niz podataka o radu Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju u Osijeku koji pokazuju kako je tijekom pandemije došlo do povećanja broja pacijenata, posebno prvih pregleda, kao i do povećanja hospitalizacija djece i mladih. Osvrnula se na to kako u određenim dijelovima Hrvatske, uključujući Dalmaciju, uopće nema stacionarne psihijatrijske skrbi i brige za djecu:

„Situacija je katastrofalna. Meni je svako drugo sudsko vještačenje spolna zlostava i neprimjerena ponašanja prema djeci. Kada je 2020. godine krenula pandemija, ona je samo otvorila Pandorinu kutiju koja je već bila puna. Mi živimo u društvu gdje je mentalno zdravlje još uvijek nešto o čemu ne želimo govoriti. Ono što se vrlo često govori u kontekstu mentalnog zdravlja se nažalost govori u negativnom smjeru i zapravo radimo stigmu. Stigma ide iz zdravstvenog i obrazovnog sektora. Vrlo često moje kolege liječnici stigmatiziraju moje pacijente, a isto tako i obrazovni sektor koji takve pacijente, odnosno malu djecu stavlja u totalno neravnopravan položaj.“

Katarina Dodig Čurković

Kako je izvijestila prof. dr. sc. Dodig Čurković na Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju u Osijeku tijekom pandemije su uočili porast zloporabe psihoaktivnih tvari, porast nasilja u obitelji, porast nasilja djece prema sebi i porast nasilja djece prema drugima:

„Nekoć smo dijagnosticirali anksioznost, enkoprezu, smetnje ponašanja… Sada je nama skoro svaka dijagnoza pokušaj suicida, želja da se umre, psihotična dekomenzacija, a zastrašujući je porast broja ovisnosti i to o svemu i svačemu. Kao da nema više „loše se osjećam“, nego nam govore „Ja želim umrijeti. To je zapravo jedini izlaz iz situacije u kojoj ja jesam.“ Kod nas je dobna granica pacijenata od 3 do 18 godina. Kad govorim o djeci od 2-3 godine najščešće su to nekakve intelektualne poteškoće djece, autizam, visokokonfliktni brakorazvodi. Želim istaknuti porast brakorazvoda u vrijeme pandemije, a tu najdeblji kraj izvuku djeca.“

U svojoj je prezentaciji prof. dr. sc. Dodig Čurković koristila crteže djece liječene na Zavodu. Primjerice, crtež koji dobro prezentira kako se osjeća dijete – ono na pitanje kako je odgovara „Fino“, a iznutra se dijete pati.

„Imamo značajan porast pacijenata. Tako smo u 2020. imali 1700 pregleda, a u 2021 2493 pregleda, i to puno prvih pregleda i to najviše djevojaka. Nama se znalo dogoditi da nam u stacionaru leži 12 djevojaka, a da nemamo niti jednog dječaka. U prvih 6 mjeseci već smo imali skoro 1600 pregleda. To su značajni porasti. Drastično veći broj pregleda i pokušaja suicida imamo za kraj školske godine. Pokušaji suicida sada su veoma ozbiljni: više nemate da dijete popije 3 Normabela nego 50 do 60. Najugroženija skupina su ujedno i najviše zanemarena skupina – a to su adolescenti. Najrizičnija dob za oba spola je od 14 do 17 godina, s time da se posebno rizičnom ističe dob od 16 godina za oba spola, kada je i najveći postotak pokušaja suicida, agresivnih reakcija i samoozlijeđivanja. Period od 14 do 17 godina je najrizičniji jer je to vrijeme kada roditelji vrlo često dignu ruke od svoje djece. Samoozlijeđivanje djece meni je postala svakodnevica. Ako vam u ambulantu uđe desetoro djece, neka se skinu i njih će 9 imati zarezanu kožu. Odgovorno tvrdim: imamo epidemiju samoozlijeđivanja. Alergična sam kad mi se kaže da su to loša djeca. Nema loše djece. Ima samo dobre i nesretne djece koja žive u složenim situacijama. Ali sve su to naša djeca i djeca iz sustava.“

Prof. dr. sc. Katarina Dodig Čurković posebno je naglasila problem značajnog porasta anoreksije nervoze, uz sniženje dobne granice. Kako je rekla, tijekom pandemije je imala slučaj djevojčice od 9 godina koja je u lockdown ušla sa 50 i nešto kilograma, a došla je na 23 kilograma težine.

Jendričko: “Škole koje promoviraju briljantnost nameću preveliki pritisak i perfekcionizam, pa su i mladi koji inače nemaju psihičke poteškoće s tim perfekcionizmom pretjerano opterećeni i najčešće nam zbog toga i dolaze.“

Doc. prim. dr. sc. Tihana Jendričko, dr. med, specijalistica psihijatrije, pročelnica Zavoda za psihoterapiju pri Klinici za psihijatriju Vrapče kazala je da se uglavnom bave adolescencijom i kasnom adolescencijom:

„ Kad u naš program dođu mladi, njih 50% je već imalo pokušaj suicida. Kada govorimo o njihovom razvoju i odrastanju i kad gledamo njihova ranija traumatska iskustva, čak 90 posto tih mladih imalo je iskustvo tijekom života da su ih roditelji ili neke druge osobe, najčešće u njihovom kućanstvu , vrijeđale, psovale, omalovažavale, ponižavale… Ili su se zapravo te odrasle osobe ponašale prema njima na način da ih je bilo strah da bi ih ta osoba mogla fizički ozlijediti. Svi ti mladi, evo čak 100 posto njih su pozitivno odgovorili na pitanje da li su se često osjećali da ih nitko iz njihove obitelji ne voli, da ne misli da su važni, da osjećaju da ih ne doživljavaju, da ne obraćaju pažnju na to kako se oni osjećaju. Također su negativno odgovorili na pitanje da li u svojoj obitelji osjećaju bliskost i osjećaju li da članovi obitelji brinu i mare jedni za druge i da podržavaju jedni druge. Kad podvučemo još dublju crtu 50% tih naših mladih pacijenata je reklo da je odrastalo u obitelji u kojoj je barem jedna osoba konzumirala alkohol i droge. Isto tako 50% tih mladih je odrastalo u obiteljima u kojima je barem jedan roditelj psihički oboljela osoba, najčešće govorimo da su roditelji imali PTSP ili depresiju, a jedan dio njih se već ranije susreo i s pokušajem suicida svog roditelja. Naravno da moramo uzeti u obzir model identifikacije. Obitelj je prva koja pruža identifikacijski model. To su najčešće iznimno bistra, senzibilna djeca s kojom je predivno raditi. Naravno, u stalnom strahu za njih.“

Tihana Jendričko

Mladi govore o tome da imaju tri izvora podrške: obitelj, prijatelje i značajne treće osobe, najčešće su to učitelji, profesori, terapeuti, poznanici… Kad se gledaju te tri skupine izvora podrške, rekla je doc. prim. dr. sc. Tihana Jendričko, mladi nažalost najmanje izvora podrške nalaze u svojoj obitelji. Isto tako naši podaci pokazuj da kad govorimo gdje mladi nalaze podršku, oni govore o tri izvora podrške: obitelj, prijatelji i značajne treće osobe (najčešće učitelji, profesori, terapeuti), poznanici, partneri… Kad gledamo te tri skupine izvora podrške, nažalost najmanje izvora podrške oni nalaze u svojoj obitelji.

„I mi smo primijetili u svom radu utjecaj tog fenomena ocjene 5.0. Broj naših pacijenata se smanji kad imaju mature i ispite, kažu ne mogu dolaziti na liječenje jer moraju učiti. Škole koje promoviraju briljantnost nameću im preveliki pritisak i perfekcionizam, pa su i mladi koji inače nemaju psihičke poteškoće s tim perfekcionizmom pretjerano opterećeni i najčešće nam zbog toga i dolaze.“

Jokić Begić: “Djeca su neprepoznata u svojim psihičkim tegobama.”

Prof. dr. sc. Nataša Jokić Begić, profesorica kliničke psihologije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta istaknula je kako je psihičko zdravlje djece danas ugroženo na globalnoj razini:

„Mi smo staro društvo. Imamo samo 19% djece i mladih. K tome, postoji i tzv. problem 20/20. Naime, 20% djece ima psihičke tegobe, a kod samo 20% te djece su prepoznati problemi mentalnog zdravlja i primaju psihološku pomoć. Djeca su neprepoznata u svojim psihičkim tegobama. Dijelom stoga što mi kao odrasli ljudi imamo optimizam pamćenja o djetinjstvu i čini nam se da je to prekrasno i neopterećeno razdoblje života, a s druge strane kad nam se i čini da djetetu nije dobro ono će u idućoj sekundi promijeniti ponašanje kad mu nešto privuče pažnju, i postat će radosno i veselo, a roditelj će sam sebe umiriti kako je ipak sve u redu. K svemu, djeca ne znaju jasno reći što ih muči i opisati svoje emocije, pa bi roditelji trebali biti senzibilizirani i educirani za prepoznavanje svega toga. Naposljetku, prepoznata će biti djeca koja stvaraju probleme odraslima, znači hiperaktivna djeca i djeca koja su agresivna i ona će dobivati pomoć. Neće biti prepoznata mirna djeca, primjerice djevojčice često muči anksioznost i depresivnost koja se ne vidi, a koja se dapače i podržava pa se onda kroz školski sustav cijene djevojčice koje uvijek znaju što je sutra za zadaću, koje dobivaju petice i koje lijepo slože olovke u pernicu. Kad se to podržava i nagrađuje, takvo dijete sa svojim tugama i strahovima ostaje neprepoznato.“

Nataša Jokić Begić

Prof. dr. sc. Jokić Begić napomenula je kako je prošlog studenog u međunarodnom medicinskom časopisu Lancet objavljen članak s prognostičkim matematičkim modelima koji su predvidjeli povećanje psihičkih tegoba u različitim zemljama. Za Hrvatsku su predvidjeli povećanje psihičkih tegova od 25 posto, a posebno je i za Hrvatsku i globalno procijenjeno da će veći problemi biti kod djevojčica i djevojaka, zbog biopsiholoških razloga.

„Prema podacima iz Hrvatske, prema istraživanjima Filozofskog fakulteta Zagreb i Sveučilišta u Rijeci, pogoršanje mentalnog zdravlja tijekom pandemije uočava kod sebe 30 do 40 % srednjoškolaca, 30 do 50% studenata i 20 do 25% odraslih.“, zaključila je prof. dr. sc. Jokić Begić.

Mikuš: “Mjesto gdje bi djeca i mladi trebali dobiti prvu psihološku pomoć i podršku je školski sustav.”

Mr. sc. Liljana Mikuš, dopredsjednica Hrvatskog psihološkog društva navela je rezultate screeninga posljedica pandemije i potresa na mentalno zdravlje iz veljače i ožujka 2021. godine koje su proveli Grad Zagreb i Povjerenstvo za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih Grada Zagreba u gradskim osnovnim i srednjim školama. Kod 9 % djece prisutna je značajna anksiozna i/ili depresivna simptomatologija. Svako sedmo dijete – njih 15 posto – suočava se sa značajnom razinom simptoma posttraumatskog stesa, odnosno promjena emocionalnosti i ponašanja koja se javljaju kao posljedica iskustva koje može biti opisano kao traumatično. Skupine koje imaju veću učestalost problema s mentalnim zdravljem su djeca s poteškoćama u učenju koja imaju četiri i pol puta veću vjerojatnost da će imati problema s mentalnlim zdravljem od djece bez poteškoća u učenju, potom osobe s nižim intelektualnim sposobnostima, djeca izložena nasilju u obiteljima te roditelji i skrbnici s problemima mentalnog zdravlja. Podaci su poražavajuće i mogli su se predvidjeti.“

Hrvatsko psihološko društvo predlaže razradu strategije zaštite mentalnog zdravlja s ciljem smanjenja rizika za pojedine skupine i jačanje zaštitnih čimbenika. Kako je naglasila mr. sc. Mmikuš, mjesto gdje bi djeca i mladi trebali dobiti prvu psihološku pomoć i podršku je školski sustav.

Petrijević Vuksanović: „Broj pokušaja suicida kod djece mlađe od 14 godina nastavlja rasti i to je taj trend koji je alarmantan u prvih 5 mjeseci ove godine.”

Državna tajnica Ministarstva unutarnjih poslova Irena Petrijević Vuksanović je tijekom diskusije naglasila kako praćenjem broja suicida djece nisu zabilježili porast, ali bilježi se trend povećanja pokušaja suicida:

„Broj pokušaja suicida kod djece mlađe od 14 godina nastavlja rasti i to je taj trend koji je alarmantan u prvih 5 mjeseci ove godine. Kad promatramo spolnu strukturu pokušaja suicida, činjenica je da su zastupljenije djevojčice u pokušajima. Međutim, kod izvršenih samoubojstava su zastupljeniji dječaci. Tako su 2021. jedan dječak mlađi od 14 godina i četiri dječaka starija od 14 godina počinili suicid, dok su u istom razdoblju suicid počinile dvije djevojčice starije od 14 godina. Ako gledamo ukupno 63 pokušaja samoubojstava djece mlađih od 18 godina, u 50 posto slučajeva se radilo o djevojčicama.“

Matijević: “Sve češće se kod pokušaja suicida postavlja pitanje mentalnog zdravlja djeteta.” 

Anita Matijević, voditeljica Odjela maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji u Upravi kriminalističke policije je kazala:

“Primijetili smo da u krim-istraživanju nakon pokušaja suicida i izvršenog suicida djece sve rijeđe uspijevamo utvrditi motive i uzroke. Sve češće se kod pokušaja suicida postavlja pitanje mentalnog zdravlja djeteta. Stoga smo u svibnju naložili svim policijskim upravama da iniciraju međusektorske sastanke na svojem području policijskih uprava sa svim akterima zdravstva i socijalne skrbi kako bi se umrežili i pravovremeno reagirali. Ono što ti sastanci nisu riješili je pitanje potkapacitiranosti stručnjaka koji rade s djecom. Bez prave dijagnostike i bez prave trijaže, bez obzira što mi pokušavamo međuresorno raditi nama će i dalje ostati neidentificirano dijete.

Dunja Skoko-Poljak dr. med., načelnica Sektora za javno zdravstvo i javno-zdravstvenu zaštitu u Ministarstvu zdravstva najavila je da je nacionalna strategija za mentalno zdravlje do 2030. godine sada u drugom krugu donošenja stručnog mišljenja te da će uskoro biti puštena u proceduru donošenja.

Paljak: “Povećavat ćemo i dalje broj stručnih suradnika, zapošljavat ćemo prije svega psihologe u školama”

Tomislav Paljak, državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja istaknuo je kako su nakon povratka na live nastavu zaprimili velik broja zahtjeva da se nastavi online nastava za djecu kojoj su bili dijagnosticirani problemi mentalnog zdravlja, ponajviše školske fobije i anksioznosti:

„Povećavat ćemo i dalje broj stručnih suradnika, zapošljavat ćemo prije svega psihologa u školama. Mislimo da će cjelodnevna nastava biti doprinos odgojnoj ulozi škola. Također pripremamo prijedlog zakona o centrima za potporu, ali o tome više ubuduće.“

Štimac Grbić: “U školskoj godini 2022./2023. postaju obavezni programi ranog prepoznavanja problema mentalnog zdravlja u sklopu sistematskih pregleda školske medicine za pete i osme razrede osnovne škole te za prve razrede srednje škole.”

Prim. dr. Danijela Štimac Grbić, voditeljica Odjela za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo je naglasila:

„Fokusirani smo na psihijatrijski dio, liječenja, a vrlo je važno da do hospitalizacija uopće niti ne dođe. U velikoj se mjeri adekvatnom intervencijom može učiniti da do hospitalizacije ne dođe, a onda je važno imati razvijene službe u zajednici. Potrebno je dati podršku obiteljima – najvažniji protektivni čimebnik za zdravi razvoj djeteta je prisutnost roditelja u životu djeteta, emocionalna prisutnost i podrška koju dijete osjeća od strane roditelja. U školskoj godini 2022./2023. postaju obavezni programi ranog prepoznavanja problema mentalnog zdravlja u sklopu sistematskih pregleda školske medicine za pete i osme razrede osnovne škole te za prve razrede srednje škole. Provodi se i edukacija stručnih suradnika u školama. U sklopu programa „Pomozi mi“ već je educirano preko 2000 stručnih suradnika u školama, a cilj nam je do 2030. godine educirati 10000 stručnih suradnika u školama.“

Helenca Pirnat Dragičević

Pirnat Dragičević: “U zemlji trenutno imamo svega 40 psihijatara specijaliziranih za probleme djece, a u školskom sustavu je premalo psihologa koji su ključni za prevenciju.”

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević izvijestila je o sastanku koji je održan prethodnog tjedna u njenom uredu na istu temu s većim brojem dječjih i adolescentnih psihijatara:

„Od njih smo čuli zastrašujuće podatke o 30 postotnom povećanju hospitalizacije djece na jedinom zatvorenom odjelu za dječju i adolescentnu psihijatriju. Isto tako smo čuli i podatke o povećanju broja hospitalizirane djece koja dolaze iz domova, osobito iz domova za djecu s problemima u ponašanju. U zemlji trenutno imamo svega 40 psihijatara specijaliziranih za probleme djece, pa iako su neki liječnici sada na specijalizaciji, nećemo imati dovoljan broj specijalista koji su našoj djeci potrebni. U školskom sustavu je premalo psihologa, a oni su ključni za prevenciju. Ne možemo utjecati na posljedice pandemije i potresa i ratnih zbivanja, ali svatko od nas može promijenti način na koji komuniciramo s djecom, na ponašanja nas odraslih prema djeci, na očekivanja koja postavljamo prema djeci. Štetna je utrka za ocjenama: našoj djeci šaljemo pogrešnu poruku da nemaju pravo na pogrešku te da su oni koji nemaju 5.0 neuspješni i ne vrijede.“

Crnković: “Neprihvatljivo je da zbog nedostatka dječjih psihijatara dijete koje sada nije suicidalno, dakle nije u hitnom stanju, treba na termin pregleda kod dječjeg psihijatra čekati nekoliko mjeseci.”

Dr. sc. Marija Crnković, voditeljica dijagnostike i tretmana u Poliklinici za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba upozorila je kako smo imali alarmantno stanje još prije pandemije i potresa:

“Još tada smo na nekim našim stručnim skupovima razgovarali o tome kako se sve češće susrećemo sa samoozlijeđivanjima djece i upućujemo ih na hitne psihijatrijske preglede. A sada se s takvom problematikom susrećemo gotovo svakodnevno. Posebno je težak problem nedostatak stručnjaka i ulaganja u stručnjake, jer psiholozi i liječnici trebaju dodatna usavršavanja da bi mogli raditi s ovako osjetljivom, dječjom populacijom. Neprihvatljivo je da zbog nedostatka dječjih psihijatara dijete koje sada nije suicidalno, dakle nije u hitnom stanju, treba na termin pregleda kod dječjeg psihijatra čekati nekoliko mjeseci. U tom periodu, dijete koje nije suicidalno, može to postati. Mislim da ulaganje u stručnjake nije ono što je skupo i da ne trebamo na to tako gledati. U mnogim istraživanjima u okviru zdravstvene psihologije pokazuje se puno skupljim kada tijekom godina produciramo ljude s emocionalnim poteškoćama i psihičkim bolestima.“

Marija Crnković

Video snimku kompletne sjednice možete vidjeti na linku: